Piše: Ivan Karačony
–Ovo je strašno. Ne znam kome se sve nismo obraćali da nam pomognu riješiti problem opasnog otpada. No, ništa se godinama ne pokreće s mjesta. Bila sam zdrava osoba, a od 2016. godine ima problem s pečenjem grla, nosa i svrbeža na koži lica koji nestaje kada sam odsutna od kuće. U susjedstvu imamo 12–ero male djece od kojih su dvije bebe. Pa zar smijemo dopustiti da se i oni možda razbole–pita se Ana Jagodar, stanovnica bjelovarske Ulice Pere Biškupa iz čije se obiteljske kuće pruža ”predivan” pogled.
Naime, gospođa Jagodar živi točno nasuprot ogromnog otvorenog skladišta otpadnih tonera koji su natrpani u dvorištu obiteljske kuće na broju 152. Na toj adresi registrirane su čak tri različita poslovna subjekta; tvrtka Ecoadria j.d.o.o. čija je tabla i vidljivo istaknuta, potom Adriagas j.d.o.o., subjekt koji je ugašen prije dvije godine, dok se prema posljednjim informacijama Joks, zadruga za trgovinu i usluge nalazi u stečaju.
Sve to vrlo dobro zna upravo gospođa Jagodar koja nam priča kako je sa Željkom Švegarom, vlasnikom spomenutih subjekata i navodno vlasnikom imanja, uspijevala komunicirati sve do rujna 2017. godine.
Datum, ali ne i godina
–Ispitivala sam ga kada planira ukloniti ovu ekološku bombu. Imao je uvjerljivu priču da je dobio zemljište izvan grada i da se seli sa svojim poslovanjem. Stalno je pričao da se seli, pa sam od 2016. godine propitivala u kojoj fazi mu je projekt. Budući da sam računovođa sugerirala sam mu da traži neka sredstva kao pomoć jer su bili raspisani razni natječaji za poduzetnike. Govorio je da novca ima i da ne želi državna ni ničija sredstva, već samo da mu usvoje nekakav projekt vezan za to zemljište u Skucanima ili Starčevljanima, ne mogu se točno sjetiti. U tijeku 2017. godine tvrdio je da se seli do 30. rujna, da bi na moje pitanje oko 23. rujna te godine odgovorio da je rekao datum, ali ne i do koje godine. Tada sam prestala s njim komunicirati i počela pisati gradonačelniku i inspekciji Ministarstva zaštite okoliša i energetike. No, do danas se ništa nije riješilo po pitanju uklanjanja ovog opasnog otpada–žali se Jagodar.
Javili svim inspekcijama, ali…
Zajedno s njom, stanovnici Biškupove potpisali su i peticiju kojom su se u srpnju 2018. godine obratili gotovo inspekciji Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te inspekciji Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Od prve su zatražili pokretanje inspekcijskog nadzora i rušenje nelegalno izgrađenih objekata na adresi Švegarovih poslovnih subjekata, a od druge nadzor i prisilno uklanjanje EE otpada. Naveli su kako sve to traže kako bi zaštitili zdravlje stanovnika, spriječili emisiju opasnih tvari i smjese iz tonera u vodu svojih bunara, zaštitili vodotokove Plavnica i Jelinac u neposrednoj blizini te očuvali zonu zaštićenog krajolika koji je proglašen generalnim urbanističkim planom Grada Bjelovara. Jagodar tvrdi kako su se dopisima obratili i Sanitarnoj te inspekciji Porezne uprave. No, nakon svega toga, toneri su danas i dalje u dvorištu preko puta njezine kuće.
Oznaka ”V36”
–Zadnji događaj zbio se lani prije obilnih kiša. Bagerom je netko gurao nagomilane hrpe tonera tako da se u zrak vinuo dim od praha iz tonera što je bilo katastrofa. Bager je radio mjesto za prihvat novih tonera jer su nakon toga stigle nove kutije s tonerima. Na taj sav prah je opala kiša koja se slijevala u potok Jelinac i naše bunare. I nitko ništa ne poduzima–ojađena je Jagodar.
Njezine vapaje i vapaje stanovnika Biškupove ulice čuo je i SDP–ov gradski vijećnik Nenad Nekvapil koji je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća postavio pitanje vezano za problematiku tonera.Napomenuo je kako su izuzetno opasni za zdravlje, a to se može vidjeti iz Pravilnika o katalogu otpada Hrvatske agencije za okoliš i prirodu. Otpadni tiskarski toneri uvedeni su pod oznakom ”V36” te time klasificirani kao materija koja je ”jako zapaljiva”, ”nadražujuća”, ”opasna”, ”toksična”, ”mutogena”, ”ekotoksična”, ”reproduktivno toksična” i na kraju ”kancerogena”!
Hrebak: Razumijemo ovaj problem
Na njegovo pitanje odgovorio je Zoran Preskočil iz Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, a potom i sam gradonačelnik Dario Hrebak.
–Upoznati smo duže vrijeme s tim problemom. Međutim, kako Grad nema zakonske ovlasti da naloži uklanjanje otpada, o svemu smo obavijestili nadležne inspekcije–kazao je Preskočil, dok je Hrebak bio ipak detaljniji.
–Razumijemo ovaj problem i građani su apsolutno u pravu. Koliko znamo, nadležne inspekcije koje smo obavijestile su utvrdile da nešto nije u redu zbog čega je pokrenut upravni postupak, a onda je uslijedila žalba od vlasnika. Iščekujemo rasplet te situacije. Ponavljam, mi smo svjesni da to čini jednu veliku štetu građanima, no u konkretnom slučaju Grad nije smio učiniti više od onog što je, a to je bilo obavijestiti sve nadležne inspekcije–kazao je Hrebak.
U više navrata smo pokušali doći do Željka Švegara za komentar. No, to se pokazalo kao nemoguća misija. Nitko ne zna gdje se nalazi. Dio susjeda iz Biškupove ulice tvrdi kako ga duže vrijeme nisu vidjeli, dok dio kaže da su čuli kako se nalazi u inozemstvu. Što će na koncu biti s opasnim otpadom, nije poznato, a čini se kako stanovnicima te bjelovarske ulice ostaje samo nada da će isti što prije biti uklonjen.
