Četiri kipa koja su smještena oko mramornog paviljona u središnjem gradskom parku u Bjelovaru dobila su novi, osvježeni izgled. Naime, u utorak je završilo njihovo čišćenje, a mi smo snimili nekoliko fotografija kako to izgleda.
Kako smo doznali, kipovi su prvo oprani, a potom i zaštitićeni, odnosno konzervirani.
Znate li uopće koga kipovi predstavljaju?
Novčana potpora iz vojnih krugova
U 18. stoljeću u kontinentalnoj Hrvatskoj bio je rasprostranjen običaj postavljanja kamenih spomenika sakralnog karaktera, a takva praksa očito nije zaobišla ni Bjelovar koji je osnovan odlukom carice i kraljice Marije Terezije davne 1756. godine.
Naime, u vrijeme utemeljenja Grada u njega je preseljeno zapovjedništvo Varaždinskog generalata Vojne granice pa je grad postao stožernim mjestom dviju pukovnija; đurđevačke kojoj je pripadao sjeverni dio grada, te križevačke na njegovom južnom dijelu. Ta podjela odlučila je o odabiru i položaju kipova svetaca koji su na poticaj i uz novčanu potporu upravo tih vojnih krugova bili postavljeni u samom središtu glavnog trga.
U službenim zapisima stoji da prvi kip prikazuje sv. Tereziju Avilsku, zaštitnicu Grada Bjelovara, patrona bjelovarske župne crkve, odnosno današnje katedrale koja je središte Bjelovarsko–križevačke biskupije. Tu skulpturu podiglo je zapovjedništvo Varaždinskog generalata na blagdan te svetice, 15. listopada 1777. godine.
Godinu dana kasnije nepoznati majstor dovršio je i ostala tri kipa. Kip sv. Jurja je u čast svom zaštitniku postavila Đurđevačka pukovnija 26. svibnja 1778., a kip sv. Ivana Nepomuka postavljen je 22. svibnja iste godine.
Dana 27. listopada 1778. godine podignut je i četvrti spomenik posvećen sv. Jeleni Križarici, zaštitnici Križevačke pukovnije koji je dao podignuti Wilhelm Klebeck, zapovjednik te pukovnije.
Kulturocid komunističkih vlasti
Nažalost, tijekom komunističke vladavine dogodio se kulturocid u vidu rušenje kipova postavljenih u središnjem gradskom parku.
Naime, prve restauratorske zahvate na kipovima izveo je 1934. godine Apolonij Levandovsky, da bi u proljeće 1949. godine tadašnja komunistička vlast naredila rušenje kipova.
Srećom njihove razbijene dijelove sačuvao je Ivan Barešić, strastveni bjelovarski kolekcionar. Dijelovi su kasnije završili u Gradskom muzeju ali na otvorenom prostoru, pa je njihovo propadanje nastavljeno. Tek godine 1996. na njima su započeli temeljiti konzervatorsko–restauratorski radovi pa su 22. rujna 2000. godine, na samom kraju dvadesetoga stoljeća, vraćeni na njihova povijesna mjesta.
Te godine je tijekom otvaranja bivši ravnatelj muzeja Mladen Medar održao prigodan govor o povijesti kipova, dok je Josip Heged, tadašnji bjelovarski gradonačelnik simbolično skinuo draperiju s restauriranog kipa sv. Terezije, a potom i sa svih ostalih kipova.
Odmah nakon toga tadašnji župnik, monsinjor Franjo Bosnar, kipove je ponovno posvetio. (ika)
