Piše: Goran Šegić
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Regionalnog internetskog portala Bjelovar.live
Jedna je žena u središnjem Madhya Pradeshu 2016. godine zadobila tešku ozljedu ramena kada ju je udario komad zaleđenog dreka veličine nogometne lopte koji je pao iz aviona i probio krov njezine kuće, iz čega se lako može zaključiti da gađanje govnima može izazvati ozbiljne traume.
Jebote, kakvih je to deset dana bilo! Takvih da zaslužuju i ozbiljniju psovku. Karamba i karambita! Valjalo bi za svaki slučaj provjeriti kod Jože Manolića, on duže pamti i bolje je informiran, ali teško da će se i on sjetiti nečega sličnog. Deset dana za pamćenje, deset dana najvećih iznenađenja, deset dana u kojem je ozbiljno stradala preostala politička pristojnost i elementarna politička logika, ali i autoritet većine političkih astrologa, političkih hiromanata i drugih manata, te sličnih profesionalnih mutikaša koji proricanjem političke prošlosti i budućnosti, a sve ufajući se u samoispunjavajuće proročanstvo, zarađuju za život. A zapravo, sve u svemu – drek na šibici.
Što zapravo i nije loše. Imao je i Mujo slično iskustvo kada je onomad pokucao na vrata gatare koja sve zna i sve vidi, ‘oćeš unaprijed, ‘oćeš unazad, a ona je na Mujino kucanje pitala -Tko je?
Kratki sadržaj
Kratki sadržaj najluđih deset dana hrvatske politike izrečen u samo jednoj rečenici glasi kako u nedostatku ozbiljnih političkih sadržaja i nahitavanje z drekima, kak’ bi rekli Zagrepčanci, dobro dođe. U najkraćim crtama dogodilo se to da je prvo predsjednik Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu PRH, odlučio da će parlamentarni izbori biti u srijedu 17. travnja. Sunce ti žarko, u srijedu! Iznenađenje se još nije ni razvilo kako treba i zaslužuje, a već je uslijedilo sljedeće. PRH je odlučio i to da će upravo on, glavobradno, postati službeni vođa udružene opozicije na tim istim predstojećim parlamentarnim izborima. Gromovi i munje! Prvotni izvedbeni cunning plan je bio da on, PRH, postavi sebe na čelo izborne liste SDPove koalicije u 1. izbornoj jedinici, pa kada SDPova koalicija pobijedi na izborima, on, PRH, će dati ostavku na mjesto PRHa i postati kalif na mjesto kalifa. Predsjednik Vlade RH, jelenskih mi rogova!
A glavni razlog da naredi, kako je rekao, sedlanje konja, i da osobno predvodi opozicijsku konjicu bilo je imenovanje novog glavnog državnog odvjetnika. Ili kako je sam PRH rekao – instaliranje jednog probisvijeta. Bila je to kap koja je, kako je također rekao PRH, prelila ne čašu, nego septičku jamu. A to je bio tek početak nevjerojatnih iznenađenja. Odmah je uslijedilo novo iznenađenje u vidu vjerojatno najbrže reakcije u povijesti Ustavnog suda RH. Javnosti se osobno obratio sam predsjednik Ustavnog suda RH himself, te nam otkrio nekoliko zanimljivih stvari.
Prva zanimljiva stvar
Nisu u pravu oni koji tvrde da je Zakon o hrvatskom jeziku od 01. veljače 2024. godine baš potpuno promašen. U Zakonu (čl.8. stavak 2) lijepo piše sljedeće: “Na hrvatskome standardnom jeziku odvija se pismena i usmena komunikacija tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, odnosno svih javnopravnih tijela u Hrvatskoj“. Predsjednik Ustavnog suda ne drži se slova zakona jer čita i izgovara datume na način koji nije u skladu s hrvatskim standardnim jezikom. Dakle, 15. ožujka nikako se ne izgovara petnaesti ožujka jer se i broj čita u genitivu, tako da je u duhu hrvatskog standardnog jezika ispravno reći petnaestog ožujka.
Pardon, ne da je samo u duhu, nego i piše. Isto vrijedi i za 18. ožujka koji se čita osamnaestog ožujka, a nikako osamnaesti ožujka, pa posljedično i za treći datum koji je u samo prve dvije minute svog obraćanja izgovorio predsjednik Ustavnog suda. Dakle, nije sedamnaesti travnja nego sedamnaestog travnja. Nije lijepo čuti kako se predsjednik Ustavnog suda ne pridržava slova Zakona. To remeti koncentraciju i slušatelju skreće pažnju s merituma.
