Piše:Ivan Karačony
-Zaista se nisam nadala da ću jednog dana imati priliku nekome spasiti život–s osmijehom na licu priča Andrea Tuškan, Bjelovarčanka koja se koncem veljače odazvala pozivu iz Zaklade Ana Rukavina. Poziv je primila 10 godina nakon što se odazvala pozivu za dobrovoljnim prikupljanjem uzoraka krvi.
-Rečeno mi je da moj uzorak odgovara nekom tko je bolestan pa sam upitana želim li biti donator. Nisam dvojila ni sekunde i odmah sam pristala. Znala sam da je to plemenit čin kojim bi mogla nekom doslovce spasiti život, ali nisam do detalja bila upoznata što to konkretno znači–priča nam Andrea glasom iz kojeg pršte emocije.
Potencijalni spas za oboljele od leukemije
Nakon poziva je, kaže, pozvana na pretrage i dodatnu tipizaciju krvnog uzorka u Klinički bolnički centar u Zagrebu.
-Na pretragama sam bila tri ili četiri puta. Dala sam svježi uzorak krvi kako bi se obavila dodatna tipizacija, a nakon što su me obavijestili da je sve u redu, obavila sam pretrage koje se inače rade prije nekog operacijskog zahvata. Mogla sam birati između dva zahvata; punkcije koštane srži i darivanja perifernih matičnih stanica. No, kada sam doznala da se punkcijom dobije kvalitetniji materijal, odlučila sam se na taj zahvat. Inače, transplantacijom se mogu liječiti bolesnici s akutnim i kroničnim oblikom leukemije te bolesnici s teškim oštećenjem koštane srži–pojašnjava Andrea.
Osjećaj odgovornosti
Period od prvog poziva iz Zaklade pa sve do datuma kada je zakazana operacija, za Andreu je bilo dosta emitivno razdoblje.
-Cijelo vrijeme sam bila dosta emocionalno nestabilna i osjećala sam veliku odgovornost. Najviše me ”pralo” da pod svaku cijenu moram biti zdrava. Pazila sam na prehranu i čuvala se na sve moguće načine. Mislila sam, ako se prehladim ili u međuvremenu ”pokupim” neku virozu, cijeli postupak bi mogao biti obustavljen, a osoba kojoj bi trebala pomoći mogla bi umrijeti. To nikako nisam mogla dopustiti–iskrena je Andrea.
Pomogla bolesnom djetetu
Zahvat koji bi mogao spasiti nečiji život, priča, obavila je prije nekoliko dana i sve je proteklo u najboljem redu.
-Punkcija je bila malo zahtjevnija jer se obavlja putem anestezije, a koštana srž se vadi iz zdjelične kosti. No, postupka se ne treba plašiti jer je zaista bezbolan. Liječnici su mi nakon zahvata kazali da sam dobar donator i iskreno se nadam da sam darovanim uzorkom nekom potencijalno spasila život. Koliko znam, koštana srž ide jednom bolesnom djetetu iz Hrvatske i to su sve informacije koje smije znati. Tek nekoliko mjeseci nakon operacije možete doznati je li transplantacija prošla uspješno, a nakon dvije godine smijete doznati ime osobe kojoj ste pomogli. Naravno, ako se obje strane s tim slažu – kaže Andrea.
Lijepa gesta
Ističe i kako se tijekom cijelog postupka donator ne treba brinuti ni oko čega, a svu birokraciju rješavaju osobe iz Zaklade.
-Samo trebate reći ”da” i kasnije ćete spoznati kako ste učinili jednu od najljepših stvari u svom životu, a to je da ste nekom pomogli spasiti život. Eh, da ne zaboravim. Svi odlasci na pretrage u Zagreb su plaćeni i do kraja života imam besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje putem HZZO–a. Radi se o lijepoj gesti i zaista nije loše da ljudi to znaju–kaže Andrea.
Comments are closed.