Branka Mikačević: Rad s djecom je više od posla – to je poziv koji traži ljubav, strpljenje i predanost

Razgovarala/Foto: Monika Visković

U svakom gradu postoje ljudi koji svoj posao ne rade samo profesionalno, nego i srcem. U Bjelovaru je za mnogu djecu, roditelje i odgojno-obrazovne djelatnike upravo takva osoba Branka – vedra, pristupačna i uvijek spremna otvoriti vrata svijeta priča, igre i mašte.

Na Dječjem odjelu bjelovarske Narodne knjižnice ”Petar Preradović” Branka stvara okruženje u kojem se djeca osjećaju sigurno, prihvaćeno i važno. U vremenu kada je pažnju djece sve teže zadržati, a knjigu sve izazovnije približiti mladima, upravo takvi ljudi i takva mjesta postaju dragocjeni.

Kroz ovaj razgovor Branka Mikačević nam otkriva zašto je rad s djecom za nju mnogo više od posla, kako Dječja knjižnica postaje mjesto susreta, odrastanja i zajedništva te zašto je ulaganje u čitanje zapravo ulaganje u budućnost svakog djeteta.

BJLive: Mnogi Vas u Bjelovaru poznaju kao toplu, dostupnu i vedru osobu. Kako doživljavate svoj odnos s djecom i roditeljima koji dolaze u knjižnicu?

Mislim da osobito na Dječjem odjelu odnos mora biti prijateljski, i to je ono što svaki dječji knjižničar mora nositi u sebi. Poznavati svoje korisnike od najranije dobi ali isto tako i roditelje, odgojitelje, učitelje, te stručne suradnike. Važno je imati jedan dobar, srdačan, uzajaman odnos, a na kraju krajeva na prvom mjestu nam uvijek mora biti dijete.

BJLive: Koliko Vam osobno znači rad s djecom i što Vas u tom radu najviše ispunjava?

Oduvijek sam znala da želim raditi s djecom, i studirala sam predškolski odgoj, međutim kako sam se zaposlila u knjižnici radila sa na raznim stvarima ali sam vidjela da se ta ljubav proširila na knjige ali uvijek je u meni bio taj poziv rada s djecom, i rad na dječjem odjelu je ono što mene uveseljava. Rad s djecom je meni na prvom mjestu, bilo da su to predškolska djeca, tinejdžeri, ali i djeca s teškoćama u razvoju, i naš odjel je koncipiran za različite uzraste.

BJLive: Sjećate li se trenutka kada ste shvatili da rad s djecom i knjigama nije samo posao, nego poziv?

Vidim to svaki dan, i mogu reći da mi ništa nije teško. Uvijek mi je lijepo doći na posao, bez obzira ako je dan pretrpan raznim aktivnostima ili ako radim na raznim suradnjama, jer u konačnici kad vidite osmijeh djeteta i kad dobijete povratnu informaciju da su djeca uživala sav trud i rad je vrijedan. Nagrada je i kad u posjeti školama i vrtićima djeci bude tako zabavno da se pitaju „Pa zar je već gotovo?“

BJLive: Što za Vas znači dječja knjižnica – je li to samo mjesto knjiga ili nešto puno više?

Dječji odjel knjižnice uvijek je jedno sigurno mjesto iako smo trenutno na drugoj lokaciji. Trudimo se uvijek da napravimo jedno ugodno mjesto ne samo za djecu već i za roditelje i ne samo tijekom školske godine. Organiziramo razne aktivnosti koje su djeci zanimljive, trudimo se uvijek nabaviti knjige i slikovnice koje nemamo, i jako nam je bitno da i tijekom praznika djeca borave u knjižnici.

BJLive: Djeca danas odrastaju u sasvim drugačijem vremenu nego prije. Koliko ih je danas izazovno približiti knjizi i čitanju?

Jako je teško zapravo, pogotovo djecu u tinejdžerskoj dobi, motivirati na dolazak u knjižnicu. Želimo da djeca vide da se mogu opustiti, zajedno čitati, poigrati se jer to vole i djeca i mladi. Vidljiv je pad čitanja u toj dobi, ne samo u Bjelovaru nego i u svijetu. Kad je nešto digitalno naravno da im je zanimljivije, ali tu veliku odgovornost imamo i mi knjižničari da motiviramo djecu. Zato imamo razne radionice u suradnji sa učiteljima kako bi djeci približili tematiku koja ih se tiče, npr. radionice medijske pismenosti. S druge strane roditelji moraju štiti djecu od prekomjernog korištenja mobitela.

