Danas, 13. lipnja, pada svetkovina sv. Antuna Padovanskog jer je tog dana 1231. godine umro tj. rođen je za nebo. Sv. Antun bio je jedan od prvih članova Franjevačkog reda.
Naime, pridružio se franjevcima svega 10-ak godina nakon njihovog osnivanja, u vrijeme dok je sv. Franjo Asiški još bio živ.
Premda je sv. Antun rođen u Portugalu, veže ga se najviše uz talijanski grad Padovu, gdje je neko vrijeme živio i gdje su sahranjeni njegovi ostaci. Sv. Antun je postao slavan još za vrijeme života po svojoj sposobnosti propovijedanja.
Nakon što je umro na današnji dan u dobi od samo 36 godina u gradiću Arcelli pokraj Padove, proglašen je svecem niti godinu dana nakon smrti.
To je bila jedna od najbržih kanonizacija u cijeloj Katoličkoj crkvi.
Svečevo je tijelo položeno u za tu svrhu sagrađenu baziliku sv. Antuna u Padovi, koja je danas jedno od najpopularnijih hodočasničkih mjesta u cijelom svijetu.
Sv. Antuna se u umjetnosti obično prikazuje kako drži dijete Isusa u naručju.
Sv. Antun zaštitnik je franjevačkog reda, četiriju biskupija (Padova, Lisabon, Paderborn i Hildesheim), Portugala, Tivta, zaljubljenih, bračnih drugova, žena, djece, putnika, potlačenih i siromaha.
U narodu se smatra pomoćnikom kod neplodnosti i porođaja te zaštitnikom od demona, groznice, kuge, brodoloma, rata, vodene bolesti (hidropsije, od koje je i sam bolovao) i očnih bolesti.
Zabilježeno je da su udavače preporučivale sv. Antunu u izboru muža, ali i majke koja su se preporučivale sv. Anti za dovoljno mlijeka za uspješno dojenje.
Sv. Antun Padovanski rođen je kao Fernando Martins de Bulhões u Lisabonu, 1195. godine. Bio je portugalski katolički svećenik, franjevac i svetac. God. 1266. posvećena mu je novosagrađena crkva u Bihaću, koja je, nakon osmanlijskog osvajanja Bihaća 1592. pretvorena u džamiju, zvanu Fetija. Na sam blagdan Antunova blagoslivljaju se djeca i cvijeće, a posebice ljiljani koji se smatraju njegovim cvijetom.
Sv. Antun Padovanski preminuo je 13. lipnja 1231. godine. (ika)
