Elvira je bila hrabra i radišna žena. Preživjela je sve životne nedaće i preminula u 90. godini

Dragica Ščrbačić Dragovac, draga suradnica Regionalnog portala Bjelovar.live i čuvarica kulturne baštine sa svojim tekstovima, odlučila je s čitateljima podijeliti jednu podijelila je jednu zanimljivu biografsku priču o dičnoj ženi Račanki i Bjelovarčanki Elviri Piškorić, rođenoj Moses (Amerika, 14. rujna 1907. – Bjelovar, 10. prosinca 1997.).

Ova kratka priča o teškom i nesigurnom životu jedne obitelji, jedne žene, gospođa Dragica napisala je nedavno, 8. ožujka, odnosno za Međunarodni dan žena. No, za lijepe i poučne priče nikad nije kasno. (ika)

Piše: Dragica Ščrbačić Dragovac

Trgovačka obitelj Moses je Novu Raču nastanila krajem 19. stoljeća. Rača je u to vrijeme bila poznata po velikim i bogatim sajmovima što je spomenutu obitelj jako privlačilo. Elvirin djed Bernard rođen je u Lokvama (Gorski kotar), kao i njegovi sinovi, Elvirin stric Ludvig i njen otac Hinko (1871.). 

Hinko je kratko vrijeme živio u Americi, a upravo tamo rodila se njegova kći Elvira 1907. godine. Račanci kažu da ju je donio u Raču u ajpindeklu. Elvira je imala dva brata koji su rođeni u Rači, Makso 1890. i Erih 1904.

Vlasnici trgovine

Obitelj Moses svojom plemenitošću i nesebičnim aktivnostima neprocjenjivo je pridonosila  gospodarskom, kulturnom i sportskom napretku čitavog račačkog kraja. 

U središtu mjesta, preko puta crkve, na svojem velikom imanju imali su dobro opskrbljenu trgovinu u kojoj se moglo kupiti gotovo sve potrebno za kućanstvo. Pored ove trgovine bila je smještena i željezarija te trgovina sa cipelama i gostionica. 

Ljubav Mateja i Elvire 

Na jednoj požutjeloj fotografiji iz 1895. godine, zajedno sa članovima Osnivačkog odbora čitaonice u Rači, u obiteljskom foto-albumu, nalaze se Elvirin djed, otac i stric. Također je obitelj imala i važnu ulogu u osnivanju Nogometnog kluba Trnski u Novoj Rači 1930. godine, a 1926. godine u račačku liječničku ambulantu došao je raditi mladi liječnik dr. Matej Piškorić. 

Ubrzo je stupio u kontakt s otmjenom, lijepo odgojenom i nadasve svestranom Elvirom Moses. Vjenčali su se 1935.godine, a ona mu je postala desna ruka u ambulanti. Njezin suprug puno je puta u životu volio isticati kako si bolju pomoćnicu u poslu nije mogao zamisliti od Elvire.

Kuća s ambulantom

Mladi bračni par na imanju njene obitelji sagradio je, za ono vrijeme, veliku kuću za stanovanje s ambulantom. Ubrzo su dobili dva sina: – Juraja, Juricu 1936., koji je s vremenom postao uvaženi liječnik Otorinolaringološkog odjela bjelovarske bolnice, te Željka 1937., koji je radio kao sanitetski inspektor.

Mladi bračni par bio je vrlo angažiran u svim društvenim aktivnostima mjesta. Vrijedno je istaknuti kako je njihovom zaslugom mlada grupa Račanaca preko Crvenog križa putovala na more još prije Drugog svjetskog rata, što je stvarno bila rijetkost. 

Zapravo, u to se vrijeme lakše došlo do Beča ili Pariza nego do mora. Elvira je 30-ih godina prošlog stoljeća bila tajnica Dobrovoljnog vatrogasnog društva Nova Rača. Tu je ulogu, koja je po mišljenju mještana bila za ženu neobična, obavljala deset godina.

Problemi u vrijeme rata

Veliki problemi obiteljima Moses i Piškorić nastupili su već početkom Drugog svjetskog rata.

Dr. Matej Piškorić bio je mobiliziran i radio je u Domobranskoj bolnici u Bjelovaru. Jednoga dana dobio je dojavu da će ga uhapsiti Gestapo (Gheime Staatspolizei). Već drugi dan rano ujutro krenuo je za Raču u strahu za svoju suprugu i djecu. Međutim, bili su na sigurnom. A da bi on bio koliko-toliko na sigurnom odmah je otišao u šumu partizanima. Vrlo je teško proživio rat jer je dobio tifus. 

Nažalost, Elvirina obitelj gotovo je cijela stradala. 

Ona je ostala sama sa sinovima i jednim malim rođakom iz Osijeka, kojega je čuvala u svojoj kući. Dolazile su joj razne vojske, odnosile stvari iz kuće i ambulante, naravno, svima je bio potreban medicinski materijal. 

Dočekala povratak svog supruga 

No, hrabra, čvrstog karaktera majka i supruga uspjela je preživjeti grozote tog rata i dočekala je povratak svoga supruga. Kad se dr. Matej Piškorić vratio svima je laknulo, čitavom se okolicom širila vijest: – dr. Matek se živ vratio, dr. Matek se vratio….!

Poslije rata supružnici su se ponovo uključili u društveni život. Gospođa Elvira postala je članica i predsjednica AFŽ-a Nova Rača, a dr. Matek imao je niz društvenih obaveza. Ali, nakon četrdeset godina rada u račačkoj ambulanti došlo je vrijeme za umirovljenje dr. Mateja Piškorića (1966.).

Odlikovani od Tita

Svoje su imanje prodali novoformiranoj tvornici Fenor Nova Rača, i preselili se u Bjelovar. Gospođa Elvira i njen dr. Matek svoje najljepše godine života proživjeli su u voljenoj Rači, a u Bjelovaru život su im ispunjavale šetnje bjelovarskim parkovima, društvena događanja, a najveće veselje bili su im unuci. Godine 1967. predsjednik Jugoslavenske države Josip Broz Tito odlikovao ih je – Ordenom rada sa srebrnim vijencem dr. Mateja Piškorića, a suprugu Elviru Medaljom zasluga za narod. 

Nažalost, njen dragi suprug Matek, dr. Piškorić nije živio dugo u mirovini. Umro je 1968. godine u bjelovarskoj bolnici. 

Ona je ponovo ostala bez njega, ovaj puta trajno.

Elvira je preminula u 90. godini 

Ova hrabra žena, gospođa Elvira doživjela je duboku starost. Naime, nakon slomljenog kuka molila je da ju se smjesti u Dom za starije i nemoćne. U devedesetoj godini, 10. prosinca 1997. godine, ugasilo se je njeno veliko i hrabro srce.

Dragi čitatelji, priča još nije gotova.

Posljednja poruka sinu

Spomenuti foto-album u ovoj priči, mama Elvira poklonila je svome sinu Juraju, Jurici, kako su ga svi zvali, na Jurjevo 1952. uz posvetu; 

”Sine!

Ima ljudi koji misle da je zapovijed ljubavi najlakša, budući da sama narav čovječja naginje k ljubavi. Čovjek je egoist – JA … mali Bog kome treba sve da služi, novac, radost, čast. On je kao spužva koja sve upija, a malo od sebe daje. Zato ne smije biti ništa što bi se imalo usjeći u srce ljudsko dublje od zapovijedi: Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe! Na pragu svog momačkog doba sjeti se riječi mame!”