Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Na obali u Novom Vinodolskom, svega nekoliko minuta hoda od mora, smjestio se skroman kompleks koji već desetljećima pripada Bjelovaru.
To nije razglednica luksuza. Nema bazena, nema blještavih reklama, nema glamura s naslovnica.
Ali ima nešto što se ne može kupiti, a to je povijest, kontinuitet i emocija.
Tri zgrade, dvije nekadašnje vile i jedna novija, okrenute su prema istom onom horizontu koji su prvi put ugledale tisuće djece iz unutrašnjosti Hrvatske.
Za mnoge je to bio prvi susret s morem. Prvi dodir slane vode na koži.
Prve simpatije, prva druženja, prva prijateljstva. Prvi trenutak u kojem je ljeto dobiva svoje pravo, dublje značenje.
Ovdje su generacije odrasle
U ovom Hostelu zidovi još uvijek čuvaju tragove generacija.
Murali koje su djeca oslikavala i danas stoje na zidovima, tiho svjedočeći da je ovdje odrastanje imalo svoju adresu.
Svaka soba u hostelu ima svoju malu povijest.
Svaki balkon pamti barem jednu fotografiju koja i danas zauzima posebno mjesto u nečijem obiteljskom albumu.
U njemu su se sklapala prva prijateljstva.
Ovdje su se dijelile tajne, pisala prva pisma, učili prvi koraci samostalnosti.
Možda nije savršen, ali je neprocjenjiv
Iako bjelovarski hostel možda nije savršen, njegovi temelji su itekako čvrsti.
Grad ga nije prodao.
Sačuvao je dio blaga koji ne nosi samo tržišnu vrijednost, nego identitet, sjećanja i zajedničku povijest.
Jer ovo mjesto nije obična nekretnina.
To je dio kolektivnog pamćenja.
Generacijski neprocjenjivo.
