Piše: Ivan Karačony(ivankaracony@gmail.com)
Unatoč niskim temperaturama koje su čas malo u minusu, a čas malo u plusu, no uglavnom ”plešu” oko nule, na bjelovarskom buvljaku uvijek ima ljudi.
Odlučili smo kratko prošetati prostranim parkiralištem u Ulici Ivana Kozarčanina na koje je prije nepune dvije godine iz Bušićeve ulice premješten gradski buvljak.
Dio je to ”starog Bjelovara” koji ima svoju povijest te dio grada za koji su svi znali gdje se nalazi ako si im rekao da ideš na ”Plinaru”. Danas se ondje nalazi buvljak. Mjesto na kojem ono što je staro zapravo – novo, a za malo novca nerijetko dobijete puno duše…
Prodaja u ”kockicama”
Premda je bilo dosta rano i temperatura se tek podigla nekoliko stupnjeva iznad nule, na buvljaku smo već zatekli iznenađujuće velik broj ljudi. Neki od prodavača su si osigurali godišnji zakup štandova što je skuplja varijanta od prodaje u tzv. ”kockicama”, odnosno na tlu unutar prostora koji je omeđen bojom.
Umjesto na štandu, prodavači na kockicama tada svoj dio asfalta uglavnom prekriju ceradama na kojima izlože većinu stvari koje su donijeli sa sobom. Jedna se bavi takvom prodajom je i 62–godišnja Darinka iz Prgomelja s kojom smo kratko porazgovarali.
”Nemamo izbora”
–Zna biti dosta hladno ali smo prisiljeni dolaziti kako bi nešto zaradili. Nemamo izbora i moramo biti ovdje–priča nam Darinka te dodaje kako je unazad dvije godine smanjila i broj zakupljenih kockica.
–Prije dvije godine, otkako se sajam tu preselio, imala sam sedam kockica. Danas ih imam samo tri. Nema više toliko novca i sve je teže i teže. I ove tri kockice me koštaju godišnje 3000 kuna. Treba i taj novac odnekud izvaditi – priča.
Svašta se traži
Upitali smo ju i koje artikle ljudi najčešće traže.
–Zbilja sve, od porculana, ključeva, pribora i nekih sitnica za kuhinju pa sve do odjeće, obuće i starih knjiga. Imamo svašta, a baš svašta se i traži – kazala nam je Darinka.
Na pitanje koju stvar najviše cijeni na svojim kockicama, rukom nam je odmah pokazala prema zidnim satovima koji su ležali na tlu.
–Možda je nešto što ovdje možete pronaći i daleko vrijednije, no po meni su najjači satovi čija cijena može narasti i do 300-tinjak kuna–odgovorila nam je 62–godišnjakinja.
Tri stvari za 10 kuna
Kakva je kultura kupoprodaje, kakvi su odnosi na relaciji kupac–prodavač i kakva je situacija s cjenkanjem?
– Kupci su dosta pristojni ali još gori od nas prodavača po pitanju cjenkanja. Stalno žele nižu cijenu i onda im na kraju moramo udovoljiti samo kako bismo nešto uspjeli prodali. Evo, recite mi vi! Dajem tri stvari iz kockice za samo 10 kuna. Tako stalno nudim. Pa recite zar manje od toga zbilja ima smisla – upitala nas je Darinka i na kraju glasno odgovorila i nama i sebi; ”Nema!”
