Razgovarao: Ivan Karačony (ivankaracony@gmail.com) / Foto: Ivan Karačony
Imao sam čast razgovarati s Igorom Pečenjevim, talentiranim glumcem iz Bjelovara koji je ostvario impresivnu karijeru na filmskoj sceni, ne samo u domaćim, već i međunarodnim produkcijama.
Njegova strast prema filmu i glumi počela je još u djetinjstvu, a put ga je doveo od skromnih početaka do suradnje s nekim od najvećih imena filmske industrije.
Poznat po svojoj predanosti i neslomljivom fokusu, naš današnji gost je ostvario uloge u globalnom blockbusteru poput ‘’Expendables 4“, a nedavno je oduševio publiku u filmu ‘’Canary Black“ s Kate Beckinsale, poznatom glumicom svjetskog glasa.
U intervjuu koji slijedi, Pečenjev nam otkriva kako je započeo svoju karijeru, koji su bili ključni trenuci na njegovom putu, te što za njega znači biti glumac i kako se priprema za svoje uloge.
Bez obzira na uspjeh, on ostaje posvećen svome zanatu i stalnom učenju, a svoja iskustva s nama dijeli s istom strašću koja ga vodi kroz svaki projekt.
BJLive: Kada ste prvi put osjetili da želite postati glumac, i kako ste započeli svoju filmsku karijeru?
Još kao dijete sam obožavao gledati filmove i često sam si znao maštati i vizualizirati kako bi ja odglumio tu ulogu i maštao sam o tome da budem u filmovima. Oduvijek sam bio izuzetno vizualan tip koji voli odlutati u svijet mašte i razmišljati i osjećati život, ljudske odnose i sve što donosi taj magičan svijet filma. Iako sam oduvijek želio postati filmski glumac, počeci su ipak bili u kazališnom izričaju, a s tom idejom sam otišao u Kanadu u Toronto, koji je zapravo poznat kao ‘’Hollywood sjevera” na američkom kontinentu i naravno da je tamo bilo suđeno da krene moj filmski put. Tu 2011. neću nikada zaboraviti.
BJLive: Koji je bio Vaš prvi filmski projekt? Kako ste se osjećali kad ste stali pred kameru?
Potpuno prirodno, morao sam početi od dna i tako sam krenuo raditi kao statist. Moj prvi veliki film bio je remake filma „Total Recall“ (2012) sa Colinom Farrellom, Bryanom Cranstonom, Jessicom Biel i Kate Beckinsale u glavnim ulogama. Kasnije je došao na red „Pacific Rim“ u režiji velikog Guillerma del Tora i još uvijek se sjećam masovne scene u kojoj Idris Elba drži govor kako ćemo poraziti čudovišta. Bila je to savršena prilika da iz te pozicije učim kako funkcionira filmski set od nekoliko stotina ljudi, da vidim kako izgleda veliki filmski studio i što je zanimljivo, na tom setu sam se rukovao s Guillermom del Torom koji je 2018. osvojio Oscara za režiju, scenarij i najbolju sliku za film ‘’Oblik vode”. Sjećam se kako, kada bi kamera krenula rolati, da sam uvijek imao snažan fokus i uvijek bio 100% u liku bez obzira na to što sam bio samo statist. To je nešto s čime sam se rodio i na čemu sam izuzetno zahvalan, a što vjerujem da je jedan od bitnih elemenata kako bi glumac ostvario snažnu prisutnost na filmu.
BJLive: Postoji li neka osoba, glumac ili redatelj koji Vas je inspirirao u profesionalnom razvoju?
