Dario Hrebak, predsjednik HSLS-a i saborski zastupnik, osvrnuo se na svom Facebook profilu na videozapis u kojem Josip Dabro iz Domovinskog pokreta, bivši ministar poljoprivrede u Vladi premijera Andrej Plenković i jedan od glasova vladajuće koalicije u Hrvatskom saboru, veselo pjeva stihove koji sugeriraju da je Ante Pavelić ”vođa svih Hrvata”.
Pjevajući pjesmu ”Kad je Stjepan Radić umirao”, poznatu i pod nazivom ”1928.” te po početnim stihovima ”U Skupštini usred Beograda”, Dabro je na kraju dodao i stihove:
”U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata” – aludirajući na Pavelića. Između pjevušenja je izjavio ”samo za Milorada”, očito aludirajući na Milorad Pupovac iz Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS).
Hrebak: ”Stjepan Radić i Ante Pavelić ne idu u istu rečenicu!”
– Stjepan Radić i Pavelić ne idu u istu rečenicu, a kamoli u istu pjesmu. Još malo pa će pomahnitali desničari tvrditi da ni Franjo Tuđman nema nikakvih zasluga za stvaranje samostalne i suverene, međunarodno priznate hrvatske države. HSLS je ozbiljna i odgovorna stranka, ali i naša tolerancija ima svoje granice. E, sad bi bilo dosta – poručio je Hrebak.
Hoće li ova izjava imati konkretne političke posljedice ili je riječ tek o prosvjednoj noti, ostaje za vidjeti.
Dabro slavi Pavelića
Videozapis je nastao tijekom ”pokladnog jahanja” u Komletincima, selu između Otoka i Nijemaca u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a objavljen je na Facebooku.
Pjesma koju je Dabro doradio stihom u slavu Pavelića inače je, bez tih improvizacija, poznata kao stara pjesma koju su početkom 1990-ih službeno izvodili Zlatni dukati, a kasnije i Najbolji hrvatski tamburaši.
Izvorni stihovi opisuju atentat na braću Radić u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928., kada je srpski zastupnik Puniša Račić vatrenim oružjem usmrtio i ranio zastupnike Hrvatske seljačke stranke. Pavle Radić i Đuro Basariček ubijeni su na mjestu, dok je Stjepan Radić teško ranjen te je preminuo od posljedica ranjavanja dva mjeseca kasnije.
Na izvorne stihove Dabro je dodao još jednu improvizaciju, koja se nije izvodila u verzijama objavljenima početkom 1990-ih: ”Ubiše nam Stjepana Radića, a mi njima Karađorđevića.” (ika)
