Ovaj tjedan za svoje životne potrebe potrošili smo sve resurse koje imamo na raspolaganju. Od danas do kraja godine trošiti ćemo resurse koje nemamo, neće nam se vratiti ili ćemo u (za nas najboljem ali malo vjerojatnom slučaju) trošiti tuđe resurse. Kako je to, kažete, moguće?

Niste ni trepnuli, a ”pokurili” već cijelu planetu? Kakav ekološki otisak, kakva biološka rezerva, kakvi bakrači? Pa dan je kao i svaki drugi! Upravo je tu problem, svakodnevnica nam je svaki dan slična, ali zapisi govore da je bitno drugačija od one od prije par desetljeća, kojih se malo tko sjeća. Zapravo ih se ne želite sjećati, jer standard je danas puno bolji. Ali po kojoj cijeni, kome i koliko dugo ju možemo plaćati?

Iz svakodnevnice vam je jasno da jednom čovjeku za ”normalan” život nužno treba određena ”kubikaža” zraka, vode i hrane. Dobro dođu i građevinski materijali, lijekovi, transportni sustavi, odjeća, komunikacijski kanali…

Koje proizvodi ili je nekada proizvela biosfera, nitko drugi, bez obzira na industrijsku preradu i ljepotu pakiranja. No treba biti i neizostavno odgovarajuće kvalitete, ako želimo da nas zaobiđe recimo rak kože ili možda rahitis. Naravno, to je osnovnoškolsko znanje, kao i ono da je za tu proizvodnju potrebno neko vrijeme, energija i površina. Koji kao, niti planet na kojemu živimo, nisu neograničeni. A ljudi nikada u zabilježenoj povijesti nisu bili brojniji, niti su imali apetite i sposobnost potrošnje kao danas.

Svaka država ima svoj ”miks” potrošnje i obnove resursa, zbog različitih životnih navika i okoliša u kojemu se nalaze. U svakom slučaju, naprosto se radi o neučinkovitom gospodarenju resursima i neprilagođenoj državnoj infrastrukturi koju smo kao pojedinci prisiljeni koristiti. Tako na primjer u Hrvatskoj:

–zemlji sunca, vjetra i vode, ne smanjujemo potrošnju fosilnih izvora energije dok istovremeno smanjujemo šumskih površina za ponovno skladištenje CO2 jer dio njih spaljujemo u termoelektranama na šumsku biomasu

–izgradili smo i gradimo cestovnu infrastrukturu respektabilne kvalitete, ali preskupo plaćenu, veći dio godine nerentabilnu, okolišno štetnu, dok nam se ona željeznička sa suprotnim kvalitetama unatoč beskrajnim ulaganjima raspada pred očima

–do nedavno, a navodno i danas, izvoz trupaca u inozemstvo, prerada i ponovni uvoz prerađevina ne samo da je trošio naše šumske resurse u korist šuma drugih država, nego i skladištenje CO2 u namještaju, kad se uzme u obzir koliko je dizela potrošeno za takvu manipulaciju – malverzaciju

–uvoz hrane iz bijeloga svijeta uz veći ili manji izvoz hrane predstavlja, ako pitate planet, ogroman i u svojoj biti potpuno nepotreban utrošak energije i posljedičnih emisija u okoliš koje sigurno nisu dobre za zdravlje, dok su nam polja neobrađena a sela prazna

–Jadran ispod svoje površine daleko od očiju i srca svojih ”ponosnih vlasnika” skriva istinu prelovljenosti ribljeg fonda i zbog ljudske prehrane i zbog prehrane ribe uzgajane u kavezima i zbog krivolova i zbog nedostatka kisika u pregrijanoj vodi i zbog invazivnih vrsta…

Mogao bih tako nabrajati i dalje ali kakva korist?

Pa problema s prirodom, okolišem, Zemljom nemamo, zar ne?

Pored onih svakodnevnih gospodarskih, ekonomskh, mirovinskih, moralnih, etičkih i drugih društvenih kriza.

Nakon EU izbora koji su pred nama očekuje se veliki međunarodni i sudbonosni pothvat izrade ”Novog plana za prirodu i čovjeka” koji bi nam trebao nagovijestiti bolju i sigurniju budućnost. Vjerujem da će uspjeti u tome, kao i u nekoliko sličnih situacija u prošlosti. Zato bih vam trebao reći da tražite i birate one koji imaju više sluha za ekologiju, ali nakon svega možda je bolje da birate one koji imaju puno više sluha za ekonomiju. Koji će se u tom smislu imati netko pozabaviti suzbijanjem korupcije i nesposobnosti, za koju procjenjujem da nose barem 50% hrvatskog ekološkog otiska.

Comments

comments