Svi mi imamo svoje uzore koji su nas u nekom trenutku inspirirali i potaknuli na razvoj ili promjenu ili im se jednostavno divimo jer nas njihovo umijeće ostavlja bez daha. Moj najdraži glumac je definitivno Denzel Washington i obožavao sam sve njegove filmove, a ovo što je napravio u novom Gladijatoru je pobjeda života i neizmjerno mi je drago da je takva glumčina dobila priliku odigrati jedan svevremenski epski spektakl i rasturiti kao i sve ostalo čega se je primio. Od uzora još moram spomenuti Arnolda Schwarzeneggera koji je fascinantan iz više aspekata, baš kao i Clint Eastwood te meni dragog Toma Cruisea jer sve svoje akcijske scene izvodi sam i po tome mi je baš veliki uzor. Naravno da je tu bilo i vrhunskih redatelja s kojima sam imao priliku raditi i ostalih filmskih profesionalaca od kojih puno naučiš, a nisu toliko poznati i slavni, ali budite sigurni da su majstori zanata i da čovjek od njih baš može učiti iz svega što rade. Moj otac se znao našaliti „da se znanje krade” i moram priznati da je bio u pravu. Uvijek kada imaš priliku raditi s nekim majstorom zanata i učiti od njega, to je jedan blagoslov koji imaš tada priliku i poslije nema povratka. Uvijek kažem da od svakoga možeš naučiti, pa ako već ne kako treba, onda barem kako ne treba.
BJLive: Kako se pripremate za filmske uloge? Imate li neki poseban pristup ili metodu?
Vrhunska uloga se ne događa onda kada kamera snima, nego to kreće puno ranije. Rad na ulozi počinje onog trena kada dobiješ audiciju za snimiti i već tu počinje istraživanje o liku i sam rad na scenariju. Volim biti precizan i posvećen i koristim apsolutno sve što mi je na raspolaganju kako bih se kvalitetno pripremio. To je domaća zadaća nas glumaca i bez toga nema uspješno položenog ispita. Kada imaš sreću da si i potvrđen za ulogu, onda idem samo dublje i dublje i dalje i dalje. Nema stajanja. Koristim ponešto od svake metode koju sam proučavao, gledam da odaberem ono što najbolje funkcionira za mene i moj senzibilitet i uvijek daješ dio sebe u svaku ulogu. To je neizbježno ako želiš ostvariti upečatljiv performans. I nekada budeš uspješniji, nekada manje uspješan, ali važno mi je da dam sve od sebe, da priprema bude vrhunska, pa je onda uistinu veliki gušt stati pred kameru i igrati lika i igrati se. Ako nisi pripremljen onda je to mučenje i za tebe i sve oko tebe. Sve što mi glumci učimo zanatski, sve je to samo alat, koji ako čovjek ne radi predano, je alat koji stoji i propada. Rad, priprema i vježba je polazište. I bez toga ne ide.
BJLive: Koji dio filmskog stvaralaštva smatrate najizazovnijim? Snimanje scena, rad s redateljem, ili možda nešto drugo?
Nekako u svom pristupu želim zadržati tu svježinu i u svemu pronaći neki izazov kako bi mi bilo interesantnije i kako bih ostao motiviran za rad, a nekada se dogode neke nove situacije koje te instantno zaokupe i stave na test. Nekada je to izazovan tempo i količina teksta koju morate svladati u kratkom vremenu, ponekad niste imali mogućnost probe s redateljem unaprijed, a vremenski je potrebno scenu snimiti u kratkom roku s malim brojem ponavljanja, ponekad je potrebno napraviti promjenu u načinu kako ste zamislili lik jer redatelj traži i drugačije vidi ulogu. Ima puno situacija na koje glumac mora biti spreman na filmu jer tu uistinu vrijedi ona da je vrijeme novac. Nezgodne su i promjene scenarija u zadnji čas, a pogotovo kada igraš na stranom jeziku za koji nisi izvorni govornik, a kod kaskaderskih uloga postoji i aspekt da se sve izvede potpuno sigurno. Svakako su mi najizazovnija dugotrajna noćna snimanja jer sam jutarnji tip, a i tijekom noći moraš zadržati jednak fokus i energiju i promijeniti dan za noć. Također, hladnoća mi je nešto što baš ne šmekam i tu nikada neću zaboraviti jednu situaciju kada smo snimali za Netflix u Glini i to je bilo u kasnu jesen i bilo je baš hladno, a mi u vojnim uniformama koje su bile baš tanke. I sad, tvoj lik pogine i moraš ležati na hladnom betonu u blatu i još ti dođe ekipa iz SFX-a i polije ti onu umjetnu krv po vratu i dođe ti da vrištiš, a tvoj zadatak je da se praviš mrtav. Da, to definitivno nije glamurozan dio, ali to je posao. Nije ovaj posao za svakoga. Treba biti spreman raditi nekad i po 14 i više sati u danu i nizati neprospavane noći i puno toga. Sve sam to prošao, ali meni je baš to slatko i uživam kada je izazovno.
