Piše: Ivan Karačony
U miru i tišini, paljenjem svijeća, polaganjem vijenaca te osobnom molitvom, jutros su svečano obilježene godišnjice smrti Željka Sabola i Branka Kreštana, dvojice bjelovarskih pjesnika i kulturnih stvaratelja koji su za svog vremena zadužili bilogorski kraj.
Preminuli kulturni velikani
Organizator tog svečanog trenutka bilo je županijsko Vijeće ogranaka Matice hrvatske na čelu s predsjednikom Matom Ćurkom i tajnikom Slavenom Klobučarom koji je vodio cijeli protokol. Počast preminulim kulturnim velikanima odali su predstavnici gradske vlasti te dvoje vrlo cijenjenih sugrađana, profesor Željko Supančić i doktor Dragutin Sudar, a prava je šteta što na ovako važnu obljetnicu nisu pozvani ostali važni bjelovarski kulturnjaci poput, primjerice, Mladena Medara, zaslužnog muzealca koji je bio Sabolov kolega i suradnika, a ponajviše prijatelj s kojim se intenzivno družio sve do pjesnikove prerane smrti.
Jedan od utemeljitelja ogranka Matice hrvatske
A što reći o Željku Sabolu, a da već nije gotovo sve rečeno?
Sabol je bio pjesnik, povjesničar umjetnosti i leksikograf koji se rodio 28. studenog 1941. godine u Bjelovaru. Bio je jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga centra PEN-a. Sabol je jedan od najistaknutijih Bjelovarčana, pjesnik koji je izrazito intelektualnog, racionalnog tona, ljubavi, samoće i smrti, autor pet zbirki pjesama, dok je šesta izašla nakon njegove smrti). Uvršten je u brojne pjesničke antologije, a njegove su pjesme prevedene na mnoge strane jezike.
Rođen za književnost
O njegovu značaju za hrvatsku književnost dovoljno govori podatak da je povodom 70. godišnjice rođenja i i 20 godišnjice njegove smrti u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u studenom 2011. godine, na republičkoj razini održan književno–znanstveni kolokvij na kojemu su svojim izlaganjima sudjelovali Arsen Dedić, akademik Ante Stamać, Davor Šalat i Mladen Medar. Upravo je na tom događaju vrlo precizno valoriziran značaj Željka Sabola, jednog iz plejade hrvatskih pjesnika tzv. “razlogovskog” naraštaja i likovnih kritičara.
Dedić, Gabi, Vukov, Kesovija, Kovač…
-Vrlo mali broj ljudi zna da je Sabol jedan od najcjenjenijih pjesnika koji je napisao više od dvije stotine tekstova za melodije hrvatske estrade, ali su one uglavnom znane samo po imenu njihovih interpreta; Gabi Novak (“Pusti me da spavam” prva uglazbljena Sabolova pjesma koju je uglazbio Arsen Dedić, kao i pjesmu “Djevojka za jedan dan”), Vice Vukova, Tereze Kesovije (“Stare ljubavi”, “Prijatelji stari gdje ste” i druge), Miše Kovača (na primjer “Ostala si uvijek ista”), Franju Lasića (“Volim te budalo mala” i “Zagrljeni”) te za brojne druge poznate hrvatske izvođače–priča Mladen Medar, bivši ravnatelj Gradskog muzeja, ugledni arheolog i povjesničar umjetnosti, koji je jedan od malobrojnih zaslužnih osoba koje su se potrudile da sjećanje na Sabola ne potone u zaborav.
