Povodom Međunarodnog dana žena, želimo naglasiti doprinos žena u razvoju Bjelovara i okolice, a jedan od krasnih primjera iz povijesti je onaj dobrovoljnih bolničarki ”Crvenog križa” u Bjelovaru.
Naime, devedesetih godina 19. stoljeća osnovana je služba ”Društvo Crvenog križa” pod predsjedništvom Maksa Rosenberga.
Svoj najveći doprinos ova organizacija dala je za vrijeme Prvog svjetskog rata, kada je ponovno osnovana na poziv tajnika, dr. Miroslava Strižića.
Žene i liječnici radili na dobrovoljnoj bazi
Crveni križ počeo je i s organizacijom tečajeva za dobrovoljce, a u samaritansku službu prijavljivao se veći broj žena iz različitih slojeva društva.
Svi su dobrovoljno radili, uključujući i liječnike: dr. R. Wagnera, V. pl. Peičića i H. Fischer. U Bjelovaru su tečaj za bolničarsku službu držali županijski fizik dr. Vilim Peičić i gradski fizik dr. Herman Fischer.
Da bi potakla građane Bjelovara na dobrovoljan rad u svojim bolnicama, podružnica je imala običaj tijekom rata redovito objavljivati u tisku raspored dobrovoljnog rada u bolnicama Crvenog križa, a jedan takav oglas objavio je Gradski muzej Bjelovar.
Raspored dobrovoljnog rada
– Služba od 30. studenog do uključivo 6. prosinca 1914. Uprava: Predsjednica i gđe. odbornice Lužan i Mark. Kuhinja: gđa. Roth. Smočnica: gđa. Balota i Fischer. Rublje: gđa. Smokvina. Ljekarna: gđa. Wagner i gđica. German Blanka. Bolničarke: gđe. Berber Selina, Cutvarić Anka, Herenčić Sofija, Meixner Emilija, Ogrizović Draga, Rosemberg Irma, – gđice. Epstein Hanzi, Mandl Irena, Mlinarić Marija, Petranović Jelka, Stern Greta, Zakrajšek Ella. U maloj bolnici: gđa. Balžur Slava, gđica. Dobša Zora. Služba počinje u ponedjeljak 30. studenoga u pola 8 sati ujutro. Dnevna služba od pola 8 sati ujutro do 8 sati navečer – stoji u glasu koji je objavljen u tiskovini ”’Nezavisnost”, 1914. godine.
Djevojke i žene besplatno čistile, brinule se za ranjenike…
Inače, glavna bolnica Crvenog križa bila je zgrada Hrvatskog sokola, uz koju se koristila zgrada pravoslavne općine.
Ignac Fürst je ponudio vlastitu kuću u Zagrebačkoj ulici, a razmišljalo se i o korištenju djevojačke pučke škole.
U početku je bilo mnogo dobrovoljaca, a posebno djevojaka i žena koje su besplatno čistile, kuhale, prale odjeću i brinule za ranjenike.
Smanjivanjem broja bolesnika, jasno, bilo je i manje dobrovoljaca. (ika)