BJLive: Filmski setovi znaju biti vrlo dinamični – kako održavate fokus i energiju tijekom dugih snimanja?
Opet priprema. I predanost. Moraš se pripremati i fizički i misaono i iz tog razloga obožavam glumu jer moraš biti u kondiciji kao da se redovno baviš sportom, a moraš raditi i na sebi u smislu da konstantno učiš i da se nadograđuješ kao osoba. Naravno da s većim životnim iskustvom gradiš sebe kao glumca i da možeš puno bolje razumjeti scene i situacije i vjernije ih odigrati. To sve dolazi s godinama. I potrebna je velika volja jer sve ovo što se odvija prije nego projekt bude gotov iziskuje baš puno kondicije i volje. U svakom pogledu. Ne kažem da je teško jer meni to nije teško. Ja za to živim i sve radim s guštom. Definitivno je potrebna ljubav prema ovom poslu koji je za mene oduvijek bio životni poziv.
BJLive: Postoji li određeni film u kojem ste glumili na koji ste posebno ponosni?
Mislim da tek s odmakom vremena postanemo svjesniji vrijednosti nekih životnih događaja. Moj prvi kratki film ‘’Double-O” koji sam producirao za vrijeme školovanja u Pragu, napisao scenarij, režirao ga i odigrao glavnu ulogu, zauvijek će imati posebno mjesto u mom srcu jer to je bio čisti projekt iz strasti. S tim filmom sam se nekako i predstavio. Kasnije sam igrao ulogu u njemačkom filmu ‘’The Master Butcher“ te sam otišao na premijeru filma na festival u Minhenu i poseban osjećaj je bio kada su došli moji kadrovi, a cijela dvorana je reagirala na scenu u kojoj je jedna od replika bila šaljiva, a način na koji sam ju plasirao je očito ljudima bio duhovit. Stvarno dobar osjećaj. Režiju je potpisao Uli Edel i bilo je vrhunski raditi s takvim redateljem. Ponosan sam i na posljednje projekte od kojih bih istaknuo ‘’The Expendables 4“ bez obzira na to što sam imao manju ulogu, ali biti dio stvarno zvjezdane glumačke postave na globalnom blockbusteru je ipak lijepo postignuće. Trenutačno je aktualan ‘’Canary Black“ gdje igram scenu s Kate Beckinsale i gdje sam sve svoje kaskaderske dane sam snimio, a film je ujedno bio najgledaniji na Amazonu i dosegao je široku globalnu distribuciju. I još jedan film tek treba izaći u kojemu igram scenu sa Scottom Eastwoodom, a uloga je američkog ratnog veterana. U tom filmu su Oscarovci Jamie Foxx i veliki Robert De Niro. I dečko iz Bjelovara.
BJLive: Možete li podijeliti neko nezaboravno iskustvo sa snimanja?
Ta iskustva su jedan od razloga zašto i obožavam svijet filma. Uvijek bude dogodovština za pamćenje. Neka iskustva moram zadržati za sebe, ali neka mogu podijeliti. Recimo, scena u filmu Canary Black gdje završimo na glavnom Trgu u Zagrebu u okrenutom terencu nakon velike potjere i sudara. Nakon što smo se svi porazbijali, Kate izlazi iz auta i prilikom izlaska me slučajno nagazi s čizmom i sad ona nastavlja dalje, a ja glumim mrtvo tijelo, boli, a ne smiješ mrdnut. Odradim profesionalno do reza, odradi i ona, ali čim je vikan rez, odmah je dotrčala i pitala jesam li OK. Jest zvijezda, ali je iznimno draga i profesionalna. Zanimljivo je da je na mom prvom velikom filmu u Torontu ona bila jedna od glavnih uloga. Tko bi rekao da će nam se nakon desetljeća tako ukrstiti putevi. Definitivno jedno koje nikad neću zaboraviti je kada smo snimali seriju Jack Ryan u Dubrovniku. Imamo scenu u kojoj je potrebno voziti neki luksuzni auto po Stradunu. Bilo je tu Ferrarija, Bentleya, Lamborghinija… a meni se zamalo ostvarila želja da vozim Aston Martin. Zamislite dobiti mogućnost voziti superauto po Stradunu gdje se uopće ne smije voziti, međutim meni se rodila kćer i zamolio sam ako je moguće da se vratim u Bjelovar.
