Razgovarao: Ivan Karačony
Gotovo da nema osobe u državi koja do sada nije čula za slučaj Maria Lemešića, Bjelovarčanina koji je prošao uglavnom medijsko ”sito i rešeto” nakon što je koncem 2013. godine u javnost izašla informacija da je HIV pozitivan. To vjerojatno i ne bi toliko uzburkalo strasti da Lemešić u to vrijeme nije radio kao kuhar u bjelovarskoj II. osnovnoj školi. Proteklih dana, nakon četiri i pol godine provedene na bolovanju na koje je otišao zbog stresa i silnog pritiska javnosti i roditelja djece koja su se hranila u školskoj kuhinji, vratio se na svoje radno mjesto. Kaže kako se zbog toga osjeća sretno i ispunjeno. O njegovom povratku na posao i nekim ostalim stvarima razgovarali smo u kratkom intervjuu.
BJLIVE: Kako se osjećate nakon povratka na posao? Proteklo je četiri godine otkako ste otišli na bolovanje na bolovanju, zar ne?
-Da, proteklo je vise od četiri i pol godine od kada sam otišao na bolovanje kada se saznalo za moj HIV pozitivan status. Bio je to trenutak stresa i traume s obzirom da sam znao kako naše društvo reagira po tom pitanju. Bio sam u strahu za svoje radno mjesto i položaj u društvu. Moji strahovi su ubrzo dobili potvrdu, bojkotom školske kuhinje od strane roditelja koji su se izjasnili da ne žele da kuham za njihovu djecu. Danas se s povratkom na svoje radno mjesto osjećam sretno i zadovoljno.
BJLIVE: Kako su vas prihvatili vaši kolege? Jesu li vam čestitali ili kako se često zna reći, imaju određen odmak od vas?
–Kolege s posla, točnije kolege kuhari moj povratak su prihvatili izvrsno. Trenutno se bavimo čišćenjem i spremanjem kuhinjskih prostora, skladišta, blagovaonica i pripremama za početak nove školske godine. Susreo sam se i s domarima i spremačicama. Svi su srdačni prema meni i nisam primijetio kod nikoga nikakav zazor ili odmak. Vjerujem da će takav biti i susret sa učiteljima i nastavnicima.
BJLIVE: Jeste li nakon povratka razgovarali s ravnateljicom škole?
-Na posao sam se vratio 8. kolovoza, no nažalost još se nisam susreo s ravnateljicom, gospođom Davorkom Bačeković Mitrović. Pretpostavljam da je ravnateljica zauzeta obvezama oko priprema za početak nove školske godine. No, naputke što su mi obveze i zaduženja dobio sam od šefa kuhinje koji je u kontaktu s njom. Susret očekujem dok ravnateljica odluči da je vrijeme za to. Nadam se dijalogu u pozitivnom ozračju.
BJLIVE: Imate li informaciju o tome je li škola organizirala edukaciju za roditelje i učenika o HIV–u, nakon što im je to sugeriralo Ministarstvo obrazovanja?
-Ministarstvo znanosti i obrazovanja se izjasnilo da će škola s načelima odgoja i obrazovanja, u skladu s općim, kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima i pravima djece u školskoj godini 2018/2019., organizirati i školskim kurikulumom planirati aktivnosti, kojima će se učenici i roditelji dodatno educirati o značenju poštivanja i promicanju ljudskih prava osoba koje žive s HIV–om te vezano uz HIV. Ministarstvo je obećalo da će biti potpora cjelokupnom procesu u koji će biti uključeni stručnjaci s različitih područja (infektolozi, epidemiolozi, psiholozi, socijalni radnici, pravnici). Cilj je senzibilizirati sve zainteresirane dionike. Trenutno nemam informacija dali je škola poduzela organizaciju takvih aktivnosti. Ako nije, vjerujem da će sve biti organizirano s početkom školske godine.
BJLIVE: Kako danas gledate na sve što vam se događalo proteklih godina, odnosno otkako je informacija da ste HIV pozitivan izašla u javnost?
-Kroz sve ove godine puno sam naučio o sebi, o drugim ljudima i društvu u cjelini. Shvatio sam koliko je neznanje i needuciranost opasna za pojedinca i društvo u cjelini. Neznanje rađa strah i otpor, a samim time i stigmu i diskriminaciju prema pojedincima i skupinama društva koji su različiti, drugačiji ili se nose sa određenim životnim ili zdravstvenim problemima.
BJLIVE: Ubrzo nakon što je u javnost dospjela informacija ste zaraženi virusom HIV–a, ponuđen vam je posao domara u istoj školi? Zašto ste ga odbili?
