Marijana Kranjec, predsjednica bjelovarske Udruge DOKUart

Razgovarao: Ivan Karačony

BJLive: Koliko je teško bilo organizirati Skoro 15. DOKUart usred pandemije COVIDA-19 u odnosu na organizaciju ranijih festivala?

Bilo je prilično neizvjesno, jer mi obično festival počnemo pripremati krajem veljače i  u ožujku, kada je na snazi bio lock down i isprva se činilo da ništa nećemo ni moći organizirati. Tim više što su puno veće i organiziranije festivalske priredbe bile prisiljene na odustajanje ili barem na odgodu programa. No, kako se epidemiološko stanje smirivalo tako su se  rađale nove ideje i odustajanje više nije dolazilo u obzir. Tim više jer su nas ključne institucije koje podupiru naš rad, a to su Grad Bjelovar i Hrvatski audiovizualni centar odlučile pratiti i s izmijenjenim i pandemijskom vremenu prilagođenim programom. Kad smo za to dobili zeleno svjetlo i kad je Grad otvorio mogućnost sudjelovanja u Bjelovarskom kulturnom ljetu, sve je išlo znatno lakše. Bili smo svjesni da jesen nosi neke nove probleme /nekako baš u ovo doba bi se održavao naš redovni festivalski program/ i zato smo sve projekcije odlučili provući kroz ljetne mjesece kada je epidemiološka situacija ipak bila znatno bolja.

BJLive: Što vam je predstavljalo najveći problem u ovogodišnjoj organizaciji?

Sada se to čini kao sitnica, ali u to doba polaganog opuštanja i popuštanja mjera pitanje distance u publici činilo se prilično problematičnim. Kako gledateljima objasniti da ne pomiču sjedišta, kako nekome na javnoj površini uopće onemogućiti sudjelovanje u nekom programu? Stotinu mjesta u gledalištu brzo se popuni, a središnji gradski park ne možete zatvoriti. Osim toga, u prvo vrijeme ljudi su bili poprilično nepovjerljivi pri popisivanju, davanju brojeva telefona kako bi ih eventualno mogli kontaktirati u slučaju širenja zaraze.
Noćna mora svakog organizatora je doznati da se zaraza proširila baš s vašeg javnog okupljanja, to si nitko ne želi priuštiti, no da se i dogodi vi morate biti spremni pomoći da se širenje ne nastavi i dalje. Ipak, sretni smo i zahvalni što je naša publika doista odgovorno shvatila i našu i svoju ulogu.

BJLive: Kako ste se odlučili za organizaciju Drive-in kina u Bjelovaru i kakvi su odjeci?

Trodnevni dokumentarni program u parku bio je za naše festivalske prilike preskroman, a mi smo od svojih početaka zapravo bili filmska gerila. I kad kina nije bilo, osim u Domu kulture, filmove smo prikazivali na različitim alternativnim lokacijama, donosili ih i onima koji do velikog platna nisu mogli tek tako doći. Od sela, preko zatvora i Doma umirovljenika, bazena i dvorišta stambenih zgrada do auto kina. Putujuće platno nama nije bila nepoznanica, a auto kino epidemiološki gledano jedan je od najsigurnijih načina za projekciju. Istina, možda i najkompliciraniji za organizaciju, ali ne žalimo. Iako nismo prvi u Hrvatskoj imali drive-in kino, prvi smo u njemu prikazali dokumentarni program. Odjeci su izvrsni, publika već traži još, neki su se prisjetili mladosti, neki su se osjećali kao da su i sami filmski junaci, a nama je najvažnije da je program odlično prihvaćen i da su dokumentarci po izboru naše selektorice Rade Šešić ponovno našli put do srca gledatelja.

BJLive: DOKUart i projekcije filmova u BOHO parku su postale okosnicom Bjelovarskog kulturnog ljeta. Pretpostavljamo da se to dogodilo posve slučajno?

Filmodrom ljetno kino nastalo je kao naš dodatni program koji za okosnicu ima europski i domaći igrani i dokumentarni film. Publika je to objeručke prihvatila jer stiglo je u doba godišnjih odmora kad se živi sporije, a javnih zbivanja za one koji neće otputovati nekamo na ljetovanje bilo je jako malo. Prve godine filmove je birao naš tadašnji predsjednik Denis Hladiš, a potom smo sve u ruke predali filmofilu, našem Stjepku Gambiroži koji u bogatoj festivalskoj filmskoj riznici jedva čeka nove, atraktivne naslove.

BJLIve: Planirate li već idući festival i može li bjelovarska publika očekivati neka nova iznenađenja kao što je projekcija u Gradskom bazenu ili Drive-in kino?

Novi festival svakako planiramo i, bude li sve onako kako priželjkujemo, bit će to pravi 15. DOKUart. Iako je ta jubilarka trebala biti proslavljena ove godine, raštrkanost programa, filmovi bez gostovanja autora, projekcijski uvjeti daleko od idealnih – sve su to razlozi što smo ove godine bili SKORO 15. Iznenađenja će svakako biti, ali hoćemo li ih realizirati na takav način za sada ne bih otkrivala. Nama bi, iskreno, bilo najdraže prikazati filmove u idealnim uvjetima projekcijske dvorane, za to su oni stvoreni. Zato se pazi na sliku i zvuk, rade korekcije, pazi na postprodukciju. Sve to ni u parku ni u bazenu nećete vidjeti tako dobro kao u kinu. Zato je naša najveća želja vratiti se u kino dvoranu! Nadamo se da će nam epidemiološke prilike to ipak dopustiti, jer za publiku ne strahujemo – ona nas je uvijek podržavala.

Foto: Štefan Brajković/Drive-in kino u Bjelovaru

Comments

comments