BJLive: S kim ste najviše uživali surađivati na filmskom projektu i zašto?
Redatelj Pierre Morel me je toliko oduševio svojom pristupačnošću, a veliki je znalac i majstor zanata. Redatelj Uli Edel je pak bio kirurški precizan u svojim uputama i točno ti digne performans jer daje kvalitetnu uputu i za glumca nema ljepše nego raditi s vrhunskim redateljima koji te učine boljim. Na filmu ‘’The Expendables“, u sceni gdje nam Andy Garcia izdaje zapovjedi, to je jednostavno nevjerojatno iz prve ruke doživjeti kako takav glumac igra, to se možeš toliko detalja diviti i baš učiti. Redatelj Brad Furman ulaže toliko strasti u projekt da ga jednostavno želiš slijepo slijediti i za njega si se spreman baciti na glavu ako treba. Bilo je tu i divnih redatelja na serijama od kojih mi je posebno drag Adam Whimpenny koji je nenadmašan džentlmen, a i drugi Britanac James Watkins koji radi tako fokusirano i koncizno da te cijelo vrijeme drži u pripravnosti i onda je radna energija najbolja. Spomenuo bih tu i dragog prijatelja Gorana Stjepanovića kojega sam upoznao u Kanadi i koji me je uveo u svijet kaskaderstva, otvorio mnoga vrata i omogućio brojne prilike. Moram reći da njega doživljavam na neki način i kao mentora.
BJLive: Kako doživljavate filmsku scenu u Hrvatskoj i njeno mjesto na međunarodnoj razini?
Mišljenja sam da Hrvatska ima ogroman ljudski potencijal i da nije samo mjesto gdje postoje odlične lokacije koje mogu biti kulisa za strane projekte. Posljednjih godina je bilo zapaženih rezultata na prestižnim svjetskim festivalima i mislim da je napredak primjetan. ‘’Čovjek koji nije mogao šutjeti” je recentan primjer. Također, film ‘’Proslava”, redatelja Brune Ankovića, kojim je debitirao na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma, a prepoznat je i nagrađen Zlatnim arenama, još je jedan svjedok razvoja naše filmske scene. Moram reći da je Bruno jedan od najdražih ljudi s kojima sam imao prilike surađivati i snimili smo zadnjih godina pregršt reklamnih kampanja. Bruni sam izuzetno zahvalan. Njegovo povjerenje glumcu daje poseban osjećaj i u toj atmosferi se rađaju predivni magični trenutci. Za njega sam znao da je majstor zanata i mene nije iznenadio njegov debitantski film. Uvjeren sam da će se za njega itekako čuti u budućnosti. Problem je što europski film ovisi o poticajima i proračunu i suprotnost je od komercijalnog američkog filma. Meni je oduvijek bila želja raditi na međunarodnim projektima i velikim američkim produkcijama i taj dio se ostvario, ali moram priznati da bih volio snimiti domaći film sa snažnom pričom i igrati lika po kojem možeš baš zagrebati ispod površine i cijeli se dati. Mislim da je općenito za uspjeh naše filmske scene važno razvijati tu filmsku kulturu i da se mladi više uključuju. Ono što nam uistinu nedostaje je filmski studio. Imao sam sreću snimati u velikim i poznatim studijima. Pinewood Studio u Torontu, Barrandov Studio u Pragu, Nu Boyana u Sofiji su neki od najvećih i najznačajnijih globalnih studija. Velika mi je želja da dobijemo filmski studio po uzoru na najveće. To je investicija koja se višestruko isplati. Ponekad se pustim mašti, pa si zamišljam da se jedan takav izgradi u Bjelovaru. Štoviše, nije to ni tako luda ideja. Nekada je potrebno biti sanjar da bi postao vizionar.