Druga zanimljiva stvar
Izgovaranje gotovo svake višesložne riječi predsjedniku Ustavnog suda predstavlja teško savladivu prepreku, posebno ukoliko riječ sadrži nepčane suglasnike (lj,nj,ć,đ,č,š,ž), ili ukoliko riječ sadrži bilabijale (p i b, a naročito m) u preblizom kontaktu s dentalnim samoglasnikom n. Slušanje rečenice “Svako djelovanje odnosno ponašanje PRH protivno ustavnim zabramanama suprotno je Ustavu“ ne djeluje blagotvorno na koncentraciju slušatelja i također skreće misli s merituma, tako da bi bilo dobro da sadašnji predsjednik Ustavnog suda kada u listopadu 2025.godine to više ne bude, ni iz zajebancije ne traži honorarni posao kao službeni spiker na autobusnim ili željezničkim kolodvorima. Na Ustavnom sudu to još vjerojatno može proći jer valjda postoji i neki pismeni otpravak, ali u prometu bi nastao pravi kaos.
Treća i najzanimljivija stvar
Usprkos evidentnim tehničkim poteškoćama u prijenosu informacija, ipak smo saznali da je devetoro od trinaestoro ustavnih sutkinja i sudaca potpuno predvidivo utvrdilo da Ustav RH izričito zabranjuje provedbu PRHovog cunning plana i to na svim mogućim razinama, uključujući i zabranu da istupa u javnosti “kao budući kandidat za predsjednika Vlade“. Potencijalni “budući kandidat za predsjednika Vlade“ na privremenom radu na mjestu PRHa potom je pitao da gdje to točno u Ustavu piše, a ustavni suci su mu odgovorili otprilike da to doduše nigdje ne piše, ali da je u duhu Ustava i da ne može. A koliko je duh zajebana stvar svjedoči ne samo duh hrvatskog jezika, nego i napis na Grunfovoj majici – Ako vidite duha, napijte se Pik piva do uha.
A onda je počeo pičvajz…
Zapravo, pičvajz je počeo odmah na početku, u nekoj davnoj, već zaboravljenoj dramskoj ekspoziciji. Za one rijetke koji ne znaju, dramsku kompoziciju čine uvod ili ekspozicija, zaplet ili komplikacija, vrhunac ili kulminacija, preokret ili peripetija i rasplet. Da ne duljim, ovih je deset dana pokazalo, bez obzira na svu silinu iznenađenja koja su političkim nevježama izgledale kao kulminacija ili vrhunac, kako smo mi još jako daleko od kulminacije, peripetije i raspleta. Nekako smo se izvukli iz pičvajzne ekspozicije ali smo zaglavili u beskonačnoj komplikaciji. Pravih rezultata ili bar pravih, ozbiljnih i ambicioznih političkih programa koji vode prema pravim rezultatima i dalje nema, pa za potrebe održavanja vječne komplikacije dobro dođe, kako sam već spomenuo, i nahitavanje z drekima. Ovaj puta je količina upotrebljene fekalne municije bila blizu onoga što se naziva prekomjernim granatiranjem, tako da je prethodno stanje izgledalo gotovo čisto i mirišljavo, ako ne baš kao elitna parfumerija, a ono bar kao stari parfemski klasici socijalističkog radništva i seljaštva, Pokošeno sijeno, Crna mačka ili kelnska vodica Pitralon. Sa svih se strana moglo čuti “vidi kako si usran“, što je i logično jer kad’ prosto zrakom govna lete, nitko ne ostane čist.
