Najavljena je nova porezna reforma, koja bi trebala stupiti na snagu 1. siječnja 2024. Po izjavama premijera Plenkovića i ministra financija Marka Primorca jasno je da još ne postoji definitivan set mjera, ali je određen okvirni smjer.
Prirez bi se trebao ukinuti, osobni odbitak povećati i trebale bi se uvesti nove stope poreza na dohodak. Ali nije isključeno da će se puno toga promijeniti do konačnog nacrta. Državni proračun se dobro puni, potaknut rastom cijena i stabilnom (još uvijek) potrošnjom, a udio javnog duga u BDP-u postepeno pada.
Vlada osjeća da ima dovoljno prostora za rast državnih rashoda, pa je najavila povećavanje povlaštenih mirovina već ove godine. S druge strane se ide u smanjenje državnih prihoda od početka 2024. godine, što će kratkoročno smanjiti državne prihode, ali zbog rasta potrošnje će efekt zapravo biti puno manji.
Rast plaća, zbog toga što će država oduzimati manji dio bruto plaće, prelit će se na veću potrošnju, a Hrvatska je po oporezivanju potrošnje rekorder u EU, piše Index. Tako će se velik dio “rasterećenja plaća” svejedno vratiti državi, samo indirektno, kroz potrošnju, tj. poreze na potrošnju (PDV je uvjerljivo glavni izvor državnih prihoda).
Povećanje osobnog odbitka neće utjecati na državni proračun, nego na proračune gradova i općina
Prema neslužbenim informacijama, neoporezivi dio plaće (osobni odbitak) će se povećati sa sadašnjih 530.91 eura na 540 ili 550 eura. Spominju se i izmjene poreznih razreda, bilo snižavanjem postojećih, koji iznose 20 i 30 posto, ili uvođenjem novih poreznih razreda (dodatna stopa između trenutnih ili manja od najmanje trenutne stope).
Iako jako velik broj radnika u Hrvatskoj ne plaća porez na dohodak zbog osobnih odbitaka i uzdržavanih osoba koji se oduzimaju od osnovice, prihodi od poreza na dohodak snažno rastu. Ono što premijer i ministar nisu spomenuli je da se smanjivanjem poreza na dohodak, kroz povećanje odbitka ili uvođenje novih stopa, država ne odriče ničega.
Porez na dohodak je tzv. zajednički porez, koji se nekada dijelio između općina/gradova, županija i države. Ali po trenutnom Zakonu o financiranju jedinica lokalne i regionalne samouprave dijeli se između općina/gradova (74 posto), županija (20 posto) i decentraliziranih funkcija (6 posto).
Decentralizirane funkcije su rashodi koji su preneseni na jedinice lokalne i regionalne samouprave, a njima se financiraju osnovno i srednje školstvo, socijalna skrb, zdravstvo i vatrogastvo. Povećanje neoporezivog dijela plaće, iako ne jako značajno, pogađa proračune gradova, općina i županija, a ne državu.
Ukidanje prireza nema veze s državom, udar je samo na proračune općina i gradova
Drugi dio plana je ukidanje prireza porezu na dohodak. Činjenica je da se radi doslovno o porezu na porez, tj. prirez se naplaćuje kao postotak od poreza na dohodak. Ako porez na dohodak iznosi 100 eura, a osoba živi u gradu ili općini s prirezom od 10 posto, oduzet će joj se iz bruto plaće još 10 eura. Tako će općina primiti 84 eura prihoda, 74 eura po porezu na dohodak i 10 eura na temelju prireza.
Zakonom je određeno da jedinice lokalne uprave ne moraju naplaćivati prirez ako to ne žele. Postavljene su i gornje granice prireza. Općine mogu maksimalno naplaćivati prirez od 10 posto (efektivno porez od poreza na dohodak, koji ionako većinom pripada općinama i gradovima), gradovi s manje od 30 tisuća stanovnika maksimalno po stopi od 12 posto, gradovi s više od 30 tisuća stanovnika po maksimalnoj stopi od 15 posto, a Gradu Zagrebu je dopuštena maksimalna stopa prireza od 18 posto.
Neke općine i gradovi uopće nemaju prirez, a zadnjih godina cijeli niz jedinica lokalne samouprave ga ukida. U 2019. su prirez ukinuli Sveta Nedelja i Ilok, u 2020. i 2021. Bjelovar, Čakovec, Opatija, Pleternica, Sinj i Vodice. Deseci gradova i općina su smanjili stopu prireza, a time su se neki odrekli milijuna kuna prihoda godišnje.
Splitski gradski vijećnici su u listopadu 2021. odlučili smanjiti prirez s 15 posto na 9 posto, a trebalo je početi 2024. Rijeka je od 2021. smanjila prirez s 15 na 13 posto, s planom da se smanji na 10 posto do 2025. Slavonski Brod je od 2021. prirez smanjio na 6 posto, s prijašnjih 12 posto.
Opet se vlada kiti tuđim perjem jer predstavlja ukidanje prireza kao državnu poreznu reformu, iako će posljedice snositi isključivo lokalne jedinice. One su same počele ukidati ili snižavati prireze (i druge lokalne poreze, kao što je porez na potrošnju), pa se proces ukidanja prireza već odvija.