BJLive: Smatrate li da filmovi mogu imati moć promijeniti društvo? Ako da, na koji način?
Svi su gledali bar neki film koji ih toliko motivira da se makar zamisle, a ponekad i promjene način razmišljanja ili nešto u svom životu. Vjerujem da kvalitetan film može potaknuti pojedinca na promišljanje ili promjenu. Rijetki uspiju stvoriti kritičnu masu da mijenjaju društvo. Nekako mi se čini da to više ni nije benchmark. Teži se spektaklu, senzaciji i zabavi, a malo je priča koje zagrebu ispod površine. Čisto za primjer, ove godine je 30 godina otkako je izašao Forrest Gump. Koliko filmova se u zadnjih 30 godina može usporediti s tim klasikom? Zanimljivo, prvi Gladijator u kojem glumi Russell Crowe je klasik čiji nastavak je ipak uspio zadržati nivo kvalitete. Moram reći da je novi s Denzelom Washingtonom al pari. Ovo o čemu pričam su ideali, naravno da nije uvijek idealna situacija, ali čvrsto vjerujem da treba težiti idealima. To je jedan od mojih postulata.
BJLive: Kako birate projekte na kojima radite? Je li presudna priča, ekipa, ili nešto treće?
Da budem potpuno iskren, industrija je iznimno kompetitivna i dobre prilike su rijetke. Divni ljudi iz castinga, kojima i ovim putem hvala što mi daju prilike i što računaju na mene, oni se uvijek bore za nas glumce i uvijek nastojim dati sve od sebe da ono što dobijem da od toga napravim najbolje moguće. Svi mi želimo vrhunske projekte i vrhunske priče, ali svi radimo s čime raspolažemo. U početku mi je bilo važno samo da radim i da se pokažem. Srećom, sada sam ipak na razini kada dobivam bolje prilike. Želim kvalitetu, ali i dajem sebe da vratim jednako i još malo više. Još jedan od mojih postulata je da samo kvalitetan i predan rad otvara nove prilike za rast i napredak.
BJLive: Što Vas najviše inspirira u svakodnevnom životu, a što prenosite u svoj rad?
Inspiriraju me ljudske priče i herojstva koja su daleko od svjetala reflektora. Najviše volim te priče s tom socijalnom i ljudskom komponentom. Vjerujem da život ispisuje najveće priče.
BJLive: Koje filmove privatno volite gledati – imate li omiljeni žanr ili redatelja?
Volim gledati dobre trilere, dramu i akciju. Posebno volim kada je neka kombinacija drame i akcijskih scena. Imao sam sreću da i radim projekte kakve volim. Kao klinac sam baš volio gledati komedije, a sada ih ipak rjeđe gledam. Ima dosta odličnih redatelja tako da nije da pratim samo jednog kojeg bih izdvojio.
BJLive: Kako je život u Bjelovaru utjecao na Vaš umjetnički put?
Zapravo, vrlo je zanimljivo koliko dragih kolega je iz Bjelovara, a danas su etablirani umjetnici. To ne može biti slučajno. Imao sam sreću da ljudi s kojima sam radio i okruženje u kojemu sam stasao da je pozitivno utjecalo na moj razvoj. Ne bih isticao pojedinačno, ali zahvalan sam svima i oni to znaju. Bjelovar je dom, to je ono mjesto koje je u vama kuda god pošli. Čovjek je neodvojiv od svoga doma. U Bjelovaru sam uvijek pronašao mir i koncentraciju za daljnje korake. Slično iskustvo imam i Novaljom gdje ljetujemo i tamo se uvijek punim pravom energijom. Obožavam more. I još bih dodao za Bjelovar da mi je tu obitelj, a obitelj mi je uvijek bila najveća svetinja. Bez njih bih bio nitko i ništa. Zahvalan sam im za sve i što sam danas čovjek kakav jesam.
BJLive: Postoje li uloge ili priče koje biste željeli istražiti u budućnosti?
