Foto: Igor Horvatinčić
Premda se profesionalno ne bavi fotografijom, Bjelovarčanin Igor Horvatinčić neprestano nas oduševljava sa svojim sjajnim fotkama Bjelovara.
Igor fotografira sve što misli da je lijepo i zanimljivo, a u tome nimalo ne griješi. Ima tu fotografija gradskih ulica, zalaska sunca, prekrasnih gradskih parkova i drveća, raznih detalja iz neke druge perspektive…, a ovog puta je uspio snimiti ni više ni manje nego – divokozu!
I to na livadi nedaleko Bjelovara. Točnije u Kapeli, odnosno na livadi između glavne ceste prema Kapeli i mjesta Stanići.
Kraljica planinskog krša
Jedan od zaštitnih znakova današnjeg Biokova su svakako divokoze, vrsta po kojoj je upravo ova planina najpoznatije lovište u ovom dijelu Europe – danas među stijenama živi, prema procjenama, oko 500 primjeraka divokoza, a upravo su na Biokovu u proteklim desetljećima odstrijeljeni neki od najtrofejnijih primjeraka ove vrste.
Reintroducirana je 1964. godine, a danas se brojnost populacije procjenjuje na 350 do 400 jedinki. Projekt je započet na inicijativu lokalnih lovaca, a do 1969. godine je u prirodu pušteno prvih 48 grla. Broj divokoza je u pojedinim godinama premašivao tisuću.
Zahvaljujući i njenom utočištu Biokovo je 1981. godine proglašeno Parkom prirode, a samo je naseljavanje popraćeno u svjetskim lovačkim krugovima. No, divokoza na bjelovarskom području još nije viđena. Sve do sada.
MN:
Divokoza živi na području Alpa, Dinarida, Karpata, Kavkaza i Male Azije. U Hrvatskoj su bile gotovo nestale, ali su ih ponovno uselili i sada su im središta areala Biokovo i Velebit te manje na Risnjaku i Snježniku. Nedavno se znatno proširila po Velebitu.
Divokoza je veličine veće koze, kratkog repa, visine do 80 cm, a dužine 130 cm. Crni, vitki rogovi, gotovo okomiti nad glavom, jedino su zavijeni unatrag pri vrhu, a imaju ih i mužjak i ženka. Kratko je ljetno krzno smeđe, a zimi je deblje i sivkasto.
Zime su na planinama oštre i potrebna je dobra izolacija od vjetra i hladnoće. Na leđima joj se proteže dugačka tamna pruga koja zimi ima dlaku dugačku i dvadesetak centimetara. Glava je svjetlija s tamnom prugom ispod očiju, gotovo sve do njuške.
Noge su joj jake i čvrste, a unatoč negostoljubivu terenu mogu potrčati 50 km/h te skočiti dva metra u visinu te čak šest u daljinu. (ika)
