Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Starije generacije sigurno se sjećaju Fenora, poduzeća iz Nove Rače nedaleko od Bjelovara koje je svojevremeno zapošljavalo 500-tinjak djelatnika, a primarno se bavilo proizvodnjom i izvozom opruga.
Premda se poduzeće ugasilo tijekom 90-ih, za nekoć uspješnu tvrtku čuo je gotovo cijeli svijet, a na njen rad kratko se na društvenoj mreži osvrnula Dragica Ščrbačić Dragovac, kći Ivana Ščrbačića, nekoć poslovođe Opće poljoprivredne zadruge poznatije pod ”Ekonomija”.
Osnivač i idejni tvorac Fenora bio je Slavko Šantalab, upravitelj Opće poljoprivredne zadruge koji je uz sebe imao izuzetno visprene i vrijedne radne kolege koji su mu pomogli da ta ideja zaživi na ispravan način.
Autorica šest knjiga koja godinama istražuje povijest Nove Rače
Inače, gospođa Dragica koja je bila dugogodišnja djelatnica Hrvatskog povijesnog muzeja, rođena je Orlovcu nedaleko Nove Rače pa je i razumljiv njezin interes za istraživanjem kulturološke povijesti jugoistočnog dijela županije, odnosno prostora Općine Nova Rača.
Treba napomenuti da se radi o autorici šest knjiga koje su vezane za spomenuti kraj zbog čega se sasvim sigurno prometnula u čuvaricu povijesti, baštine i bogato kulturnog naslijeđa račanskog područja. Na tome joj ovim putem od srca čestitamo.
Popularna ”Federana”
-U vezi kulture življenja na račanskom području napravila sam više od 200 intervjua s osobama raznih profila i zanimanja, a oni zasigurno obogaćuju moje knjige. Tako je u knjizi tiskanoj 2012. godine ”Odvezivanje pupka dio I” našla mjesto i zanimljiva priča o nastajanju spomenute tvornice. Naime, tih sam godina još uvijek uspjela ”uhvatit” nekoliko živih prvozaposlenih radnika koji su mi dali iznimno vrijedne i originalne informacije. Zahvaljujući upravitelju Opće poljoprivredne zadruge Nova Rača Slavku Šantalabu 1961. godine u njenom okrilju formiran je pogon za proizvodnju opruga (federa, kako se po domaći kaže) kojega su svi zvali Federana.
Sve je krenulo od učestalih kvarova
Naime, gospodina Šantalaba jako je uznemiravalo učestalo kvarenje federa na poljoprivrednim strojevima. Sam je onda najčešće odlazio u Zagreb, na svom motoru Vespa, u potrazi za rješenjem problema. Tako mu je jednog dana na putovanju u Zagreb sinula ideja o frkanju federa u samoj Zadruzi. U početku je Federana imala sedam zaposlenih, a među njima je bila i jedna žena. Iz tog malog pogona, neprocjenjivim angažmanom i posebnim poslovnim šarmom sa odanim suradnicima, Slavko Šantalab, dipl. ekon. izgradio je najznačajniju tvornicu opruga u bivšoj Jugoslaviji, usput rečeno, koja je imala više od 20 milijuna stanovnika. Radnici su sami dobrovoljnim radom radili prve dvije hale (kasnije ih je imala sedam). Dobila je naziv Tvornica opruga Fenor Nova Rača (skraćenica od Federana i Nova Rača)!
”Tvornica je imala vrhunske majstore”
Opruge je radila u toplom i hladnom postupku, što druge slične tvornice u Jugoslaviji nisu uspijevale. Zapravo, gotovo da nisu postojale opruge koje Fenor nije proizvodio. Bile su to najčešće spiralne opruge (koje se dijele na tlačne, vlačne i torzijske), zatim tu su i lisnate, tanjuraste i specijalne, a te specijalne se nisu motale na automatu, već se je za njih morao izraditi poseban alat. Alatnica tvornice imala je vrhunske majstore! Na svom repertoaru su imali i ”bibi” spojke koje se koriste za spajanje dugih vratila, izrađivala je Zeigerove prstenove itd… U radu su radnici koristili žicu promjera 0,2 mm. do 30 mm., da bi već nešto poslije u svoju proizvodnju uveli i frkanje opruga za željezničke vagone od 55 mm.
Opruge iz Nove Rače u autima Mercedesa, Audija i BMW-a
Njihove opruge su bile ugrađene u automobilima Mercedesa, Audia i BMW-a, (dakle, već sedamdesetih god. bila je na zahtjevnom europskom tržištu), te u avionima, brodovima, traktorima, prikolicama, reparama, mlinovima čekićarima, krevetima, šivaćim mašinama, mašinama za šišanje, raznim preciznim medicinskim instrumentima, kemijskim olovkama, naočalama, satovima, blinkerima za hvatanje riba, TV prijemnicima…
Teško je zamisliti predmet bez opruge! Svojim proizvodima opskrbljivali su najveće industrijske gigante bivše države (poput tvornice automobila Zastava, Kragujevac ili Iskra, Kranj). Tvornica je zapošljavala više od 550 radnika i tako hranila mnoge obitelji. Na vrhuncu svoga prosperiteta u jednom satu bilo bi proizvedeno više od 6000 opruga.
Zadnji dani tvrtke: Radnici se raspršili, neki čak i do daleke Kanade
Uoči Domovinskog rata proizvodnja je počela naglo stagnirati i najznačajnija tvornica opruga bivše Jugoslavije ubrzo je prestala s radom. Njeni radnici, vrhunski poznavatelji frkanja federa su se raspršili ”kuda koji” i nitko od njih nije dobio ni dinara otpremnine. Tko je npr. obitelj ing. Stjepana Loncmana našla svoje mjesto u dalekoj Kanadi.
Danas se u njenim halama (koje je otkupila Općina Nova Rača) nalazi poduzetnik Vedran Presečki koji vrlo uspješno proizvodi fitness opremu, što sve žitelje Nove Rače iznimno veseli – prisjetila se gospođa Dragica. (ika)
