Piše: Ivana Marušić
Već pri samom dolasku, Meksiko me dočekao otvorenih ruku – suncem, šarenim ulicama i neodoljivim mirisima hrane.
Prvi obrok bio je sve samo ne bezopasan – među raznim umacima posluženima uz tortilja čips, jedan zeleni mi se učinio kao blaga avokado varijanta.
Stvarnost me, naravno, ”oparila” – doslovno.
Usta su mi bila kao pod anestezijom, a tek sam tada shvatila koliko ozbiljno ovdje shvaćaju ljuto. Naučila sam lekciju – uvijek pitaj je li pikantno!
Drevna civilizacija Maya
Već sljedećeg dana krećem na istraživanje povijesti. Chichen Itza, srce drevne civilizacije Maya, otkriva mi se u svoj svojoj monumentalnoj tišini. Glavna piramida, El Castillo, arhitektonsko je čudo – svaka njena strana ima 91 stepenicu, a zajedno s platformom na vrhu, čine broj dana u godini.
Ples sjene i svjetla na ekvinocij otkriva lik zmije – dokaz genijalnosti naroda koji je spajao znanje o svemiru i duhovnosti. Dok hodam po stazama gdje su nekoć koračali svećenici, ratnici i astronomski promatrači, osjećam da sam ušla u vremensku kapsulu.
Put me dalje vodi prema Tulum Ruins – ostatku moćnog grada Maya na litici s pogledom na Karipsko more. Ruševine drevnog trgovačkog i obrednog središta još uvijek čuvaju duh Maya, dok tirkizno plavetnilo iza njih izgleda kao da ga je netko iz Photoshopa zalijepio za stvarnost. Prava razglednica.
Nohoch Mul – najveća piramida na poluotoku Yucatán
Još južnije, dočekuje me Coba, nešto divlje i sirovije. Vožnja biciklom kroz gustu džunglu dok tražim Nohoch Mul – najveću piramidu na poluotoku Yucatán – pruža dozu meditacije, ali i adrenalina. Cestu mi presijeca iguana, vjetar nosi miris vlage i zemlje, a srce malo brže kuca jer ne znaš hoćeš li za deset minuta naići na majmuna ili na novu fascinantnu ruševinu.
”Rajska plaža”
Nakon kulturnih uzbuđenja, vrijeme je za opuštanje – Playa Paraiso u Tulumu opravdava ime ”rajska plaža”.
Bijeli pijesak, more koje svjetluca, sjene palmi i koktel u ruci.
”Čarobne podzemne jame”
Ali pravo čudo prirode otkrivam u – cenotama.
Te čarobne podzemne jame ispunjene slatkom vodom povezane su s podzemnim rijekama. Neke su otvorene, kao prirodni bazeni, druge zatvorene u špiljama.
Voda je kristalno čista, hladna i mistična, a ne smije se koristiti krema za sunčanje niti ništa dirati – kako bi se zaštitili osjetljivi mikroorganizmi, planktoni, fosili i prirodna ravnoteža ovog podzemnog svijeta.
”Eliksir mladosti u obliku blata”
Put me dalje vodi prema Rio Lagartos – utočištu divljih ptica, egzotičnih biljaka i ponekog krokodila koji mirno odmara pod suncem. Vožnja čamcem kroz ovu močvarnu bajku bila je kao dokumentarac uživo – pelikani, flamingosi i čaplje prate nas u letu, voda ponekad postaje zrcalo, a ponekad samo granica između neba i zemlje.
U blizini, slijedi i moj mali spa trenutak. Lokalni vodič me uvodi u drevnu mayansku tajnu – eliksir mladosti u obliku blata. Riječ je o mineralnom blatu koje se vadi iz dubine, nanosi na kožu i nakon sušenja ispire u vodi. Koža nakon toga – svilenkasta, a duh – pomlađen.
”Lagune ružičaste boje”
Obližnja solana fascinira jednako. Ogromne bijele površine gdje se nakuplja sol – treća najveća na svijetu. Nekad sredstvo za trampu, danas važan izvozni proizvod. More, sunce i vjetar ovdje rade zajedno da bi nastao dragocjeni kristal.
A onda – Las Coloradas. Teško je opisati prizor – lagune ružičaste boje, kao da je netko razlio akvarel.
Ta nijansa nije trik fotoaparata, već rezultat mikroorganizama, algi, planktona i ekstremne slanoće koja koncentrira njihovu boju.
Avantura s krokodilima
Avantura se nastavlja s krokodilima! Posjet uzgajalištu ovih fascinantnih bića donosi novu perspektivu. Malog krokodila sam nježno primila u naručje, a većeg dodirnula za rep.
Hranjenje?
Nimalo glamurozno, ali svakako uzbudljivo. Uzgajalište postoji da bi se sačuvali od izumiranja – jer od 20 izlegnutih jaja, prežive svega 1 do 2 mlada. Neprijatelji? Ptice, krivolov, ljudi i okolina.
Isla Holbox je potpuni kontrast. Otok bez automobila, s pijeskom pod nogama i nebom bez kraja.
