Saborski zastupnik pri stupanju na dužnost izgovara sljedeću prisegu:
“Prisežem svojom čašću da ću dužnost zastupnika u Hrvatskom saboru obnašati savjesno i odgovorno, da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske te se zauzimati za svekoliki napredak Republike Hrvatske.”
To nije folklor.
To je obveza.
Zastupnik nije privatna osoba koja “u svom šoru može pjevati što hoće”.
On je nositelj javne funkcije. Njegove riječi i postupci imaju političku težinu i simboličku snagu.
Veličanje ili relativiziranje figura povezanih s totalitarnim režimima nije pitanje glazbenog ukusa.
To je politička poruka.
A ta poruka stoji u suprotnosti s ustavnim vrednotama Republike Hrvatske, slobodom, jednakošću, nacionalnom ravnopravnošću i poštivanjem prava čovjeka.
Sloboda izražavanja postoji, ali nije apsolutna za one koji su prisegnuli da će čuvati ustavni poredak.
Ovdje se ne radi o “zabranjenoj pjesmi” .
Radi se o političkoj odgovornosti.
A cijeli čin, uz dodatne provokacije prema liberalima koji bi trebali “patiti” dok on javno ustašuje, nije hrabrost niti domoljublje.
To je primitivizam.
Povratak u rovove.
Svjesno produbljivanje podjela.
Liberalna ideja u Hrvatskoj, od Gotovca do danas, počiva na građanskoj državi, toleranciji i antitotalitarizmu. Izrugivanje toj ideji nije znak snage, nego političke i kulturne regresije. Ako si prisegnuo da ćeš raditi za napredak Republike Hrvatske, onda se tako i ponašaj.
Sve ostalo je neodgovornost.
