Piše: Ivan Karačony
Pucaju brakovi, kumstva i dugogodišnja prijateljstva pa kako ne bi ”popucali” raznorazni poslovni odnosi. Najčešće se radi o prevari i svađi, možda ponekad dođe do zasićenja ili jednostavno netko u jednom trenutku života nekoga nadraste.
Ljudi se mijenjaju i ništa nije vječno, a svaki kraj ujedno je i novi početak.
U klub ugradio dio života
Prošlo je nekoliko dana otkako je Hrvoje Cikoja dao stavku na trenerskom mjesto prve ekipe Ženskog rukometnog kluba Bjelovar. Premda je u međuvremenu poznat novi trener, a riječ je o Dariu Obranu koji će, s obzirom na iskustvo s kadetkinjama, nesumnjivo dobro voditi momčad, ipak ostaje žal za Cikojom koji je tijekom proteklih godina, točnije njih šest, velik dio sebe ugradio u klub te s igračicama i Upravom od ŽRK Bjelovar stvorio treću momčad 1. Hrvatske rukometne lige za žene.
Što se dogodilo da je Cikoja klubu u koji je ugradio dobar dio svog života i trenerske karijere rekao – zbogom?
”Trebali smo puno više…”
-Prvo bih čestitao Dariu Obranu na novoj trenerskoj poziciji i iskreno mu želim sreću u radu te dobre rezultate. Isto kao i cijeloj ekipi ŽRK Bjelovara. Radi se o vrlo dobroj ekipu koja postiže dobre rezultate, a može i daleko bolje…- kazao je sada već bivši trener te se kratko osvrnuo na težak raspored koji je ŽRK Bjelovar dočekao ove godine.
-U mjesec dana na rasporedu smo imali osam utakmica od kojih smo izgubili njih šest. Dvije od Grkinja u europskom natjecanju, a zatim od Podravke i Koke u domaćem prvenstvu. Iskreno, još uvijek smatram da smo mogli i trebali pokazati puno više na terenu – kazao je Cikoja.
Na ovo ne želi pristati
Na novinarsko pitanje zašto smatra da su rezultati trebali biti bolji, s obzirom na to da se realno ipak radi o kvalitetnijim momčadima, ponudio je jednostavan odgovor.
-Ne dopirem više do djevojaka na način na koji bi trebalo. Zato smatram da je moralno da se maknem s trenerske pozicije. Zaista volim taj klub i vjerojatno ga nikada neću prestati voljeti. Upravo zato ne želim svjedočiti stagnaciji i to još bez trunke ambicije. Jer htijenja, volje i želje za napretkom uvijek treba biti i smatram da to je srž sporta općenito. Ako već izgubiš, ali si na terenu dao sve od sebe, nema nikog sretnijeg od mene kao trenera. Na sve drugo ne želim pristati i to je razlog mog odlaska – otkrio je Cikoja.
Stigao kada je klub bio na koljenima
Dodaje i kako mu je velika satisfakcija bila posljednjih godina voditi klub koji je danas po kvaliteti odmah iza dva rukometna diva; Podravke Vegete i Lokomotive Zagreb.
Iako, u trenucima kada je preuzeo ŽRK Bjelovar stvari nisu bile nimalo jednostavne. Klubu je 2015. godine prijetilo ispadanje iz lige i to je već bila gotova stvar.
No, zvijezde se ponekad poklope u nečiju korist, a tada su se poravnale za ŽRK Bjelovar. I to u trenutku kada je RK Zelina objavila kako odustaje od daljnjeg natjecanja u 1. HRL za žene, što je Bjelovarčanke kao posljednje plasirane spasilo ispadanja u Drugu ligu.
Strelovit napredak
U tim trenucima kada ih nitko nije želio preuzeti, na klupu ŽRK Bjelovar zasjeo je Hrvoje Cikoja. I to pravo s onakvim sklopom u mozgu koji je očekivao te i dalje očekuje od igrača; pun želje za radom, vjerom u uspjeh i glađu za što boljim rezultatima. ŽRK Bjelovar se već iduće sezone uspio održati u ligi i završiti na 11. mjestu od ukupno 14 klubova. Uslijedio je vidljiv, strelovit napredak. Tijekom 2017. godine klub je prvenstvo završio na sedmom mjestu, sezonu kasnije na četvrtom, a protekle dvije godine uzastopce s trećeg mjesta puše za vrat moćnoj Podravki Vegeti i zagrebačkoj Lokomotivi. Također, ŽRK Bjelovar posljednje tri godine uredno sudjeluje i u europskom natjecanju.
Uz bok Baliću, Metličiću, Džombi…
Cikoja je danas bez angažmana i kaže da mu je potreban kratak odmor od svega. No, teško da će za to imati prilike jer se za njegove trenerske sposobnosti odavno pročulo, čak i izvan granica Lijepe naše. Kako i ne kad njegovi uspjesi u trenerskom biznisu dovoljno govore sami za sebe.
I njegova rukometna karijera zapravo ukazuje na talent i razumijevanje rukometne igre. Kao klinac s devet godina svoje prve rukometne korake učinio je u tadašnjem ORK Partizanu još u bivšoj državi, a potom je igrao za Viroviticu, Medveščak i naravno, svoj voljeni Bjelovar. Bio je član juniorske reprezentacije ’76 godište i mlađi gdje je ”lomio” protivničke igrače uz bok Baliću, Metličiću, Džombi…
Ne valja preskakati stepenice
S poslom u banci prestala je i ozbiljna rukometna karijera, ali ljubav prema rukometu nije nestala. Samo se kanalizirala kroz trenerski posao. Cikoja je krenuo s treninzima mlađih dobnih skupina u RK Bjelovaru, da bi zatim sedam godina vodio RK Ivansku koja je dogurala do II. Hrvatske rukometne lige i dugo godina je bila jednina općina koja je uspjela stvoriti uspješan drugoligaški rukometni klub. Nakon toga, te 2015. godine stigla je ponuda za preuzimanjem kormila tonućeg broda koji se zvao ŽRK Bjelovar.
Kao i u životu, ni u sportu ne valja preskakati stepenice.
Možda je upravo to jedna od tajni Cikojinog trenerskog uspjeha.
