Piše: Ivan Karačony
Nikola Ivankec, hrvatski branitelj, ratni zapovjednik Grada Daruvara koji je u Domovinskom ratu bio zapovjednik Policijske postaje Čazma i čovjek koji je 4. svibnja 1995. godine, posljednjeg dana Bljeska, vojno–redarstvene akcije Hrvatske vojske i specijalne policije, stavio lisice na ruke Veljku Đakuli, vođi pobunjenih Srba u zapadnoj Slavoniji koji je najviše djelovao po pakračkom području, održao je dirljiv u daruvarskom naselju Doljani, kod spomen obilježja stradalim hrvatskim braniteljima koji su nakon zvjerskog mučenja ubijeni 1. rujna 1991. godine.
Ivankec je govor održao pred brojnim okupljenima koji su se došli pokloniti palim hrvatskim vitezovima te paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca obilježiti 27. obljetnicu njihovog stradavanja. Branitelji su punkt držali do posljednjeg metka, a potom se predali pod prijetnjom terorista da će krenuti s ubijanjem civila.
Branitelji odlijevali žestokim napadima
-U jutarnjim satima neprijatelj je okružio ovo pitomo naselje i policijski obrambeni punkt od 20–ak ljudi, združenih snaga policije, mještana i Odreda narodne zaštite. Zatražena je pomoć koja je pružena najprije iz Policijske uprave Bjelovar, Garešnice i Kutine. Toga dana zametnuo se boj koji je uz manje prekide trajao čitavog dana, ali hrvatski branitelji na punktu, suočeni s napadom daleko nadmoćnijeg neprijatelja, slabije naoružani i brojčano slabiji, ne mareći za žrtve, su pružili su žestok otpor i nisu predavali sve do onog trenutka dok nisu ostali bez streljiva i dok nisu teroristi počeli prijetiti direktno samim mještanima kao živog štita. Pomoć kada je pristigla u Daruvar, nije bilo vremena za promišljanje o taktici i čime se suprotstaviti ovom punktu. Odmah se krenulo u žestok protunapad. On je bio toliko iznenađujući za teroriste da zaneseni masakrom i svojim krvavim pirom, od iznenađenja i šoka nisu pružili jači otpor već su se dali u bijeg. U to isto vrijeme bio je napadnut i Sirač i Donji Daruvar. U tom gonjenju neprijatelja prema vojarni u Doljanima, komandant tadašnje kasarne pukovnik Nikola Marić počeo je pružati pomoć svojim snagama oklopnim transporterima. Izgledalo je da će naše snage doći u opasnost da budu odsječene i da se to ne bi dogodilo, morali smo zaustaviti taj napad. Neprijatelj je pokupio nešto svojih stradalih, samo jednog poginulog nije uspio izvući.
Pet mrtvih i 12 ranjenih
Bilanca ove pomoći što smo pružili ovom punktu je bila da smo spasili, pet mrtvih i 12 ranjenih je bila cijena da bismo spasili obrambeni punkt i same Doljane. Ovdje se pokazalo u praksi prvi put, iako je Daruvar do 1. rujna već imao gorkih iskustava što se tiče žrtava, razaranja, minobacačkih napada i svega ostalog… Ovdje se pokazalo da je ljudsko srce, hrabrost i odlučnost hrvatskih branitelja bila jača od sivog čelika, terorista jer oni nisu imali motive da brane svoj dom, a mi smo imali svoj dom, svog grad, svoju domovinu, ne mareći za cijenu koju ćemo platiti za to.
”Najsvjetliji temelj hrvatske države”
I zato, budućim generacijama trebamo i ubuduće promovirati istinu i o ovom stradanju kao i drugdje u Hrvatskoj jer samo ta istina o Domovinskom ratu dovest će do toga da povijest bude napisana onako kako se to zaista zbivalo. I na kraju bih rekao, u Domovinskom ratu smo pobijedili zahvaljujući ovakvim herojima Domovinskog rata kao što su bili na ovom punktu. I Domovinski rat ostat će zapisan u povijesti kao najsvjetliji temelj hrvatske države, a budućnost ćemo graditi oslanjajući se na mlade generacije koje trebaju znati tu istinu–kazao je Ivankec.
Uhitio Veljka Đakulu i potpukovnika Harambašića
Inače, Ivankec je autor knjige Moja sjećanja; Domovinski rat ‘’91-95”: Glina, Daruvar, Pakrac, a trenutak kada je stavio lisice ne ruke vođi pobunjenih Srba Veljku Đakuli, nikada neće zabporaviti.
”Zašto lisice???” čudio se vođa pobunjenih Srba na pakračkom nakon što ga je Nikola Ivkanac, tada zapovjednik policijske postaje u Pakracu, zajedno sa zapovjednikom 51. krajiške brigade potpukovnikom Stevom Harambašićem, nakon predaje, uhitio 4. svibnja 1995. godine u 15 sati.
Nakon što mu je Ivkanac objasnio pravila uhićenja, Džakula je mirno i bez otpora pružio ruke na koje je dobio lisice. Bio je to kraj Džakuline bune po zapadnoj Slavoniji i Pakracu, na čijem je području od 1992. godine do vojno-redarstvene akcije ”Bljesak” poginulo 296 osoba (200 civila, 86 pripadnika HV-a i 10 policajaca), uz 703 ranjena i 30 nestalih te više od 90 posto uništenih objekata.
Pušteni bez objašnjenja
No, ono što se poslije događalo s Džakulom i Harambašićem izazvalo je u hrvatskoj javnosti ogorčenje jer se Harambašić, nakon što je završila istraga, uz pomoć Međunarodnog Crvenog križa vratio obitelji u Banju Luku, a Džakula je prošao bez optužnice. Za njega je 22. lipnja 1995. godine s ”više razine”, dok je još bio pod istragom, stigla zapovijed da mu se izda putovnica te drugi dokumenti. Osoba koja je donijela rat u roku od 24 sata je slobodno šetala Pakracom, a to ”naređenje” Ivankecu gotovo ikada neće biti u potpunosti jasno.
