Gazda prijevozničke firme tužio bivšeg vozača za neodrađen otkazni rok. Dobio je spor

Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)

Gazda jedne prijevozničke tvrtke iz Međimurja (nazovimo je ‘’Trans’’) tužio je svog bivšeg vozača radi neodrađenog otkaznog roka, a slučaj je završio na Općinskom sudu u Bjelovaru.

Vlasnik Transa u tužbi je naveo kako je D.P. kod njega bio zaposlen na radnom mjestu vozača kamiona, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. veljače 2016. godine.

Otišao raditi u Austriju

Međutim, 11. travnja 2022. godine vozač je obavijestio poslodavca da otkazuje navedeni Ugovor, zbog odlaska na rad u Austriju, odnosno da s danom 11. travnjem počinje odrađivati otkazni rok.

No, taj otkazni rok u trajanju od 30 dana, propisan Zakonom o radu, te čl. 10. Ugovora, tuženik nije odradio s obzirom na to da je samoinicijativno prestao raditi 2. svibnja kod poslodavca, kada je i odjavljen.

Priča o kompenzaciji nije prošla 

Tuženi vozač je bio fer te je na sudu kazao da je 11. travnja godine počeo odrađivati otkazni rok kod tužitelja, sve do 29. travnja. Priznao je da nije do kraja otkazni rok jer su mu ostala dva tjedna neiskorištenog godišnjeg odmora koja mu nisu bila niti plaćena te je tvrdio da su stranke kompenzirale zbog toga “da je otkazni rok odrađen do kraja”.

No, takvu kompenzaciju sud nije priznao što je i utvrđeno uvidom u Ugovor, izjavu tuženika o prestanku radnog odnosa te Obrazac eM-2P HZMO o prijavi prestanka osiguranja tuženika.

Bivšoj firmi mora isplatiti gotovo 1400 eura

Temeljem čl. 10. Ugovora koji je tuženi vozač potpisao s poslodavcem bilo je ugovoreno da je otkazni rok 30 dana, ako ugovor o radu otkazuje radnik te da je čl. 12. f. Ugovora bilo ugovoreno da je radnik dužan nadoknaditi štetu poslodavcu u iznosu od 750 eura, ako odbije izvršavanje Zakonom propisanog otkaznog roka.

Sud je na koncu tako i presudio u korist tvrtke, odnosno tužitelja.

Bivši vozač međimurskoj tvrtki mora platiti 750 eura (5.647,50 kuna) sa zateznim kamatama od 13. svibnja do 31. prosinca 2022. godine, kao i podmiriti troškove parnice u iznosu od 597,44 eura (4.501,41 kuna).

Presuda je nepravomoćna i tuženi D.P. ima pravo na žalbu. (ika)