Foto autor: Saxum/Wikipedija
Hrvatska ratna mornarica može se pohvaliti da je u jednom trenutku u svom sastavu imala podmornicu, no priča o njoj nije bila toliko lijepa. Nosila je ime ”Velebit”, a bila je diverzantska podmornica, duga tek 21 metar, namijenjena za tajne operacije.
Završena je godinu dana nakon završetka Domovinskog rata. Iako su je tadašnji vojni stručnjaci hvalili, njen je vijek trajanja bio kratak, svega pet godina, a razlog njenog povlačenja iz upotrebe podsjeća na sudbinu mnogih današnjih elektroničkih uređaja – ispraznile su joj baterije.
”Najbolji komad željeza koji plovi pod morem”
Podmornica P-01 Velebit, izrađena u splitskom Brodogradilištu za specijalne objekte, trebala je služiti Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, ali je početkom Domovinskog rata zaplijenjena i podvrgnuta opsežnoj modernizaciji. Jugoslavenska vojska, prilikom povlačenja iz Splita, ostavila je podmornicu gotovo potpuno ogoljenu – ostao je samo čelični trup.
No, zahvaljujući odlučnosti zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, admirala Svete Letice, i stručnjacima iz Brodarskog instituta u Zagrebu, podmornica je redizajnirana i opremljena novim sustavima. Trup je produžen za 140 centimetara kako bi se u nju mogao smjestiti Končarev dizel generator, što je omogućilo autonomno punjenje baterija i veću neovisnost u plovidbi.
Nakon četiri godine rada i pet mjeseci nakon završetka ratnih operacija na kopnu, podmornica je 16. siječnja 1996. godine konačno porinuta.
Stručnjaci su je tada opisali kao ”najbolji komad željeza koji plovi morem”, ističući njenu sposobnost da ostane neprimijećena sonarima, što je činilo savršenom za prevoženje diverzanata.
Izašao vijek trajanja baterija
No, podmornica Velebit, vrijedna stotine milijuna kuna, ubrzo je počela pokazivati slabosti. Već 2001. godine prestala je zaranjati jer su baterije, ključne za njenu funkcionalnost, izgubile svoj vijek trajanja. Bez dovoljno sredstava za zamjenu baterija, koja su procijenjena na oko 10 milijuna kuna, podmornica je služila samo za površinsku plovidbu, dok su se posade ”uvježbavale” na njenoj ograničenoj funkcionalnosti.
Do 2005. godine, podmornica je povučena iz aktivne upotrebe i prebačena na suhi dok, gdje je prepuštena propadanju. Navodi o interesu stranih mornarica, poput onih iz Južne Koreje, Egipta, Katara pa čak i SAD-a, nisu pomogli u njenom očuvanju jer Hrvatska nije imala sredstava ni volje za daljnju investiciju u ovaj projekt.
Zanimljivo je da su baterije za podmornicu, koje su mogle spasiti njenu sudbinu, koštale otprilike isto koliko je iznosio trošak održavanja Vladinog zrakoplova Challenger, korištenog za prvog predsjednika Hrvatske. Također, primjerice, Vlada je 2017. godine potrošila 65 milijuna kuna na mobitele, a ulaganje u podmornicu je bilo neisplativo.
Karakteristike podmornice
Hrvatska je imala dugu povijest razvoja podmorničarstva, koja je trajala 103 godine, ali danas je gotovo nestala. Inženjeri, tehničari i radnici koji su sudjelovali u izgradnji ovakvih plovila ili su u mirovini ili su napustili zemlju, piše Dnevno.hr. S druge strane, oni koji donose odluke, često vođeni ekonomskim interesima, još uvijek su prisutni, no pitanje je koliko će njihove odluke dugoročno utjecati na budućnost hrvatske brodogradnje.
Podmornica je imala impresivne tehničke specifikacije: duljina joj je bila 21,1 metar, širina 2,7 metara, dok joj je maksimalna dubina ronjenja iznosila 120 metara. Postizala je najveću podmorsku brzinu od 7,8 čvorova, a s maksimalnim doplovom od 800 nautičkih milja mogla je nositi posadu od 5 članova i 6 diverzanata, uz naoružanje koje je uključivalo mine i ronilice.
Danas, podmornica Velebit, iako obnovljena izvana 2015. godine, stoji izložena kao muzejski primjerak u ratnoj luci Lora u Splitu – simbol nekadašnjih ambicija i propuštenih prilika hrvatske mornarice.