Ali je kontroliran i promišljen. Sada gradovi i općine zbog najave ukidanja poreza na nacionalnoj razini moraju mijenjati svoje proračune, tražiti nove izvore financiranja ili smanjivati rashode. Trend ukidanja lokalnih poreza koji su u principu porezi na porez (prirez) ili dvostruki porez (porez na potrošnju, iako se već naplatio PDV) treba pozdraviti i poticati. Ali državni dekret kojim se naglo ukida bi mogao dovesti do problema u mnogim gradovima i općinama.
Najavljena izmjena će najviše pogoditi Grad Zagreb, koji je prošle godine ostvario 955 milijuna kuna prihoda od prireza. Ukupni proračun je iznosio 14.16 milijardi kuna, pa bi nastala rupa u proračunu bila značajna. Više od 5 posto prihoda proračuna bi nestalo.
Mirovinski sustav je ionako neodrživ, najavljena promjena neće ništa značajno promijeniti
Smanjenje doprinosa za prvi mirovinski stup, koji se temelji na modelu međugeneracijske solidarnosti i služi tome da sadašnji radnici plaćaju mirovine sadašnjim umirovljenicima, neće se voditi smanjivanjem stope, piše Index. Umjesto toga će se uvesti olakšica na plaćanje doprinosa za mirovinsko, tj. dio bruto plaće će se smanjiti za još neutvrđeni iznos, a na ostatak bi se obračunavao doprinos za prvi mirovinski stup po sadašnjoj stopi od 15 posto.
Time se pokušava postići da smanjenje doprinosa ima najveći efekt kod nižih plaća, a najmanji kod velikih. Logika je slična kao kod poreza na dohodak i osobnog odbitka, s tim da se zadržava samo jedna stopa doprinosa za prvi mirovinski stup.
Pitanje je koliko to uopće može poremetiti mirovinski sustav, koji je ionako već sasvim neodrživ. Tek 56 posto rashoda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) u 2021. se moglo podmiriti iz prihoda od doprinosa. Ostali prihodi, točnije 20 milijardi od 45 milijardi ukupnih prihoda, dolazili su iz državnog proračuna.
Smanjivanje prihoda od doprinosa neće puno značiti za održivost mirovinskog sustava jer je on već neodrživ, a trenutne mirovine (oko 390 eura iznosi prosječna nepovlaštena mirovina) ne bi se mogle isplaćivati a da država ne održava sustav transferima iz općeg proračuna. Tako je mirovinski sustav već sada više nalik socijalnom sustavu.
Ovo nije reforma, nego blaga izmjena postojećeg poreznog sustava
Vjerojatno je riječ “reforma” prejaka da bi se opisao set najavljenih promjena u poreznom sustavu. Realno se ne mijenja ništa značajno, samo se rade određene preinake. Model poreznog sustava Hrvatske se temelji na oporezivanju potrošnje, po čemu je uvjerljivi rekorder EU. Najavljene “reforme” ne idu u smjeru promjene tog modela, upravo suprotno.
Tvrdnja da vlada povećava plaće je standardna retorička manipulacija jer se može samo raditi o tome da država manje oduzima od bruto plaće. U ovom slučaju je Plenkovićevo izvrtanje istine dvostruko jer će njegovu “reformu” pretrpjeti uglavnom gradovi i općine, a ne država.
Dapače, država će profitirati zbog toga što će se rast plaća preliti u potrošnju, a preko poreza na potrošnju (PDV i trošarine) u državnu blagajnu. Tako će se povećati ionako velika centralizacija države.
Vješta retorička igra, kojom se “reforma” predstavlja kao da vlada omogućuje rast plaća, dvostruka je laž. Prvo, država ne može direktno omogućavati rast plaća (osim u javnom sektoru). Drugo, ako se na odricanje od poreza gleda kao na “omogućivanje”, onda zasluga pripada gradovima i općinama.
Plenković kupuje glasove, a probleme ostavlja gradovima i općinama
Porezni sustav je kompliciran, a Plenković to koristi da bi manipulirao javnim mnijenjem. Gradonačelnike i načelnike je stavio u pat-poziciju jer bi se podizanjem glasa protiv “reforme” svrstali među one koji se protive rastu plaća. Istodobno će ju upravo oni morati financirati gubitkom prihoda općina i gradova.
Da bi popunili nastalu rupu, morat će podizati druge poreze. Izgledno je da će općine i gradovi na obali morati povećati porez na apartmane, a kontinentalni će biti u daleko težoj situaciji. Time se vješto prebacuje trošak porezne “reforme” na lokalnu razinu, a političku nagradu za “rast plaća” ubire Plenković.
Iako su porezni prihodi zadnjih godina snažno rasli i državi i jedinicama lokalne samouprave, zbog samog poreznog sustava se najviše okoristila država. Naime, rast poreznih prihoda je uglavnom rezultat rasta cijena, a to snažno podiže porezne prihode iz poreza na potrošnju. Njih uglavnom prikuplja država.
Plenković ima tri snažna razloga zašto bi napravio ovakvu poreznu reformu, koja uopće nije reforma, i sve prikazao kao poklon svoje vlade građanima. Prvi su europski izbori 2024., drugi su parlamentarni izbori 2024., a treći predsjednički izbori 2024. Ukratko, slijedi “superizborna” godina, nakon koje dolaze tri godine bez izbora.
Retoričkim manipulacijama se priprema teren za učvršćivanje apsolutne vlasti u sljedećim godinama, a mogući problemi se prebacuju na gradove i općine. Niti se radi o značajnim izmjenama niti će ih morati “podnijeti” država.
