Foto: Monika Visković
Projekt Bjelovarski doručak započeo je prije sedam godina tiho, gotovo skromno, s vrlo jednostavnom idejom – povezati lokalne obiteljske poljoprivrednike sa školama i omogućiti da svježe, domaće i zdrave namirnice svakodnevno završe na tanjurima djece.
Pod krilaticom ”Od polja do stola”, ali ne kao fraza, nego kao stvarna praksa.
Kako ta ideja izgleda u svakodnevici, provjerili smo u I. osnovnoj školi u Bjelovaru, u pratnji ravnateljice Martine Supančić, koja nas je povela u školsku kuhinju – mjesto gdje se prehrambene politike najbrže sudare s dječjim ukusima.
Kobasice s kiselim zeljem – jedino jelo koja djeca nisu zavoljela
– Nutricionistica Margita Zlatić svakog nam mjeseca šalje jelovnike, no ponekad ih prilagodimo. Kada je novo jelo u pitanju, djeci ga ponudimo u izvornom obliku. Ako vidimo da se nešto ne jede i da se previše baca, tada ga malo prilagodimo – objašnjava ravnateljica.
Većina jela, kaže, prolazi bez problema, a djeca koja imaju primjedbe svoje mišljenje znaju jasno artikulirati – putem Vijeća učenika. Do sada je s jelovnika izbačeno samo jedno jelo: kobasice s kiselim zeljem.
– To jelo jednostavno nije prolazilo – priznala je bez uljepšavanja.
Svježe namirnica, raznovrstan jelovnik
U nekoliko godina provedbe, ističe Supančić, škola na meni nije zaprimila nijednu pritužbu roditelja, ali ni učenika.
Hrana je svakodnevno svježe kuhana, jelovnik raznovrstan, a značajan dio namirnica dolazi s lokalnih OPG-ova, od jabuka, meda, mesa, tjestenine od batata…
– Trudimo se da namirnice budu što kvalitetnije i da prehrana bude što zdravija – dodaje.
Obavezno varivo
Jednom tjedno na jelovniku je varivo, a to je pravilo koje se ne dovodi u pitanje.
– Znam da se neka variva ne sviđaju svima, ali uvijek postoji alternativa – voće ili nešto drugo – kaže ravnateljica.
Ponedjeljkom se, pak, poslužuju obroci koji nisu kuhani, a to je pecivo sa šunkom i sirom, sendviči ili griz na mlijeku.
I tada se, naglašava, pazi na kvalitetu – šunka umjesto parizera, mliječni namazi, probiotički jogurti.
Za dio djece pripremaju se posebni obroci
Posebna se pažnja posvećuje i individualnim potrebama učenika. Djeci koja ne jedu svinjetinu, kao i djetetu s intolerancijom na gluten, u dogovoru s roditeljima pripremaju se posebni obroci. A ponekad se dogode i situacije koje razbiju ustaljene predrasude.
– Znaju mi mame reći da se djeca kod kuće žale kako im grah ili zapečena tjestenina sa sirom nisu kao u školi. To nam je uvijek i zanimljivo i drago čuti – zaključuje Supančić.
Brajdić: U Bjelovaru se jede lokalna hrana
Da projekt ima i širu, stratešku dimenziju, potvrđuje Igor Brajdić, zamjenik bjelovarskog gradonačelnika, koji ističe da Bjelovar u ovom segmentu može poslužiti kao primjer ostatku Hrvatske.
– Uvijek treba podržavati hrvatsku proizvodnju i male obiteljske OPG-ove koji žive od svoga rada. Prije sedam godina započeli smo projekt Bjelovarskog doručka, koji se kasnije proširio i prerastao u Bilogorski doručak. Danas hrana domaćeg poljoprivrednika završava na tanjurima djece u školama i vrtićima – kaže Brajdić.
U Bjelovaru, naglašava, sva djeca jedu lokalnu hranu, a škole i vrtići istovremeno postaju sigurno tržište za proizvođače. Posebno pohvaljuje nutricionisticu Margitu Zlatić, koja osmišljava jelovnike pazeći na raznovrsnost i nutritivnu vrijednost.
Ne kuha se samo ručak, već se stvaraju i navike
– Djeca imaju kuhane obroke, a uvijek se može tražiti i repete, kako smo to nekada govorili – dodaje.
Na jelovnicima se, naravno, nalaze i proizvodi velikih hrvatskih prehrambenih kompanija poput Podravke, Vindije ili Leda.
– Djeca ponekad trebaju jesti i gris ili pecivo – i u školi i kod kuće. Ovo je sjajan spoj poljoprivrede i obrazovanja, pravi primjer sustava ”Od polja do stola” – zaključuje Brajdić.
Bjelovarski poljoprivrednici, kaže, točno znaju što mogu očekivati jer Grad već devet godina uspješno provodi drži isti model bez apstraktnih poticaja za hektare, nego uz jasnu podršku konkretnoj proizvodnji.
U školskim kuhinjama Bjelovara tako se, iz dana u dan, već sedam godine ne kuha samo ručak.
Stvaraju se navike, povjerenje i jedna tiha, ali postojana ideja da zdrava prehrana nije luksuz – već temelj za dobrobit naših najmlađih. (ika/mv)
