Piše: Darko Podravec
Proljeće je uranilo, proljetnice cvatu, a drveće je propupalo. Radovi u parkovima i voćnjacima su završili prije kraja veljače. To je moć ugljičnog dioksida nad prirodom. Iako će ga drveće poćeti upijati ranije nego ikada do sada, tu bitku ne može dobitiu toplijim i sušnijim ljetima, jer proizvodnja je oko tri puta veća od skladištenja. Svatko od nas rođenjem počinje s proizvodnjom CO2: dišemo, spanjujemo drvo i fosilna goriva, požarima, ilegalnom gradnjom i malverzacijama zemljištem prorjeđujemo šume, kupujemo tvorničke proizvode i njihov interkontinentalni transport. To je niz odluka kojima utječemo na budućnost ovoga svijeta. U tom svjetlu, drveće nam može pomoći kupiti značajnu količinu vrijemena za realizaciju velikih zelenih planova koje osmišljavaju neki, nadam se utjecajni, inozemni političari. U tom kupovanju vremena najučinkovitije mlade šume.
Šume svoj posao najbolje odrađuju kad su mlađe od 100-140 godina (https://www.ekovjesnik.hr/clanak/1513/mlade-sume-najucinkovitije-apsorbiraju-ugljik), nakon čega im kapacitet skladištenja CO2 pada, što je logično. Visina stabala gravitacijski ograničava kapilarnu cirkulaciju vode i hranjivih tvari u stablima koja se isprepletenim korjenjem bore za preostale resurse u tlu. Šumari sjeku šume prije tog roka jer nakon njega stabla ne daju niti sjeme za mladu šumu, što im stvara trošak prilikom sadnje mlade šume.
Naravno da riješenje nije trenutno posjeći sve stare i manje stare šume. Doista ne vjerujem da je to itko svjesno naumio, jer bi smo time stvorili katastrofu koja bi nas totalno dokrajčila. Tolika količina posječene biomase velikim dijelom bila bi pretvorena u stakleničke plinove, dok bi masovno izumiranje ptica, sisavaca, vodozemaca, gmazova i kukaca (pčela!) ovisnih o starim pa i bolesnim stablima izazvalo slom ekosustava i vrlo vjerojatno poljoprivrede. Nada je u djelovanju pojedinaca u suprotnom smijeru, sadnjom mladih šuma, kako bi barem djelomično kompenzirali vlastiti utjecaj na okoliš. To može svatko čak i u Hrvatskoj, uz pomoć Hrvatskih šuma i šumarske savjetodavne službe! Prvo savjetovanje s izlaskom na vašu možda zapuštenu i neperspektivnu poljoprivrednu površinu potpuno je besplatna. Ukoliko je opcija pošumljavanja realna, potrebno je nekoliko tjedana, neizbježnih biljega i 500tinjak kuna za katastarsku prenamjenu u šumsko zemljište i vaš upis u šumoposjednike. Nakon toga se treba javiti na poziv za financiranje pošumljavanje (čitaj: refundiranje potrošenog vlastitog novca) iz fonda koji se puni kroz plaćanja opće korisnih funkcija šuma. Priznaju se troškovi elaborata za izbor domaćih vrsta stabala s obzirom na tlo i klimu, legalnu nabavu sadnica, čišćenje i pripremu tla, te samu sadnju. Ukoliko sve dobro prođe, vaš šumarak skladištiti će vaš ugljični dioksid barem 100 godina. A vaši potomci biti će potpuno “neutralizirani” čak i ako ga iskoriste za ogrijev, jer bi tada sve što kupe ili potroše trebalo biti proizvedeno energijom s porijeklom iz sunca, vjetra i atoma (nadam se iskorištenih za fuziju, a ne fisiju).
