Kada krošnje stabala navuku na sebe svoje zlatasto ruho a podnevno sunce vas kupa milije nego ikada. Tada znate da je stigla jesen u naš grad tako tiho kao u papučama se prišuljala. Jesen ne pristaje na kompromise, ili je volite ili ne. Šuštanje lišća u igri pred hladno predvečerje vraća nas u djetinjstvo. Dječja cika i galama, lavež pasa u daljini a pogled ispunjen obojanim lišćem što ga vjetar odnosi s drveća. Dijeli nam one trenutke neprocjenjive radosti dok uživamo u pogledu kako list po list otkida se od njegova zlatasta ruha. Miris pečenih kestena u svježem zraku spaja se u ovoj savršenoj jesenjoj melodiji nostalgije. Ima nešto nostalgično u jeseni no nekako je živahnija od ljetne popodnevne žege, zar ne? Volimo jesen u našem gradu jer ga oboja u najljepše boje i kontraste, istakne mu svaku konturu i donese živost na ulice grada prije negoli on utone u bijeli san. (eš)

Comments

comments

Ostavi komentar