Piše: Željko Rukavina
Neki dan su pronađeni posmrtni ostaci francuskog dragovoljca koji je mučki ubijen na Ovčari.
Uz poštovanje koje su mu iskazali suborci, nisam primijetio da je itko iz vladajućeg vrha pokazao pijetet prema tom časnom čovjeku.
Čovjeku koji je, umjesto najviših državnih dužnosnika, uzeo pušku i otišao u Vukovar.
No, to je stvar njihove savjesti.
Ali bi barem, kad već dolaze u taj grad, trebali zastati i pokloniti se ispred njegova spomenika – žrtvi koja je došla iz daleke Francuske, ne zbog koristi, ne zbog karijere, nego zbog uvjerenja da je sloboda vrijedna života.
U Sjedinjenim Državama postoje pravila koja se ne pišu, ali se poštuju s više srca nego ijedan zakon. Kad u prostoriju uđe nositelj Medalje časti, svi – od kadeta do generala, od guvernera do predsjednika – ustaju.
Čak i vrhovni zapovjednik, predsjednik SAD-a, pozdravlja prvi.
Ne zato što mu to piše u protokolu, nego zato što zna da stoji pred čovjekom koji je dao sve.
U tom trenutku prestaje hijerarhija.
Nema više funkcija, činova ni političkih boja.
Postoji samo poštovanje prema hrabrosti.
Mi to odličje nemamo, ali čin mladog Francuza Jean-Michela Nicoliera zavrjeđuje isti tretman.
Da smo ozbiljna i dostojanstvena zemlja, njegov bi spomenik bio mjesto tišine i poštovanja, a ne prolazna točka za fotografe i državne protokole.
Kad bi američki predsjednik stajao pred takvim spomenikom, ne bi prolazio kraj njega kao kraj turskog groblja – stao bi, skinuo rukavice, dotaknuo hladni kamen i šutke salutirao.
Jer zna da nije bitno čiji je bio pas, nego čija je bila hrabrost – nije važno odakle je čovjek došao, ni koje je vjere ili nacije, nego što je učinio za slobodu drugih.
Kod nas, međutim, takvi trenuci prolaze neopaženo. Kao da se herojstvo koje nije domaće – ne računa.
Kao da hrabrost ima domovnicu.
A istina je upravo suprotna: ponekad stranac učini više za tvoju domovinu nego oni koji se zaklinju da ju vole.
Zato će Nicolier, taj Francuz iz Vukovara, zauvijek ostati veći Hrvat od mnogih koji su tada i danas imali moć, ali ne i srce.
Jer heroji ne traže domovinu — oni je stvaraju djelom.
