Nisu sve gospodarske zone promašaj, ali kod nekih se uspjeh očekuje toliko dugo da se čovjek mora zapitati što učiniti da bi oživjele.

Jedna takva je zona Laminska, a stanovnicima općine Štefanje trebala bi donositi brojne koristi. Zašto onda ne bi smo pustili mašti na volju?

U što bi sama općina i njeni stanovnici ulagali? Velikim dijelom radi se o poljoprivrednicima koji sigurno imaju uobičajene financijske i tržišne poteškoće koje je potrebno ublažiti, a resursi koje bi u tu svrhu mogli iskoristiti jesu energetski. Ukoliko bi ih uspjeli zauzdati imali bi vlastitu energiju koju ne bi morali kupovati radi prerade poljoprivrednih proizvoda, što bi rezultiralo njihovom većom konkurentnošću.

S obzirom na stotinjak domaćinstava u obližnjem naselju Laminac postoji fotonaponski potencijal od oko 1000kW snage koji dolaze s krovova, bez zauzimanja poljoprivrednih površina. Kada bi se ta energija usmjerila direktno u postrojenje lokalnih OPG-ova u gospodarskoj zoni i kombiniralo s solarnim predgrijavanjem tehnološke vode solarnim panelima na krovovima tih postrojenja, to bi omogućilo sasvim pristojne kapacitete za sušenje, guljenje, mljevenje, kuhanje, sterilizacuju, pasterizaciju, vaganje, pakiranje… Naravno, u lokalnim okvirima i potrebama.

No, Sunce nije dovoljno pouzdano zbog meteoroloških nestabilnosti. Zbog toga bi se trebalo investirati i u malu reverzibilnu elektranu koja bi se sastojala od olimpijskog bazena u gospodarskoj zoni (zauzimao bi manje od 5% površine) i jednog na vrhu 2km udaljenog i 50 metara visokog vrha Kozarnica. Ukoliko se bazeni povežu cjevovodom s pumpama i generatorom, oni mogu skladištiti oko 3000kWh energije. Što nije zanemarvo za potrebe energetskog stabiliziranja ovog malog sustava. U najgorim slučajevima pumpe bi mogle noću u gornji bazen skladištiti jeftiniju HEP-ovu energiju koja je potrebnija danju.

Ali to nije sve!

U Hrvatskoj je prilično zanemarena proizvodnja bioplina koja gospodarskoj zoni može dobro doći kao energetski nadopuna električne i toplinske energije ili za pogon traktora. Naime, postrojenje u gospodarskoj zoni prilikom proizvodnje sokova, kompota, pekmeza, ajvara i mesnih prerađevina stvaralo bi značajne količine biološkog otpada koji se može kompostirati ili digestirati, a dobiveni bioplin i biodizel skladištili radi energetskog nadopunjavanja poljoprivredne proizvodnje i prerade. Rezultirajuće gnojivo predstavlja znatnu uštedu na repromaterijalu. Bioplinska postrojenja ne moraju biti vrlo velika, mogu biti usklađena s realnim potrebama? A s obzirom da su hrvatski gradovi 2016. na odlagališta otpada odložile biološkog otpada 45% više nego što bi zakonski smjeli, a iduće godine nije bilo puno bolje, ovakva bi investicija mogla imati pozitivnu računicu. Makar se za vlastito postrojenje koristili samo vlastitim komunalnim biootpadom, te ostacima žitarica i povrća koji se uzgajaju na okolnim poljima.

Tko će sve to platiti? Općina bi trebala nastaviti raditi svoj posao, podmetnuti leđa za svoje stanovnike. Pri tome ne treba upirati prstom samo u općinu Štefanje, jer stotine općina nemaju ništa ni približno slično poslovnoj zoni, koja zadnjih godina ipak bilježi pozitivne pomake. Sve bi trebale izraditi procjene svojih kapaciteta i potreba, promjeniti razvojne strategije i planove na lokalnom i nacionalnom nivou, a kako bi mogli pristupiti fondovima i barem malo jeftinijim kreditima za infrastrukturne i druge radove. Ali uz nužnu podršku, suradnju i želju lokalnog stanovništva i OPG-a. Jer ako stotine hrvatskih općina na taj način ne budu konkurencija jedna drugoj, onda će ih vrlo brzo pregaziti konkurencija talijanskih, austrijskih, njemačkih i ostalih općina koje su već otplatile svoje tehnološke i organizacijske investicije, pa se u trgovačkim centrima ne treba baš jako čuditi sve jeftinijoj uvoznoj hrani. Dok se grozimo i bježimo glavom bez obzira na spomen zadruga, zapadnjačke verzije istih trljaju ruke.

Mašta može svašta, ali mladi bi se vjerojatnije odlučili ostati ili se vratiti na selo zbog novih tehnologija, jer nove  tehnologije zahtjevaju nova znanja i vještine, ako ne za korištenje onda barem za održavanje. Budimo realni, mlade ljude može privući još samo stvaranje, razvoj i primjena novih tehnologija. Ako naše društvo to uspije prepoznati na vrijeme, pa ih angažira na vrijeme.

Comments

comments