It’s bird, it’s plane…no, it’s a poop
Brown rain, ili po domaće smeđa kiša, u svijetu nije nepoznata pojava, a nije baš ni bezazlena. Godine 2018., komad leda težak desetak kilograma, pao je na selo Fezilpur Badli u Indiji , iznenadivši stanovnike. Neki su seljani mislili da je riječ o izvanzemaljskom objektu, pa su čak odnijeli uzorke kući. Uzorak nebeskog projektila poslan je i na kemijsku analizu, a glasnogovornik Međunarodnih zračnih vlasti izjavio je nakon analize da “snažno sumnja” kako je komad leda obični smrznuti drek izbačen iz zrakoplova. Veće nesreće, osim što je izostala potencijalno unosna trgovina NLO artefaktima, ovom prigodom nije bilo. No, jedna žena u središnjem Madhya Pradeshu 2016. godine nije bila te sreće. Zadobila je tešku ozljedu ramena kada ju je udario komad zaleđenog dreka veličine nogometne lopte koji je pao iz zrakoplova i probio krov njezine kuće, iz čega se lako da zaključiti da gađanje govnima može izazvati ozbiljne traume. Ali, mi ne volimo učiti iz tuđih iskustvava, pa spremno čekamo sljedeće iznenađenje. Uostalom, vrlo vjerojatno vam je poznato što svaki puta kaže biračka plavuša kada vidi na podu koru od banane? Jebote, opet bum pala…
Vrhunski amater protiv Neznalice
Što smo naučili iz proteklih deset dana? Ništa ili malo toga. Možda tek da poslije smeđe kiše ne dolazi sunce, ali se bar povratak normalne komplikacije čini kao sunčani dan. U međusobnom nahitavanju z drekima bilo je svega – od neuspjele prispodobe (s obzirom na krajnji ishod rata) kako je on, PRH, za njega, premijera, japanska flota pred Pearl Harbourom, pa sve do izjave Glodavci u magli, koja, bez obzira čemu će u budućnosti služiti, ima sasvim upotrebljiv naslovni potencijal. Neloša je bila i zajebancija s pjesmom Eye of the tiger i podjebom da bi za premijera prikladnija najavna pjesma bila Zeko i potočić. Dobru zabavu je ponudila je i gotovo šoijćevska reakcija premijera (“tačno se sećam, da se tog ne sećam“) na PRHovu tvrdnju kako je prehodna predsjednica RH bez ikakvih posljedica “tumarala je po HDZovim stranačkim dernecima“ – “Nije išla na predizborne skupove HDZa, apsolutno se ne sjećam takvih situacija“. Da ih ne bismo previše poticali na daljnje ludorije, prije najvažnijeg samo da spomenem kako ni slika PRHovog sina stokilaša u dječjem mornaričkom odjelcu u svrhu promoviranja obiteljskih vrijednosti nije za baciti. And now, something for completely different, i nešto stvarno vrijedno pažnje. Pošto je PRH uz primjenu Grunfove bojne taktike (Bolje častan uzmak, nego nečastan poraz) odbio premijerov really cunning plan da ga izvuče na dvoboj, uslijedilo je i objašnjenje zbog čega ne želi dvoboj, koje, ponavljam, svakako valja zapamtiti. “O čemu da razgovaram s njim? O makroekonomiji? Ja sam tu vrhunski amater, on je neznalica“, rekao je PRH. All devils! Sada je valjda svima jasno zbog čega postoji konsenzus oko toga da je država loš gospodar.
Tko vrijedi leti, tko ne leti ..
bira Pravi problem nije u tome što su si sve dečki međusobno izgovorili pokušavajući ostaviti dojam da kontroliraju situaciju, nego je problem zbog čega su si sve to rekli. Jer kako se ima za primjetiti, sva je prilika da su se nahitavali z drekima, ne samo u nedostatku pravih političkih programa, nego zbog toga što smatraju da pravi politički programi zapravo nisu ni potrebni. Da je za nas i nahitavanje z drekima čistam dosta. I da si od toga navek budu peneze delali. Ne znam točno kako su došli do tog zaključka, ali nije isključeno da su se poslužili statistikama koje kažu da su, doduše prije gotovo pet godina, potencijalni birači pročitali vrlo malo knjiga. Preciznije, da te 2019.godine čak 58% potencijalnih birača nije pročitalo niti jednu jedinu knjigu. Isti podaci otrivaju i da je preostalih 42% potencijalnih birača pročitalo jednu ili više knjiga, samo da se pri izboru knjiga nije cjepidlačilo, tako da su se ravnopravno brojale i knjige o kvantnoj mehanici i biografije domaćih starleta. A možda su se dokopali i podatka kako gotovo 75% potencijalnih birača u svrhu političkog informiranja ne gleda čak ni centralne nacionale dnevnike, nego se poltički obrazuju na društvenim mrežama. Bilo kako bilo, bit će veselo. Za kraj tek dvije poruke. Prva ide Grunfovim letačima u vidu Cinoberovog upozorenja – A i vi dečki pazite kaj delate! Jednog se dana bu pitalo gdo na orgulje tanca! Druga je za birače, a šalje nam je George Bernard Shaw – Demokracija je sredstvo koje nam garantira da se s nama neće vladati bolje nego što smo zaslužili.
