Prvi dan na poslu proveo je Volodymyr Pyshkin iz Poltave, grada od 300 tisuća stanovnika smještenog 140 kilometara od Harkova. Volodymyr je sa suprugom, troje djece, svojim roditeljima i punicom u Hrvatsku stigao početkom ožujka, a danas se nalazi u Bjelovaru.
-Jutro kad je izbio rat probudili su nas ruski avioni koji su bombardirali vojni aerodrom blizu naše kuće. Sedam dana sam išao na posao, a avioni su nam letjeli doslovce iznad glava. Nekako smo vjerovali da će sve stišati. Kako imam kombi tamne boje zadnji dan nakon posla jedan avion nam je došao jako blizu jer je pilot pomislio da je to vojno vozilo i u zadnji trenutak smo ja i susjed koji je bio sa mnom izašli iz kombija kako bi vidio da smo civili. To je bio trenutak kad sam shvatio da moramo otići iz svoje kuće, spakirali smo se u dva auta i u tri dana preko Mađarske došli u Hrvatsku. Znao sam kamo idemo jer mi je moj prijatelj Bjelovarčanin Dalibor Petrović pričao o Hrvatskoj – priča nam Volodymyr za Regionalni portal Bjelovar.live.
”Oduševili su ga Hrvati”
Već prvi dan se uklopio na novom poslu na gradilištu, iako mu građevina nije prva struka. U Ukrajini mu je posao bio vezan uz obradu drveta ali ima znanje i potrebne vještine koje mu trebaju i za ovaj posao. No, kako nam je kazao, ono što ga je najviše oduševilo u Hrvatskoj su ljudi i način na koji je njegova obitelj prihvaćena u Bjelovaru.
-Kada smo ušli u Hrvatsku odmah se vidjelo da je to drugi svijet od Ukrajine. Ne zato što kod vas nema rata. Već zato jer su ljudi jako ljubazni. Svi su nam pomogli, posebice Dalibor koji nam je ustupio trosobni stan i vaš gradonačelnik Dario Hrebak koji nas je osobno dočekao i pomogao nam smjestiti se u Bjelovaru, od smještaja u Viniji pa sve do pronalaska ovog posla. Zapravo sam dobio tri ponude za posao što je u Ukrajini nezamislivo. I moja djeca koja su 10, 13 i 16 godina idu u školu i kolege iz razreda im pomažu i štite ih što u Ukrajini baš i nije bio slučaj. Hrvatska je dobra zemlja i hvala vam od srca – kaže Voldymyr.
Bilo ga je logično upitati hoće li ostati živjeti ovdje. Rat će prije ili poslije završiti, ali…
-Želim ostati i živjeti u Hrvatskoj jer je Ukrajina razrušena, moj grad je porušen. Kad rat završi trebat će bar pet godina da se to sanira, a u Poltavi je i prije ovog bilo problema s radnim mjestima i nema ih dovoljno. Ja želim raditi, ne želim sjediti i čekati. Nadam se da bi i moja supruga mogla dobiti neki posao – zaključuje Volodymyr i dodaje kako je njegovoj obitelji također vrlo ugodno u Bjelovaru. (dv)