Potraga za odličnim pričama nikada ne prestaje. Ima tih priča iz povijesti koje su fascinantne. Volim kada na početku filma vidim natpis, bazirano na stvarnom događaju. Život odista priča najveće priče. O takvim ulogama maštam. O herojstvima koja su neispričana. O likovima koji imaju snažne psihološke crte i dileme te prepreke koje su morali premostiti da bi došli do cilja. To su idealne uloge. Ali, kao što rekoh, tržište je u određenom momentu i potrebna je prilagodba. U svakom slučaju želim zanimljive i dobro napisane likove gdje kao glumac baš možeš zagrebati ispod površine.
BJLive: Vidite li se možda i iza kamere, kao redatelj ili scenarist?
Nije mi to primarno, prioritet mi je gluma. To su struke koje cijenim i poštujem i ne bih se upuštao olako u pisanje ili režiju, ali ako osjetim strast za određenu priču, sve opcije su na stolu.
BJLive: Koji je Vaš savjet mladima iz manjih sredina koji sanjaju o filmskoj karijeri?
Da budu ustrajni i da budu spremni ići do kraja. Ako je to ono što žele, neka idu za tim. Neće biti lako, ali itekako vrijedi truda. Ljubav je ključ. Moraš to voljeti. Mislim da je to ključ za sve što čovjek želi. Moraš biti spreman prvi ustati i zadnji ići leći i onda se možeš nadati da će se vrata početi otvarati. Vjerujem da je za sve u životu potrebna ta vrsta strasti. Kada si u tom stanju uma, tada se dešava magija.
BJLive: Sretno si oženjen… kako je braku?
Žena mi je velika podrška, predivna je majka i osoba. Ona je moja partnerica u zločinu i oslonac. Nisam mogao više poželjeti. Šale se prijatelji da sam dobio na lotu sa njom.
BJLive: Na kojoj glazbi si odrastao? Omiljeni pjevač ili grupa danas? Da moraš na pusti otok ponijeti jedan CD i jednu knjigu, što bi to bilo?
Meni je kod glazbe bitno da ima puno basa i da je dobar ritam, pa često ne slušam riječi pjesama. Prepustim se ritmu i svojim mislima. Nekada tek naknadno slušam pjesmu i riječi. Kao mlađi sam volio elektronsku glazbu i ona me je baš punila energijom. Sada volim i tišinu, a u autu volim ponekad promijeniti radio postaju. Na pusti otok ne bih nosio ništa, poveo bih obitelj. Vjerujem da nam ne bi bilo dosadno. Štoviše.
BJLive: Da nisi glumac, kojim poslom bi se volio baviti i zašto?
Alter ego mi kaže da bih bio profesionalni sportaš zbog svoje kompetitivne prirode jer stalno imam potrebu za natjecanjem. Također, volim trening, rad, dinamična okruženja i kada je jak ritam. Oni koji su igrali sa mnom nogomet ili košarku, vjerojatno bi rekli da se držim glume.
BJLive: Koliko ti obitelj i prijatelji iz Bjelovara pružaju podršku u karijeri?
Oni su bili ključni u mnogim trenucima. Nijedan čovjek nije otok i ne može sam. Sve se radi timski.
BJLive: Postoji li neki ritual ili poseban način na koji se pripremaš za ulogu?
Nema tu puno mistike, samo puno rada i vježbanja.
BJLive: Što te najviše opušta kada nisi u glumi. Je li to hobi, spavanje, čitanje, ljenčarenje, priroda?
Vrijeme provedeno s kćerkom. Sport, iako ga ne pratim više kao nekada, ali sportaš sam u duši. Opušta me više kada sam u pokretu nego na mjestu. To vjerojatno objašnjava zašto sam trčao maratone. Tu i tamo volim povući ručnu, predahnuti i da je malo mir. Obožavam duge šetnje.
BJLive: Kada bi imao priliku glumiti neku povijesnu osobu, tko bi to bio i zašto?
