Na današnji dan, 15. siječnja 1992. godine, Republiku Hrvatsku priznalo je 20 svjetskih država, i to svih 12 članica tadašnje Europske zajednice (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal) te još Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska.
Bila je to prekretnica u postupku priznavanja jer je odjednom to učinio niz država.
Stoga se 15. siječnja obilježava kao spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Od općepriznatih država u svijetu prije navedenog dana priznali su nas samo Island (19.12.1991.), Vatikan (13.1.1992.) i San Marino (14.1.1992.).
Napomenimo, prve zemlje koje su priznale Republiku Hrvatsku još u jesen 1991. godine bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija.
Do kraja siječnja 1992. godine Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Prva azijska i islamska zemlja, ne računajući Tursku, koja je priznala Hrvatsku bio je Iran, dok je od afričkih zemalja to bio Egipat.
Hrvatska je potom, 22. svibnja iste godine, primljena u Ujedinjene narode, a dotad su je priznale i Rusija, Japan, SAD, Izrael i Kina.
Priznanje je Hrvatska dočekala u vrijeme Domovinskog rata, kada je gotovo trećina zemlje bila pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika.
Na svoje je međunarodno priznate granice izašla tek šest godina kasnije, nakon oslobodilačkih akcija hrvatske vojske Bljeska i Oluje te mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.
No, do danas Hrvatsku još nisu priznale četiri zemlje; Butan, Liberija, Niger, Tonga.
Dan mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja
Povijest je htjela da Hrvatska pobjeda bude zaokružena ponovno 15. siječnja, ovog puta 1998. godine.
Naime, tog datuma je dovršen proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Znamo da je za takve velike povijesne trenutke, koji stvaraju nove geopolitičke realnosti, potrebna iznimna hrabrost i odlučnost političkog vodstva.
Potrebno je i osobito zrelo iščitavanje sveukupnih geostrateških okolnosti.
Srećom, Hrvatska je imala takvo vodstvo kada je bilo najpotrebnije, a danas je stabilna, sigurna i snažno međunarodno pozicionirana zemlja. (ika)