BJLive: Iza brojnih radionica, susreta i događanja koje organizirate stoji puno rada. Koliko se truda zapravo krije iza svega onoga što javnost vidi samo kao “lijep događaj”?

Na Dječjem odjelu nas je 4 i uvijek smo u razgovoru i dogovoru pa tako zajedno ostvarimo razne ideje. Zanimljivo je kada možete surađivati s drugim ali i sa raznim stručnjacima s kojima organiziramo događaje kao što je Spikaonica gdje od 45 tema nismo nijednu ponovili. Pratimo i trendove pa ako je neka tema malo aktualnija, naravno da je nama izazov to organizirati. Kad su u pitanju književni susreti, pazimo da su to neki nagrađeni autori, a kad su to događaji kao što su ”Djeca djeci” oni imaju već određenu tradiciju. Bitna je suradnja s školama i vrtićima kako bi bolje popratili ono što je aktualno i bitno.

BJLive: Postoji li neki susret s djetetom ili obitelji koji Vam je posebno ostao u srcu?

U zadnje vrijeme programi multukulturalnosti, evo prošle godine smo imali događaj pod nazivom ”Priče iz moje zemlje”, i jako mi je zanimljivo jer i mi odrasli nešto naučimo, a ujedno upoznajemo djecu s raznim kulturama. Osobno me ispunjava raditi s djecom s teškoćama u razvoju.

BJLive: Koliko Vam znači kada Vam se djeca vraćaju, kada odrastaju uz knjižnicu i kada je doživljavaju kao svoje mjesto?

Imamo djecu koja su tu svaki dan ili svaki tjedan i jako mi je drago kad nas knjižničare traže preporuke. Bitno je slušati dječje želje, pa i mi knjižničari često posjećujemo škole, vrtiće, i razne udruge, sa svojim programima, ali najdraže nam je kad naši korisnici dođu k nama i jedva čekamo da se otvori naš odjel.

BJLive: Koliko je važno da jedan grad ima ljude koji s ljubavlju rade za djecu i zajednicu?

Jako je važno u lokalnoj zajednici imati jedno takvo mjesto. Dječji odjel je jako pozivajuć i znam da djeca često propitkuju kad će se otvoriti njihov odjel jer su navikli. Iznimno je važna prepoznatljivost knjižnice u lokalnoj zajednici.

BJLive: Što biste danas poručili roditeljima o važnosti čitanja, razgovora i vremena provedenog s djecom?

Uloga roditelja u promoviranju mladog čitatelja je jako bitna, i to od najranije dobi. Imamo razne knjižnične programe i akcije, tako da djeca mogu postati članom knjižnice čim se rode jer imamo besplatno članstvo za bebe. Tu surađujemo s pedijatrima kako bi pokazali da je bitno stvoriti malog čitatelja i kada djeci svaki dan čitamo barem 15 minuta stječe se navika. Roditelj tu ima bitnu ulogu, pa ih mi knjižničari potičemo da posude više knjiga kako bi poticali djecu da više čitaju. Danas se susrećemo s raznim teškoćama kod djece, od pomanjkanja pažnje i koncentracije te više jezičnih i govornih teškoća, ali ako im od najranije dobi krenemo čitati, vidi se napredak kasnije. Nudimo i obiteljsku članarinu koja uključuje sve članove obitelji i imamo razne popuste za kolektivne članarine kako bi potaknuli djecu da se učlane knjižnicu.

BJLive: Kada biste mogli poželjeti samo jedno za svu djecu koja prolaze kroz knjižnicu – što bi to bilo?

Knjižnica je i dalje jedno ugodno mjesto i pozivam sve da djecu učlane u knjižnicu jer velike su dobrobiti korištenja knjižnice a s druge strane čitanjem knjiga se proširuju vidici, poboljšava se izražavanje jer dijete će se osjećati sigurnije kad se bolje izražava, i na kraju čitanjem razvijamo maštu i kreativnost.