Piše: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com)
Glavna fotografija koja prikazuje Vojarnu ”Bilogora” u Bjelovaru mnogima će probuditi uspomene brže od bilo kakve zapovijedi ”Pozor!” ili ”Mirno!”.
Miris jutarnje rose na pisti, zvuk koraka u istom ritmu, metalni okus čuturice i ona posebna tišina prije smotre.
Za jedne je to bilo vrijeme discipline i odricanja, za druge škola života, a za većinu – kombinacija i jednog i drugog.
Vojni rok: Obveza ili životna prekretnica?
Generacije koje su prošle kroz sustav Hrvatske vojske često kažu isto – ”Tek kasnije shvatiš koliko ti je to sve značilo.”
U vojarni si prvi put dijelio sobu s potpunim strancima. Učio si se disciplini i odgovornosti.
Učio si šutjeti kad treba, ali i stati iza svojih prijatelja vojnika kad je najteže.
Mnogi će se prisjetiti prvog šišanja ”na nulu”, straže koja traje ”duže od noći”, pisama i telefonskih govornica, prijateljstava koja su nadživjela sve kasnije godine…
Bilogora – simbol jednog vremena
Današnja Vojarna ”Bilogora” u Bjelovaru desetljećima je bila mjesto gdje su se mladići iz svih krajeva Hrvatske susretali prvi put.
Različiti naglasci i različite životne priče, ali isti umor nakon marša.
Za mnoge, upravo je tamo započelo njihovo sazrijevanje. Neki su ostali u profesionalnoj službi, drugi su otišli potpuno drugim putevima – ali uspomene su ostale iste.
Rasprave o vojnom roku ponovno su aktualne. Jedni smatraju da mladima treba disciplina i zajedništvo koje vojska nosi, dok drugi vjeruju da su vremena drukčija i da se karakter gradi na druge načine.
No jedno je sigurno – svaka generacija ima svoju vojarnu, svoju priču i svoje ”suborce” koje nikada ne zaboravlja.
Gdje ste vi služili vojni rok?
A vi? Gdje ste vi služili vojsku? U kojem gradu? U kojoj vojarni?
Tko vam je posebno ostao u sjećanju?
Podijelite svoju priču u komentarima. Možda se upravo ovdje ponovno spoje suborci koji se nisu čuli desetljećima.
Jer neke uspomene ne blijede, već samo čekaju da ih netko ponovno prizove.