Dušan Popov. On je bio inspiracija Ianu Flemingu za Jamesa Bonda, a radi se o stvarnom špijunu iz Drugoga svjetskoga rata. Prvi puta je bio kratki film, a drugi puta neka bude neki cjelovečernji film ili čak TV serijal jer ima tu puno zanimljivog biografskog materijala. Zatim, Aleksandra Velikog, on je bio velika ličnost i fascinantan vojskovođa. Ta bi mi uloga baš sjela. I za kraj, nešto drugačije, recimo jednog dana Georgea Sorosa o kojemu mnogi imaju površno mišljenje, a čini mi se da je pozadina puno dublja i to bi bio baš izazov.
BJLive: U kojoj mjeri te zanima politika i što misliš o politici općenito?
Mislim da je politika u ljudskoj prirodi i da je neodvojiva od građanskog društva. U meni čuči jedan mali altruist i tu je moja osnovna poveznica s politikom. Mislim da je politika kao i svako zanimanje, ako želiš biti uspješan, moraš biti korektan i predan. Iako je sve više svijetlih primjera i dobrih političara, mislim da postoji prostora za napredak, kako samih političara tako i društva u odnosu spram politike. U Kanadi sam doživio da ljudi nose cvijeće preminulom političaru Jacku Laytonu i da tjedan dana oplakuju čovjeka.
BJLive: Postoji li neka neobična anegdota s tvog snimanja?
Snimamo mi Canary Black, scena u kojoj me Kate nabije u štok i napravi mi posjekotinu na licu (ne pravu). I sad, ja ležim, a ostali CIA agenti trče za njom jer kreće potjera. Ona bježi, oni otrče za njom, nitko nije vikao rez, a ja ni pet ni šest, polagano ustajem, malo se otresem i heroj nastavim trčati za njom. Baš smo se svi dobro nasmijali. Naravno, snimili smo i verziju gdje sam ostao ležati.
BJLive: Koliko često si u Bjelovaru i kako se osjećaš kada si u njemu?
Puno ljudi me pita kada vidi što sve snimam gdje sam, a ja im uvijek odgovorim da živim u Bjelovaru. Za vrijeme projekta sam na putu, a kad završi, vratim se doma. Bjelovar je grad za obitelj i kvaliteta života je iznimno visoka. Kvaliteta zraka i vode te blizina svega. Mi tijekom ljetnih mjeseci skoro svuda idemo biciklom. Odlično je što dobivamo brzu cestu jer sam često na putu. Sada se grade i toplice što je potpuno novi nivo. Imamo odlično kino, kazalište, a sportska infrastruktura je sve bolja. Jedino što bih mogao poželjeti je da dobijemo filmski studio sada kada se povećaju smještajni kapaciteti i cesta bude završena. To bi bilo idealno.
BJLive: Kako bi opisao Bjelovar nekome tko nikad nije bio tamo?
Kažem im da moraju doći i osjetiti tu radost života, to opušteno ispijanje kave i tu bilogorsku kuhinju. U Bjelovaru se čovjek može osjećati kao čovjek. Život je po mjeri.
BJLive: Postoji li neko posebno mjesto u Bjelovaru koje te inspirira ili budi lijepe uspomene?
Park-šuma Borik. Tamo sam otrčao kilometara i kilometara kada sam se pripremao za utrke i maratone. Tamo obožavam igrati košarku ljeti, a kao mlađi sam igrao više nogomet. Od kada sam gledao NBA uživo, od onda sam se zaljubio u košarku.
BJLive: Da imaš priliku snimiti film u Bjelovaru, o čemu bi taj film bio?
Nisam razmišljao o tome da budem iskren, ali vjerojatno bi to bila ili neka ratna priča ili neka socijalna priča o ljudskim sudbinama ovoga kraja. Bilo bi tu tema. Neka to ostane kao ideja. Svaka ideja ima svoje mjesto i vrijeme.
BJLive: Da možeš nešto promijeniti u svom životu iz prošlosti, što bi to bilo?
Da za nečime posebno žalim – ne žalim. Sve se je posložilo onako kako je trebalo. Očito je sve bilo suđeno i sklon sam vjerovati da me je pratila dobra sreća. Jedino što bih mijenjao je sebe jer jedino sebe i mogu promijeniti. Iskustvo je nešto što se ne može nadoknaditi i potrebno ga je steći. Radio sam kako sam najbolje znao i živio život kako sam želio.
