Piše: Željka Barlović Ferenčak, žena s bogatim životnim iskustvom
Ignoriranje, podcjenjivanje, omalovažavanje starijih ljudi, česta je pojava. Puno je i neukusnih šala na njihov račun: senilni, zbunjeni, dosadni, jednom nogom u grobu…
S druge strane, broj starijih se povećava, dob za odlazak u mirovinu je sve viša. Veseli vidjeti veliki broj starijih ljudi na vježbalištima, pjevanju, sviranju, slikanju, u kazalištu, knjižnici…
Društvena zajednica uvažava potrebe starijih financiranjem njihovih aktivnosti, ali i pomaganjem ljudima u potrebi (geronto domaćice).
Znamo da su preduvjeti za zdravo i uspješno starenje zdrav život, angažiranost, održavanje visoke razine kognitivnog i tjelesnog funkcioniranja. Na svoju ruku ću dodati, uz sve to potrebna je i nekakva financijska sigurnost, mirovina koja osigurava dostojanstven život.
Tajna dugovječnosti
Iznimno je važno um održati mladim, dodavati život godinama, a ne obrnuto.
Jasno, svatko od nas mora biti svjestan da godine čine svoje. Određene sposobnosti s godinama slabe, no toliko je načina kojima ih možemo kompenzirati. Možda se ne može promijeniti gledanje ljudi na nas starije, ali se sigurno može promijeniti način kako gledati samog sebe.
Uvriježeno je mišljenje da dulje žive oni koji su imali lagodniji život, radni vijek proveli na suhom i toplom. Međutim, tajna dugovječnosti nije tako jednostavna i lako objašnjiva.
Balada o četiri gospođe
Četiri gospođe koje ću danas spomenuti, imale su sve samo ne lagodne i bezbrižne živote. Nisu završile visoke škole, nisu se bogato udale. Njihov je život bio borba, kod nekih od njih neprekidna i teška.
Prva od njih život je provela u Zagrebu, godinama živeći s malim djetetom u barakama iza današnjeg pothodnika. Rad u tvornici, briga za dijete, poplave, snalaženje, ali uvijek osmjeh i pjesma, tako ću je pamtiti.
Prije nekih 6 godina, u dobi od 85 godina, na nju je u Ilici naletio tramvaj. Na sreću, nije bio u punoj snazi, tek je kretao, no baka je zaradila teške povrede i prijelome. Nakon nekoliko mjeseci, doktor je objavio da je baka puno bolje, a tramvaj još uvijek na remontu.
Početkom godine priskrbila si je COVID–19, a danas se još uvijek smije i hoda bez ikakvih pomagala. Napokon živi mirno i zadovoljno.
Život u neimaštini
Druga gospođa cijeli život provodi u velikoj neimaštini i neprimjerenim životnim uvjetima.
Živjela je na selu, bez struje i vode, dokopala se grada, radila u tvornici težak fizički posao.
Opet je živjela s troje djece u šupi, bez struje i vode. Danas živi u kućici, ima struju, ali i dalje bez vode.
Nikad ju nisam čula da se žali. Nalazi snagu boriti se sa svojim nedaćama na jedan svoj način. Šala i smijeh, dobrota u srcu, neka njena pozitivna ludost u glavi, istinski joj se divim!
Prvi put se udala u 60–ima
Naša treća gospođa, danas 94 godine, svojevremeno se odlučila pobuniti protiv činjenice da joj drugi planiraju život.
Otišla od kuće kao mlada djevojka, bila služavka u raznim kućama i gradovima, snalazila se.
Prvi put se udala u 60–im godinama. Bilo je više brakova, gospođa je očito dosljedna.
Takva je… i dalje odlazi na tržnicu, trgovine, obavlja što treba, uredna, nasmijana i uvijek ljubazna.
Žlica meda, štampl rakije, čaša vina…
Četvrta… E, to je ona koju poznajem najbolje. Starija kćer u svojoj obitelji, starija i uvijek sklona nepodopštinama. Nije bilo čudo da je vijeće staraca odlučilo školovati mlađu, obadvije tada nisu mogle na fakultet.
Cijeli svoj radni vijek radila je u tvornici ”Borovo”, brinula se o roditeljima te o rano i teško oboljelom suprugu. Dogodio se i Vukovar, ostala je doslovno bez svega. Uvijek dobro organizirana, ali i svjesna da život ide.
Otkako ju pamtim rješava križaljke, radi gimnastiku, jutro započinje žlicom meda i štamplom rakije. Žlica maslinovog ulja i čaša crnog vina su također u dnevnoj rutini.
Zapisuje mudre misli, ispisuje bilježnice kuhinjskim receptima, bilježi kontakte, rođendane članova obitelji i prijatelja.
Njena posebna tekica puna je tekstova prigodnih čestitki. Moram priznati, dugo sam se čudila kako je u tim visokim godinama u stanju napisati čestitku lijepu i gramatički točnu.
Uvijek moramo poći od sebe
Za koji dan će napuniti 96 godina. Slabije čuje, teže hoda, ali i dalje pazi kako izgleda. I dalje su joj draži visoki, vitki i crni muškarci. I dalje u kalendaru obilježava dane. Često se šalim pa kažem da to radi samo da ne bi promašila subotu i reprizu reprizirane reprize Lijepom našom.
Ma, neka potraje….
Na kraju ovog podužeg teksta, mogu samo reći, recept uspješnog starenja ne postoji. Ovo su samo neki primjeri. Kao u milijun drugih stvari, moramo poći od sebe, uzdati se u sebe, raditi na sebi dugo i ustrajno.
Imajmo na pameti da su funkcionalno sposobni stariji ljudi korisni članovi zajednice u kojoj žive. Ne odbacujmo olako njihovo znanje, vještine i radno iskustvo!
