Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Državne nekretnine, tvrtka u vlasništvu Republike Hrvatske, već godinama putem javnih natječaja pokušava dati u zakup brojne poslovne prostore raštrkane diljem zemlje. No, kako vrijeme prolazi, sve je očitije da mnoge od tih nekretnina zapravo nikome ne trebaju. Neki prostori već godinama kruže po natječajima – uvijek isti oglasi, uvijek isti uvjeti, i uvijek isti rezultat: nitko ih ne želi.
I kada pogledate te prostore, sve postaje jasno.
Loša lokacija, dotrajala infrastruktura, zastarjela stolarija, nikakva energetska obnova.
Većina tih prostora izgleda kao da su ostali zaleđeni u prošlom stoljeću – doslovno.
Energetski certifikati uglavnom su lošijeg razreda, što znači da su režije visoke, grijanje neefikasno, a izolacija gotovo nepostojeća. Drugim riječima, tko god bi ih unajmio, morao bi uložiti znatna sredstva samo da ih dovede u upotrebljivo stanje – i sve to uz poprilično visoku zakupninu.
Školski primjer nepoželjnog prostora nalazi se u Bjelovaru
Jedan od školskih primjera takve situacije je prostor u Bjelovaru, u Ulici Ivana Gundulića 10.
Radi se o 50 kvadrata u prizemlju stambene zgrade, s dvorišne strane. Početna mjesečna zakupnina: gotovo 300 eura.
Energetski certifikat? Naravno – F. Nitko razuman neće plaćati toliku svotu za prostor koji ne zadovoljava ni osnovne uvjete modernog poslovanja.
Tu je i stan od 82 kvadrata na posljednjem, 5, katu stambene zgrade u Martićevoj ulici 14 e u Zagrebu, s početnom mjesečnom neto zakupninom od 450 eura, kao i s D oznakom razreda energetskog certifikata.
Slična je situacija i u Varaždinu. Na adresi Ulica Ivana Kukuljevića 19 – Ognjena Price 2 nudi se poslovni prostor od 30 kvadrata, također energetskog razreda F.
Nalazi se odmah uz prometnicu – neugledno, bučno, neprivlačno. Tko je ciljna publika takvih prostora?
Zapravo, ovdje je problem puno dublji. Država već godinama ne ulaže u svoju imovinu – a kako se pokazuje, ono u što se ne ulaže, neminovno propada.
Prostori su prepušteni zubu vremena, održavanje je minimalno, energetska učinkovitost zanemarena, a najamnine nerealne.
U takvom stanju, nije nikakvo čudo što su već godinama prazni. I bit će još godinama, dok naposljetku ne propadnu do kraja.
Umjesto da ova imovina godinama zjapi prazna, možda je vrijeme da država razmisli o drukčijem pristupu.
Prodaja stanarima, dodjela udrugama koje se bave humanitarnim radom ili čak prenamjena u društveno korisne prostore – sve bi to imalo više smisla nego vječno ponavljanje natječaja koji nitko ni ne otvara.
Jer ovako, ne samo da se ništa ne zarađuje, već se i ono što imamo – nepovratno gubi.
Više o svim prostorima na; Natječaj za zakup poslovnih prostora Z-7/25 – Državne nekretnine
