Dinka Juričić, 71-godišnja umirovljena profesorica iz Šarengrada kraj Iloka, već godinama otvara vrata svog doma umornim putnicima, usamljenim ljudima i potpunim strancima.
Njezina kuća, smještena tik uz Dunav, mjesto je gdje se ne traži ništa zauzvrat – ni novac, ni objašnjenja – samo prihvaćanje.
Sve koji prolaze ovim krajem Dinka dočekuje otvorena srca i nudi im besplatan smještaj, topli krevet, kuhinju i kupaonicu. Nedavno je podijelila i jednu priču koja ju je posebno dirnula – priču o mladoj ženi kojoj se pokušala obratiti i pomoći.
”Svaki put kada bi me vidjela kako izlazim iz kuće – pobjegla bi”
– Već dvije godine, pet do šest puta mjesečno, jedna mlada žena – pretpostavljam da je promotorica ili trgovačka putnica – kasno navečer parkira automobil na obali Dunava, pokraj moje kuće, i spava u njemu do jutra. I zimi, po pasjoj hladnoći, i ljeti, po pasjoj žezi.
Mnogo sam joj puta htjela reći da kod mene ima mjesta i da može prespavati besplatno, ali svaki put kada bi me vidjela kako izlazim iz kuće – pobjegla bi.
Prošlog tjedna, dok je puhao ledeni vjetar i padala kiša, ujutro sam joj se tiho približila i pokucala na prozor. U prvi trenutak nije znala treba li ga otvoriti ili pobjeći. Kako sam joj se prijateljski smiješila, ipak ga je otvorila.
Rekla sam joj da putnici kod mene mogu besplatno prespavati, da imaju kuhinju i kupaonicu te da bi mi bilo drago da i ona bude moj gost.
Gledala me sumnjičavo i rekla da ona tu zapravo ne spava, nego se samo odmara.
Ponovila sam joj da je dobrodošla i ako se samo želi odmoriti.
Jutros je automobil ponovno bio pred mojom kućom. Opet je spavala u njemu.
Prihvaćanje pružene ruke
Pokušavam je razumjeti.
Možda joj je sumnjiva neka nepoznata baka koja nudi besplatno noćenje.
Možda doista zvučim opasno. Razmišljam koliko smo različite – kada meni netko nepoznat ponudi ljubaznost, ja se rastopim od radosti i zahvalnosti jer vjerujem da je svijet pun divnih ljudi.
Mlada je još.
Nadam se da će jednog dana naučiti prihvatiti pruženu ruku – i ponuditi je nekome kome će trebati pomoć.
I otkriti kako se čovjek od takvih malih, tihih ljubaznosti može osjećati kraljevski – napisala je Dinka. (ika)
