Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Prema najavama koje stižu iz PU bjelovarsko-bilogorske, za sutra (petak) policijski službenici kreću u veliku akciju sankcioniranja biciklista i vozača električnih romobila.
U slučaju da niste znali, ovi potonji se službeno tretiraju kao ”vozači osobnih prijevoznih sredstava”.
Naravno, sankcije će podnijeti oni koji budu zatečeni u prekršaju.
– Posebna pozornost posvetit će se kontroli nošenja reflektirajućih prsluka ili odjeće s reflektirajućim tvarima i provjeri alkoholiziranosti vozača – naveli su iz policije.
Obveza je nositi kacigu i nema da su dvojica na romobilu
Osim prsluka, postoji i obavezna nošenja kacige za vozače električnih romobila. Nažalost, često možemo vidjeti da jedan dobar dio vozača to jednostavno ignorira.
Posebice djeca, uglavnom srednjoškolci, što je izrazito zabrinjavajuće.
Takve scene se mogu učestalo vidjeti ( i doživjeti) u gradskom prometu.
Nerijetko u večernjim satima kada djeca odlaze iz škole kući, a tada je po njih u prometu možda i najopasnije.
Djevojčica (9) koja je teško stradala na romobilu prevezena u zagrebačku bolnicu — bjelovar.live
Zakon kaže da vozači romobila (osobnih prijevoznih sredstava) na glavi moraju nositi zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje te da se na romobilu smije voziti samo osoba koja njime upravlja.
Međutim, često možemo vidjeti da se na romobilima vozi po dvoje djece. Naravno, bez kaciga.
Zašto roditelji o tome ne vode računa?
Smisao cijele priče nije u kažnjavanju, već u sigurnosti. Zato je posebno teško razumjeti kako njihovi roditelji o tome ne vode računa. Ili možda to ne znaju?
Također, vozači romobila dužni su noću i danju, u slučaju smanjene vidljivosti, biti označeni reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom odjećom ili drugom reflektirajućom oznakom.
U protivnom je kazna 30 eura.
Slušalice?
Naravno da su slušalice zabranjene i to s razlogom. Smisao je da se ne bi smanjila mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja.
Kazna za slušalice također iznosi 30 eura.
Hoće li policija u petak najozbiljnije pristupiti ovom brzorastućem problemu, kao i roditelji u slučajevima djece i mladeži, ostaje za vidjeti.
Inače, često smo svjedoci kako u našem društvu očito nema dovoljno razgovora i prevencije. Ne možemo reći da ne postoji, ali ju sasvim sigurno uzimamo olako.
Svi dobro znamo da kada se dogodi nekakva tragedija, stvari se često puta tek tada zapravo problematiziraju. Međutim, tada je za nekoga više prekasno.