”Izraz kolektivne svijesti”
-Povodom 120. obljetnice proglašenja Bjelovara slobodnim i kraljevskim gradom, najprije je postavljena spomen–ploče na zgradi Gimnazije koju je Sabol pohađao, a svečano je bila otkrivena 1994. godine. Zatim je 2001. velikom mojom dokumentarnom izložbom “Osjećam se vrlo čudno kao da sam na odlasku”, obilježena 10. obljetnice njegove smrti, u organizaciji Grada Bjelovara, bjelovarskog Ogranka Matice hrvatske i Gradskog muzeja u kojemu je Sabol od 1969. do 1971. godine bio prvi kustos–voditelj galerije muzeja. Godine 2011. podignuta je skulptura “Pjesnik pjesniku” na Trgu hrvatskih branitelja, slikara i kipara Simone Mocennija. Tom prigodom je tadašnji ministar kulture Božo Biškupić rekao i to, da su “njegovi vrsni tekstovi bili izraz kolektivne svijesti”.
Potresen agresijom na Hrvatsku
I doista, dovoljno je spomenuti njegovu tada kultnu a danas antologijsku pjesmu o Hrvatskoj “Kad izgovorim tvoje ime”, koju je napisao kao jedan od istaknutih sudionika “hrvatskog proljeća” 1971. godine zbog koje je pokrenut i sudski proces. Iako oslobođen, odlazi šikaniran i prešućivan u Zagreb gdje nakon izvjesnog vremena ipak dobiva posao umjetničkog voditelja Galerije “Forum”, a zatim, još za Krležina života, zapošljava se u Leksikografskom zavodu i to u uredništvu Likovne enciklopedije. Upečatljiva uglazbljena pjesma “Imala sam kuću, imala sam dom”, zadnja je koju je napisao 1991.godine uoči samovoljne smrti, nagrižen ozbiljnom bolešću i potresen agresijom na Hrvatsku. Pokopan je na starom bjelovarskom groblju sv. Andrije u obiteljskoj grobnici, uz oca i majku–kazao je Medar koji je portalu Bjelovar.live ustupio jednu od rijetkih fotografija na kojoj je Sabol, a snimljena je u njegovoj radnoj sobi u Bjelovaru, u srpnju 1991. godine.
Branko Kreštan–izvrstan, a samozatajan
Sabolov suvremenik, hrvatski pjesnik Branko Kreštan, rođen je u Velikoj Pisanici 13. kolovoza 1944. godine gdje je završio osnovnu školu, a potom učiteljsku školu u Pakracu. Kao učitelj radio je u Novoj Pisanici, Bačkovici, Velikom Korenovu i III. osnovnoj školi u Bjelovaru gdje je i dočekao mirovinu. Objavljivao je vrlo rijetko u novinama i časopisima; Bjelovarski list, Rusan, Pučkom kalendaru BBŽ. Od 1980 godine član je Udruženja pisaca hrvatske i objavljuje u zborniku ”UHIP 8”. U organizaciji Hrvatskog sabora kulture Zagreb, sudjeluje u Susretima hrvatskih pisaca u Kotoribi. Poznavatelji Kreštanovog stvaralaštva reći će da je bio samozatajan jer se prvom zbirkom stihova ”Duše života” kasno javio, u 55. godini života, ne tako davne 1999. godine. Potom je izdao je još dvije zbirke stihova ”Pukotine” 2002. godine te ” Dan ojutren molitvama” iz 2003. godine.
”Stihovi iz duše”
-Dugo je ostao samozatajan, svoj u svome, lišen estradne provokativnosti, i u literarnom smislu rijetko se pojavljivao u javnosti. Gotovo u svakoj pjesmi i stihu Kreštan je snažno isticao svoju emotivnu povezanost sa zavičajnim krajolikom, dakle, Bilogorom i svojom trinaestkilometarskom Pisanicom. Svoja čuvstva, unutrašnje nemire i sumnje, Kreštan zna pretočiti u jednostavan i uvjerljiv lirski govor, što je potvrda nesumnjive darovitosti. Naime, stihovi mu izviru iz duše, a ne iz grla, zanatske virtuoznosti. Jezik mu je oslobođen velikih metaforičkih zamućenja i iracionalnih maglovitosti–osvrnuo se jednom netko na opus ovog izvrsnog pjesnika.
Comments are closed.