-Inicijativa za prekvalifikaciju posla domara je došla od strane grada Bjelovara i tadašnjeg rukovodstva grada za vrijeme gradonačelnika Antuna Korušeca i kao takva pisana predstavka je upućena Ministarstvu obrazovanja. Osobno nikada nisam dobio takvu pisanu ponudu i prijedlog. S današnjeg stajališta vjerujem da je to bio pokušaj da se smiri nastala situacija i ispravi učinjena pogreška ureda gradonačelnika iz kojeg je i potekla informacija o mom HIV pozitivnom statusu ,prema mom poslodavcu II. OŠ Bjelovar. Za prosljeđivanje takve informacije nije bilo nikakvih pravnih osnova, a niti po zakonu o zaštiti osobnih podataka.
BJLIVE: Danas ste, svjesno ili ne, postali jednim od simbola borbe protiv diskriminacija oboljelih od HIV–a? Primate li kakve poruke podrške?
-Tijekom 2013. godine sam protiv svoje volje stigmatiziran kao osoba koja živi s HIV–om i odbačen na marginu društva. Nakon početnog šoka krenuo sam u bitku za ostvarivanje svojih ljudskih i ustavom zagarantiranih prava na dostojanstvo i rad. Obraćao sam se mnogim uredima, ustanovama, udrugama, ministarstvima… No, prečesto sam nailazio na zidove šutnje ili deklarativna obećanja da će biti nešto poduzeto. Sve do trenutka kada je za moj slučaj saznala dr. med. Željka Russo koja je kao član odbora za zdravstvo i socijalnu politiku grada Bjelovara ove godine pokrenula organizaciju konferencije o tome; Kako se može i kako se ne može zaraziti HIV–om. Cilj konferencije sa svim eminentnim stručnjacima je bio educirati roditelje i širu bjelovarsku javnost. Odaziv roditelja i Bjelovarske javnosti je bio takav kakav je bio ,no nacionalna medijska popraćenost i zainteresiranost je bila takva da sam shvatio da osim što se borim za svoja prava imam mogućnost izboriti se i za prava svih ostalih osoba u Hrvatskoj koji žive sa HIV–om. U dogovoru sa administratorima Pozitivnog foruma (najveće online zajednice osoba koje žive sa HIV–om u Hrvatskoj) čiji sam aktivni član i udrugom Iskorak uputio sam se stazom aktivizma. Vrlo brzo nakon konferencije počele su pristizati izrazi podrške i ohrabrenja od prijatelja, znanaca i nepoznatih ljudi. Kao i pozivi za učestvovanje na raznim seminarima, predavanjima i konferencijama. Najviše sam zahvalan obitelji koja mi je u svemu najveća podrška. Iako sam prošao vrlo teško razdoblje stigme i diskriminacije, prihvatio sam životnu priliku da uz medicinske stručnjake progovorim o HIV–u i najnovijim spoznajama potvrđenim od svjetske zdravstvene organizacije WHO kako se HIV danas uspješno liječi i kako osobe koje su na redovnoj terapiji vrlo brzo postižu nemjerljivu viremiju ( broj kopija virusa u krvi) te su samim time nezarazne čak i u nezaštićenom spolnom odnosu. Samim time takve osobe nisu opasnost u društveno socijalnim kontaktima ni u poslovima koje obavljaju. Po tom pitanju s 1. listopda ove godine pokrećemo veliku online kampanju putem web stranice i na društvenim mrežama kao sto su fb, Instagram, Twitter i YouTube. Kampanju pokreće Udruga Iskorak i Pozitivan forum, s uzorom na ostale zapadno EU zemlje i SAD-e. Cilj nam je javnost svih dobnih skupina informirati o uspješnosti liječenja HIV-a u današnje vrijeme.
BJLIVE: Nova školska godina je pred vratima. Postoji li mogućnost da roditelji ponovno bojkotiraju školsku kuhinju?
-Mogućnost uvijek postoji. No, iskreno vjerujem u dobru volju roditelja da su spremni saslušati mišljenje medicinske struke i već spomenute informacije o nezaraznosti osoba na redovnoj terapiji.
BJLIVE: Biste li, u slučaju da je potrebno i moguće, stali pred one roditelje skeptične prema vašem pojavljivanju u školskoj kuhinji i pokušali im osobno objasniti vaš slučaj?
-Nadam se da za takvo sto neće biti potrebe, nakon edukacija i predavanja stručnjaka koje će škola organizirati.
BJLIVE: U ovom trenutku vodite spor s Gradom Bjelovarom, odnosno s II. osnovnom školom? O čemu je konkretno riječ?
–Pustimo da na ovo pitanje koje je vezano uz stigmu i diskriminaciju odgovori pravna struka i Hrvatsko pravosuđe. Vjerujem u dijalog i pomirbu.