Dobrodošli, ponedjeljak je. Još jedan u nizu, kolokvijalno rečeno ”u nove radne pobjede”. Vrtimo se u krug, ali što je i dobro–svaki put dobijemo novu priliku. Dosta odluka odlučimo primjenjivati od ponedjeljka. Druga je stvar što nikad ne kažemo od kojeg. Ali volja je tu i kreće se.
U Tehnološkom parku Bjelovar došli smo do trenutka koji sam pripremala i organizirala otkako sam došla. Život se vratio u zgradu. Sklopili smo ugovore s novim korisnicima te smo imali situaciju gužve na hodniku. Konačno.
Podcjenjivanje žena
Iako nam nedostaje naš Casper, ovako je puno ugodnije raditi. Bilo je tu pjesme, čašćenja, pa skoro i razbijanja lustera uslijed otvaranja šampanjca. Ljudi su se počeli povezivati što je i poanta inkubatora.
Prošli tjedan bio je svojevrsni sažetak prethodnih mjesec dana gdje sam imala izravnu priliku osjetiti i sudjelovati u onom divnom podcjenjivačkom odnosu prema ženama. Nemam kratak fitilj (hahah, tješim se), ali podcjenjivanje prema ženama koje nešto znaju divna je prilika za aktiviranje silnih osjećaja.
Pa nemoj me zvati ”teta”
Molim te, ako se ne poznajemo dobro ili nismo u krvnom srodstvu, pa nemoj me zvati ”teta”. Istina da izgledam ponekad kao da me poplava izbacila i kao da nedostaje tren da ću početi sama sa sobom pričati, ali ipak –nemoj.
Nije baš da ću tebe zvati striko ili striček. Ne pada mi na pamet.
Često se ljudi uključuju u rasprave koliko tko zna, a još češće podivljaju ako netko možda zna više. Ili čak ni to, možda zna jednako, ali na kvalitetniji i jednostavniji način to zna predstaviti. Jedan od oblika suočavanja sa neugodnom situacijom, neovisno radi li se o poslovnom sastanku, savjetovanju ili trećem, nerijetko je povećanje razine bahatosti i podcjenjivanja. Svatko od nas ima drugačiji obrambeni mehanizam.
Što se tiče mene, zašutim (da, da i to je moguće, da zašutim). Liječenje kompleksa na drugim ljudima, nikad nije poželjno i vremenom vam se obije o glavu. U svakom trenutku sam za pružiti pomoć/savjet/povezivanje, kao i većina koje poznajem, ali ako ju ne želite–čemu podcjenjivanje. Neovisno je li usmjereno meni ili mojim kolegama.
Priprema za potencijalne rizike
Na savjetovanje mi je došlo nekoliko klijenata koji planiraju ući u poduzetništvo. Svaka od ideja je dobra, a onome čija je–najbolja je. To vam dođe poput one izreke ”postoji jedno najljepše i najbolje dijete na svijetu. I svaka ga majka ima.”
I to je sasvim u redu, jer imate ono nešto zbog čega vrijedi ustrajati–strast za poslom. Samo treba razraditi ideju do točke u kojoj ćete si riješiti barem većinu nepoznanica, pripremiti se na potencijalne rizike. Istraživati. Planirati. A za to treba vremena.
Jedan od najsvjetlijih trenutaka proteklog tjedna, bilo je zaprimanje i strukturiranje svih prijava pristiglih na natječaj za najbolju start-up ideju. Prosjek godina prijavitelja je 30. I ono što mi se izuzetno svidjelo, svaka od ideja prikazala je indirektan/direktan pozitivan utjecaj na zajednicu.
Svijet očekivanja
To je poanta na kraju balade. Pojedino poslovanje nije izdvojeni svemir, područje samo za sebe, već se često prožimaju i utjecaji iz okoline. Npr. treba li vam dvosmjenski rad vrtića, gdje ćete naći nove djelatnike, što ljudi kupuju/kako, postoji li dosta aktivnosti za djecu s teškoćama. A kada osmislite nešto što se u nekom obliku vrati u zajednicu, ima pozitivan utjecaj na okolinu–savršena priča u svijetu nesavršenosti, konfuznosti pravila i očekivanja.
