Nedavno ste mogli čitati vijest kako su znanstvenici uspješno manipulirali prirodan DNK riže (koja je rezultat nagomilane evolucije u promjenjivom okolišu iz daleke prošlosti) na takav način da su njen neučinkoviti metabolizam zamijenili metabolizmom koji koriste određene vrste bakterije kako bi biljka učinkovitije i s manje energije uklanjala otpadne tvari iz svojih stanica. Zato više energije koristi za svoj rast i proizvodnju hranjivih tvari, što automatski rezultira 40% većim prinosom. Kada se taj rezultat usporedi s eksperimentom u kojemu je jednoj vrlo jednostavnoj bakteriji postepeno skraćivana DNK izbacivanje mnepotrebnih gena ili gena čija funkcija nije poznata kako bi se razotkrio najkraći DNK koji bakteriji još uvijek omogućuje uspješno dijeljenje, dobije se dojam kako je cilj proizvoditi hranu upotrebom jednostavnih bioloških strojeva bez utjecaja na okoliš ili bez
uzimanja od prirode. Takvi strojevi pogonjeni suncem ili umjetnom
rasvjetom na hranjivoj podlozi masovno će proizvoditi proteine, lijekove, super materijale i tko za što još. Iako alati već postoje, potrebno je steći sva potrebna znanja za precizno programiranje DNK, a među njima je i izgradnja imunoloških sustava koji će štiti od gljivica, bakterija i virusa. Zato originalni nesavršeni ali prirodni DNK ”patenti” još uvijek nisu spremni za ropotarnicu povijesti.

Sve veća potražnja za hranom zbog dugoročnog rasta svjetskog stanovništva uz smanjenje raspoloživog zemljišta poljoprivrednu industriju tjera na sve učinkovitiju proizvodnju, pri čemu je GMO tehnologija obećavajuća. No svaka priča ima lice i naličje. Dok neki genetski modificirani organizmi svojom otpornošću omogućuju korištenje velike količine pesticida koji značajno oštećuju okoliš, biološku raznolikost i zdravlje ljudi, s druge strane jedinstvena riža koja proizvodi vitamin A vrlo je perspektivan proizvod. Pri tome granica
između istine i marketinških trikova prilično je zamagljena. Na primjer, mediji su izvijestili o GMO kukuruzu koji je otporan na ugrize kukaca, pa je time ograničena infektivnost gljivicama koje proizvode za ljude i stoku opasne mikotoksine. Time se postiže efekt da je moguće smanjiti upotrebu insekticida i njihov negativan utjecaj na okoliš i prirodu . Ali tek kada pročitate dodatna pojašnjenja otkrijete da je biljka modificirana na način da u svoja tkiva ugrađuje insekticid, pa ostaje na vama da procijenite je li ta biljka rizična za vaše zdravlje, bez obzira što insekticidi nisu smrtonosni za sisavce. Za sada nisam primijetio da je netko radio istraživanje ili procjenu rizika od prenošenja gena za proizvodnju insekticida na srodne biljke u prirodi pomoću peludi, što bi teoretski ipak moglo smanjiti biološku raznolikost u prirodi.

U Europi i Hrvatskoj idućih desetljeća ne očekuje se demografska eksplozija kao u Aziji i Africi, pa je europskom zakonodavstvu prevladao oprez i ograničenja u uzgoju GMO–a. Ali razvijamo li tehnologije za ekološku proizvodnju? Kako ekološku proizvodnju učiniti barem jednako produktivnu kao konvencionalnu poljoprivredu treba biti jedno od osnovnih pitanja na
koje treba dati država s najvećim postotkom Natura2000 područja ovisna o prihodima iz turizma, pa joj se broj konzumenata samo u priobalju na pola godine barem udvostruči dok je broj poljoprivrednika godinama u opadanju.

Na zapadu se primjenjuje četvrta industrijska revolucija u kojoj računalni sustavi opremljeni multispektralnim kamerama visoke rezolucije brzo i precizno pozicioniraju raznovrsne alate i transportne sustave bez obzira na kaotičnost predmeta koji se
proizvode i obrađuju. Stotine robota iz svojih senzora podatke bežično šalju na obradu u računalni ”oblak” koji ima zauzvrat šalje instrukcije za rad u usklađenom paralelnom radu. Hrvatska koja ”civilizacijski pripada” tom zapadu još uvijek funkcionira uglavnom na tekovinama druge industrijske revolucije. Hrvatska ima potencijal koji bi omogućio napuštanje ”motike”: Barem Križevačko Visoko gospodarsko učilište može odrediti
potrebne biološko tehnološke parametre za proizvodnju, bjelovarsko Visoko veleučilište ima smjer mehatronike koje može sudjelovati u razvoju flote samohodnih mobilnih strojeva za precizno mehaničko plijevljenje i kemijsko-biološko tretiranje, u Zagrebu su firme koje proizvode dronove koji unaprijed mogu signalizirati potrebe za lokaliziranim
intervencijama (https://hipersfera.hr/), dok dvije IT kompanije koje su nedavno otvorile svoja vrata u Bjelovaru mogu omogućiti stvaranje umjetno-inteligentnog oblaka za ove potrebe.
Čak bi i razvoj sustava za ”obične” vertikalne vrtove primjenjive u
sve većim megagradovima bio ogroman iskorak u zadovoljavanju ogromnih
potreba razvijenoga svijeta.

Raspoloživi izbori za postizanje kvalitetnije budućnosti su višestruki, ali ima li u nama snage, volje i znanja za njihov odabir, to je sasvim drugo pitanje.

Comments

comments