Piše: Damir Župan (damirzupansport@gmail.com)
MALONOGOMETNA EKIPA “NATURA VITA”
Svi koji su kroz povijest u široj bjelovarskoj regiji nešto značili u nogometu, pa i u cijeloj Hrvatskoj, igrali su mali nogomet na zagrebačkoj Kutiji šibica.
Svi su oni sanjali finale kultne Kutije koje je po pravilu bilo rezervirano za zagrebačke ekipe ili neke druge moćne selekcije kao što je svojevremeno bila ekipa Mostarske kiše.
U Bjelovaru ti snovi sezali su najdalje do Štefanja, do četvrtfinala, do polufinala, ali nikad dalje.
Nitko nije imao pravo ni sanjati nešto više od toga.
Međutim, hrabra i odvažna skupina lokalnih nogometaša pokazala je zube i drznula se sanjati finale.
Naoružana slobodom duha, prkosom, čvrstim karakterom, hrabrošću, prepuni mašte, ali i s velikim znanjem igranja nogometa, trupa nogometaša iz Garešnice, Bjelovara i Pitomače, upustila se u pustolovinu i u rekordno punom Draženovom domu pokazala je svoje pravo lice tako što se pod nazivom “Naturavita” okitila naslovom prvaka Kutije šibica.
U tom času Zagreb je na čas zanijemio, ali je odmah nakon toga i zapljeskao prvacima.
Ovaj uspjeh ravan onome reprezentacije Jamajke u bobu na olimpijskim igrama u Calgaryju ispisali su: nesavladivi vratari Hrvoje Zdelar i Dinko Gavranović, Ante Starčević Baba, Ivan Borna Jelić Balta (kao što piše vrijedi za dvojicu), Bojan Knežević, Dario Čanađija, Deni Hajdarović, Tomislav Golubić (garešnički Marko van Basten), Tomislav Kolar, Kunoslav Lilovac, Matej Kraljević, Matej Herent, Benjamin Radinković, Boško Kosanović, ali i svevremenski Ante Pavličević, nogometni čarobnjak Ivan Begović i sjajni Dragan Vaclavek Garo, kao Otac, Sin i Duh sveti ove prkosne malonogometne trupe.
Ante Pavličević
Uzbudljivu povijest ove malonogometne trupe, koja pored Naturavita nosi nazive Domorad i Multistar, pokušao nam je dočarati Ante Pavličević, nogometaš s prvoligaškim pedigreom, ali i nogometaš koji je svoje nogometno znanje prolio po široj bjelovarskoj regiji.
– Sve je počelo prije desetak godina na inicijativu dečki iz Garešnice kojima se priključila Pitomača i mi iz Bjelovara. Svih ovih godina ta ekipa gotovo da se nije mijenjala. Popunjavali smo se, i to ciljano, samo zbog povreda. Održalo nas je veliko prijateljstvo koje je bivalo sve veće u trenucima pobjeda, ali i u trenucima poraza. Sve su to sjajni dečki koji su veliki majstori nogometa, veliki prijatelji, ali i pravi pobjednici koji svoju odanost i privrženost ekipi najbolje pokazuju u popularnom “trećem poluvremenu” Ma, tu smo stvarno nepobjedivi i u tom trećem poluvremenu leži tajna naših uspjeha– naglasio je Ante koji je dodao.
Treće poluvrijeme
– Uistinu je teško nabrojati sve što smo u tih desetak godina osvojili. U Kutiji smo pored ovogodišnjeg naslova dogurali do četvrtfinala, Bjelovarski Božić osvojili smo tri puta, bili smo pobjednici u Virovitici, osvojili smo ljetni i zimski turnir u Koprivnice bez primljenog pogotka i s gol razlikom 21:0. Bilo je tu izbora za najboljeg vratara, igrača, strijelca, a sigurno je bilo još titula kojih se ovako na brzinu ne mogu ni sjetiti. Međutim, do sada nikad nismo osvojili turnir u Križevcima, ali pasti će i Križevci.
Ante Pavličević kaže da cijeni sve turnire, ali ni jedan se ne može mjeriti s Kutijom šibica.
To je ipak nešto posebno i taj turnir teško je riječima dočarati. Dodao je i to kako se zahvaljuje svima na milijun čestitki koje je dobio nakon osvajanja Kutije, ali posebno Denisu Nemčeviću iz Naturavite, Mirku Pavličeviću iz Domorada i Darku Martinušiću iz Multistara. Bez ovih sponzora ne bi bilo ni ove nepobjedive malonogometne trupe.
