Piše: Ivan Karačony
Danas u jutarnjim satima započeli su radovi u unutrašnjosti bjelovarskog Doma Kulture. Dok dio radnika trga i odnosi sjedalice, ostatak sa zidova oprezno skida zvučnike i reflektore. Trga se i cijela pozornica, parket…, gusta prašina je ispunila dvoranu u kojoj umjesto glazbenih instrumenata i aplauza odjekuju zvuci bušilica, brusilica i udarnih čekića. Riječ je o pripremama za početak zahtjevnih građevinskih radova unutar jedne od bjelovarskih kolijevki kulture.
-Rušit će se gornje gledalište i ”spustiti” prema pozornici. Time ćemo dobiti više sjedećih mjesta. Rušit će se i zid koji je dijelio učionice i hodnik od dvorane. Umjesto zida ondje su nekoć bile lože pa bi voljeli da se vrati taj izvorni izgled – kazao je Hrebak tijekom nedavnog potpisivanja ugovora s bjelovarskom građevinskom tvrtkom CROTAL koja je dobila posao energetske obnove vrijedan gotovo 12 milijuna kuna. Naravno, tu je i nekoliko tvrtki koje u cijelom procesu radova sudjeluju kao podizvođači, a riječ je o AG Domu, Rotoru, Bel-Bau i Iveti.
”Ures našem gradu…”
Vrijednost radova na Domu kulture u ovom trenutku je najveća u Bjelovaru kada je riječ o energetskoj obnovi. Građevina koja je izvorno bila sinagoga, a kasnije postala jedna od glavnih pozornica za održavanje kulturnih manifestacija, nakon završetka unutarnji radova izgledat će posve drugačije, više nalik kazalištu. Povijesni zapisi kažu kako je ideja o gradnji sinagoge potekla prije više od stotinu godina, točnije 1913. godine jer je broj Židova u Bjelovaru rastao.
–Novi će hram po projektima Otta Goldscheidera iz zagrebačkog arhitektonskog biroa ”Hönigsberg i Deutsc” služiti za ures našemu gradu jer će svojom vanjštinom i unutrašnjim uređenjem pa i veličinom spadati u veće moderne hramove u Hrvatskoj– pisao je tih godina lokalni tjednik ”Nezavisnost”.
Gradnja sinagoge je dovršena 1917. godine, dok su manji zahvati trajali tijekom iduće tri godine. Vjerski obredi obavljani sve do 1941. godine kada je sinagoga naprasno zatvorena i pretvorena u skladište opljačkane židovske imovine, a zatim u njemačko vojno skladište. Te činjenice istražio je i iscrpno u svom radu ”Prilog istraživanju povijesti Židova u Bjelovaru” naveo Mladen Medar, arheolog, povjesničar, član hrvatskog PEN centar te dugogodišnji ravnatelj Gradskog muzeja. Sinagogu i židovska vjerska obilježja nije uništila i zatrla ni jedna vlast dok, nažalost, bjelovarski Židovi nisu bili te sreće. Tijekom 1945. godine iz sinagoge su rastavljene i prodane orgulje, da bi nekoliko godina kasnije, povodom adaptacije građevine za potrebe Narodnog kazališta bile uništene dvije kupole i Mojsijeva ploča. Posljednja obnova zabilježena je 1989. godine.
Ulaganje vrijedno 14 milijuna kuna
Sinagoga, odnosno današnji bjelovarski Dom kulture kroz povijest je možda mijenjao vlasnike, no simbol jednog napaćenog naroda, kao i kultura koja se kasnije sustavno promicala unutar njenih zidova, do danas je ostala upisana u njenim temeljima. ”Novi” Dom kulture s 400 umjesto dosadašnjih 250 sjedalica, svoje bi novo lice građanima trebao pokazati već u travnju iduće godine za kada je određen rok završetka radova. U njegovu obnovu bit će ”upucano” gotovo 14 milijuna kuna od kojih 11,7 milijuna otpada na energetsku obnovu. Osam milijuna kuna osigurao je Grad Bjelovar, a preostali iznos je stigao iz fondova. Vrijednost unutrašnjih radova je procijenjena na tri milijuna kuna. Ministarstvo kulture je za tu namjenu osiguralo milijun kuna, dok će ostatak financirati Grad Bjelovar.
Davidove zvijezde
Apropo navoda da su sinagoga i vjerska obilježja s nje ostali netaknuti, utvrdili smo i tijekom današnjeg obilaska Doma kulture. U iznenađujuće suhim podrumskim prostorijama u kojim nema ni trunke naznaka bilo kakvog prodora vlage na temeljima (čast tadašnjim projektantima i građevincima), zatekli smo ukupno tri heksagrama, odnosno Davidove zvijezde koje su nekoć bile postavljene na pročelju sinagoge, identificirajući time mjesto slavljenja Boga. Simboli u obliku dva trokuta spojeni u heksagram ležali su na podu nedaleko bunara, prašnjavi i zahrđali. Naime, radi se o originalnim elementima od kovanog željeza koji su do današnjih dana ostali očuvani u mračnom podrumu i pravo je čudo da ih tijekom svih proteklih godine nitko nije otuđio. Iskreno se nadamo kako će taj djelić povijesti što prije završiti u odajama bjelovarskog Gradskog muzeja.
Mali HNK
Na koncu, riječ je o hvalevrijednom projektu koji u svakom slučaju treba pozdraviti. Ako jedan grad, između ostalog, čini i kultura te briga oko iste, Bjelovar bi već u iduće godine mogao ponijeti titulu grada koji je, s obzirom na veličinu, najviše uložio u kulturne objekte. Možda je pretjerano za reći, ali zašto se ne bi i ova lijepa ”luka usred žitnih polja” mogla pohvaliti sa svojim malim HNK-om.
