INTERVJU–LEGENDARNI ”LALE” Modrić? On je vrh! Kad je kretao, ja sam igrao svoju zadnju sezonu u prvoj ligi

Razgovarao: Ivan Karačony

Rijetko tko se s ovih prostora može pohvaliti impresivnom nogometnom karijerom kao što je to Marin Lalić, internacionalac, bivši hrvatski mladi reprezentativac, strašan kreativac sredine terena, veznjak koji je prikupio više od 30 nastupa za Hajduk, na desetke nastupa za portugalske prvoligaše te na koncu ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom nogometu.

Lalićeve uspjehe mogli bi nabrajati do sutra, a o kakvoj se igračini radilo, možda je najbolje opisao legendarni Alen Bokšić u nedavnoj emisiji na televiziji kada je rekao; ”Do 16.–17. godine nisam ni vjerovao da ću igrati nogomet. U mlađim kategorijama uvijek je nekoliko igrača bilo boljih od mene, a Marin Lalić tada je bio najbolji na svijetu, kao danas Messi.”
Koliko je ”hrvatski Messi” (nećemo bjelovarski da se ne bi uvrijedio) ostavio trag u Hajduku, još se uvijek i danas može vidjeti u Splitu. Onaj tko prepozna Marina, prilazi mu, traži autogram, traži selfie, čestita…
S velikim ”Laletom” imali smo čast odraditi kratak intervju.

Uživajte!

BJLIVE: Utakmica s Islandom?

-Imamo 22 igrača. Imamo kvalitetu i ne sumnjam da ćemo odigrati dobru utakmicu. Najvjerojatnije ćemo pobijediti. Na koncu i nama je neriješen rezultat opet ”okej”. Samo je bitno da ne izgubimo i da zadržimo pozitivnu atmosferu u svlačionici. S Dalićem sam igrao nogomet i znam kakav je karakter. Tu nema puštanja i nema kalkulacija. Samo ću napomenuti da moramo biti svjesni jednog scenarija koji je vrlo bitan, a to su produžeci i na penali. Jer nikada se ne zna.

BJLIVE: Utakmica s Argentinom?

-Fantastično. Nisam vjerovao. Čak sam mislio da će na kraju biti neriješen rezultat. Rek’o, Argentini odgovara, ali i nama odgovara… Međutim, Argentinci su bili iznimno bahati. Vidjelo se da idu na pobjedu i da su se oslonili na talent što je, pokazalo se na kraju, bila velika greška. Njima je odgovarao i neriješeni rezultat kao i nama. Sad su pod još većim pritiskom nego protiv nas. Nitko ne gleda Nigeriju kao ekipu što je potpuno pogrešno. No, Argentina ovisi sama o sebi i vjerujem da je pritisak na Mesija stravičan.

BJLIVE: Luka Modrić?

-Što da kažem? Luka je vrh. Kada je tek ozbiljnije kretao, ja sam igrao svoju zadnju sezonu u ligi. Trebao sam ostati u Interu iz Zaprešića, ali sam imao tešku ozljedu koljena. Nudili su mi da ostanem, a baš tada su kao mladi u ekipu stigli  Modrić i Vedran Ćorluka. Tada smo imali jako dobru ekipu, ali nismo uspjeli ući u Prvu ligu. Čini mi se da je tada uspjela ući Cibalija. Tada sam imao 34 godine, a Luka 19 godina ako se ne varam. Vrhunski je to igrač koji još ima prostora za napredak. Trener Dalić mu je dao malo više slobode i odmah se vidi da Luka može biti gol igrač. Nedostaje mu da se malo rastereti.  Da je imao više prostora u Realu ili Tottenhamu zabio bi daleko više golova. Fantastična je i njegova osobina kao defanzivca. Čovjeku uopće ne treba govoriti da se vrati u obranu. Čovjek razmišlja. Igra. Trči kao ”navijen”.

BJLIVE: Hrvatska je prvak svijeta?

-U srednjem redu smo najjači it o često čini prevagu. Mislim da smo u ovom trenutku općenito najjači na svijetu i da možemo dogurati jako daleko.

BJLIVE: Nogomet prije 20 godina i danas?

-Razlika je velika. Nekoć se nogomet igrao na talent i šarm. Nekako je bilo više tehnički potkovanijih igrača. Danas se traži i očekuje fizička sprema i to zaista vrhunska. Ako je nogometaš vrhunski pripremljen, a k tome još i zna s loptom, onda je prva klasa.

BJLIVE: Vaš nogometni put?

-Prve nogometne korake sam učinio u Patkovcu nedaleko Bjelovara, a zatim sam kao pionir doveden u Slaviju iz Severina. Ljudi su došli po mene jer sam im u nekoj utakmici zabio jedno pet komada.. Ubrzo sam kao klinac prešao u tadašnji Fenor iz Nove Rače koji je u to vrijeme bio izuzetno moćan po igračkom kadru, ali i financijski dobro potkovan. Zatim sam zaigrao za selekciju Hrvatske preko kampa u Rovinju. Ondje su me zapazili treneri Dinama i Hajduka. Trebao sam prvo ići u Dinamo, ali sam se na kraju ipak odlučio za Hajduk jer sam za taj klub i navijao. U veliki Hajduk sam došao s, čini mi se 13 godina i ondje sam proveo devet godina. Prošao sam sve selekcije, od pionira do seniora. Za seniore sam upisao nekih 30–ak nastupa u bivšoj državi, da bih nakon toga otišao u prvu portugalsku ligu, u jedan provoligaški, ali manji klugb iz Porta, a ubrzo sam potpisao ugovor s F.C. Pacos de Ferreirom na dvije godine. međutim, bilo je nekih nesuglasica oko isplate pa sam se vratio u Hrvatsku i to u NK Bjelovar. Uslijedila je Mladost 127, NK Zagreb, Hrvatski Dragovoljac, Inter Zaprešić pa potom povratak u Bjelovar. Igrao sam u još nekoliko klubova u trećoj ligi i završio aktivnu karijeru s 38 godina. Zatim sam počeo sam trenirati klince u Suhopolju koje je bilo u Drugoj ligi. Ubrzo je trener Dražen Biškup preuzeo seniore, a ja sam oko godinu i pol odrađivao posao pomoćnika. Bio sam trener u županijskoj ligi NK Trnski također oko godine i pol dana, zatim u NK Zelini pomoćni trener Draženu Biškupu i na koncu se vratio kući, u NK Bjelovar. Tu sam prošao sve kao trener, od pionira, kadeta juniora i seniora. Radimo vrlo dobro, talenata ima i naš posao je da stvorimo igrače.

BJLIVE: Završni plasman NK Bjelovara u Trećoj HNL ligi Istok?

-Puno naših mladića je iz Bjelovara otišlo u razne nogometne klubove u Hrvatskoj i to zbilja treba shvatiti kao uspjeh. Mi dosta forsiramo mlade igrače i dečki su srčani, slušaju, uče, željni su rada i svi zajedno napredujemo. Ovaj bazen je uvijek bio pun talentiranih igrača. Primjerice, 10. mjesto shvaćamo kao uspjeh. Zašto? Zato jer smo, primjerice, na gostovanju u Đakovu nastupili s osam mlađih igrača od kojih su šest bili juniori i dva kadeta. Pobijedili smo! Zar to nije uspjeh? Iz perspektive igrača i trenera, vjerujte mi na riječ da je.