Razgovarao: Ivan Karačony
Marko Dejanović jedan je od iznimno talentiranih hrvatskih stand up komičara. Rođen je 1982. u Banja Luci, a većinu svog života u Zagrebu. Njegov humor zbilja nije za svakoga jer Marko jednostavno nema dlake na jeziku. Psovke su sastavni dio humore jer kako i sam kaže, eto, živimo na Balkanu. s Marko smo imali čast popričati prije njegovog sutrašnjeg solo nastupa u Bjelovaru gdje stiže sa svojim stand upom ”Prosti faktori”. Predstava je zakazana za 20 sati u Domu kulture, a ako još uvijek nista nabavili svoje ulaznice, brzo to učini te i ”umrite” od smijeha. Karte za ovaj genijalni stand up mogu se nabaviti u Caffe baru Špica, Bjelovar, Online: Entrio, Ghetaldus, Frana Supila 8a, Bjelovar, Entrio prodajna mjesta diljem Hrvatske. cijena karte je 40 kuna, a sutra na dan predstave 50 kuna.
BJLive: Čuli smo da je jedan župnik pokušao zabraniti tvoj nastup. Zašto? Gdje se to dogodilo i je li uspio u svom naumu?
-Uspio je. Neću reći gdje jer ne želim lokal i gazdu dovesti u neugodnu situaciju. Koliko znam, vidio je opis showa, nije mu se svidjelo da mu u župi bude humora na temu crkve, iskoristio je svoje pravo da lokalu zaprijeti bojkotom, gazdi bi to ugrozilo poslovanje pa je odustao od održavanja showa, ljudima vratio novac za već kupljene ulaznice i to je to. Da se razumijemo, župnik je iskoristio svoje demokratsko pravo, uložio je moć kojom raspolaže i izborio se za ono što je htio. Za mene je to rizik koji imaš kada između publike i komičara postoji još netko tko odlučuje i kome se može prijetiti. U Bjelovaru u petak nema tog rizika, jedino što se može dogoditi je da netko vidi opis predstave pa odluči da to nije za njega, zašto i postoje opisi. Oni koji dođu su praktički rekli da mogu podnjeti šale na bilo koju temu.
BJLive: Dobio si nadimak ”Napušena panda”. Kako si ga uopće zaradio?
-Kolegica komičarka Marina Orsag mi je dala nadimak, a ja sam ga prisvojio. Izgledao sam joj na pozornici kao napušena panda. Mislim da je to zato što imam male oči, bradu, a kad tek izađem na pozornicu me dodatno zasljepi reflektor pa još više škiljim prvu minutu.
BJLive: Na koji način si uletio u svijet stand upa-a i otkrio da imaš smisla za tu vrstu zabave?
-Gledao sam dugo stand up, ali mi nije prvo uopće padalo na pamet da bi išao na pozornicu. Pisao sam knjige, to me zadovoljavalo po pitanju kreative. Onda sam pišući roman Karte, molim! napisao i jedan dio za koji sam pomislio da bi mogao biti dobar stand up materijal. Nisam mogao naći nikoga da ga izvede pa sam prihvatio poziv Ivana Šarića da usred njegovog nastupa u Zagrebu izvedem sedam minuta. To je prošlo dobro i ja sam se navukao. Krenuo sam na Open Mic večeri u Studio Smijeha, dosta brzo upao u neke tematske večeri, postao dio stalne postave kluba, napravio solo show Prosti Faktori, odlučio od stand up komedije napraviti primarni posao i sad pet godina nakon tog prvog nastupa dogurao do solo showa u Domu kulture u Bjelovaru. U tih pet godina bilo je dosta situacija u kojima sam pomislio da imam smisla za tu vrstu zabave, nadam se da će još jedna biti u petak.
BJLive: Imaš li omiljenog komičara i zašto baš on?
-Strani bi mi vjerojatno bio Louis CK. Ima i drugih koje volim, ali Louis me baš onako pošteno uvukao u stand up. Sviđa mi se što te ne samo nasmije, nego te potakne i na razmišljanje. Vidim stand up kao umjetnost u kojoj kroz smijeh možeš nešto naučiti, nečega se prestati bojati i neke stvari super artikulirati.
BJLive: Prvi put se predstavljaš sa vlastitim showom i to odmah u Bjelovaru. Kako to?
-Da, Bjelovar je prva veća dvorana u kojoj ću biti sa solo showom. Bio sam prije dva puta u Bjelovaru, tu smo radili i premijeru showa Boca Istine. Nekako, čini mi se da Bilogorcima dobro sjeda moj, recimo malo brutalniji, prljaviji pristup. Možda je to samo zato što mi je žena Bilogorka pa po njoj sudim. Ali činilo mi se da u Bjelovaru vole taj moj ”bez preseravanja” pristup.
BJLive: Ima li neka tema ili životna situacija o kojoj se nikada ne bi šalio? Jer, čini se da kod tebe nema tabu teme.
-Zasad nisam naišao na nešto s čim se ne bi htio šaliti. Moguće da sa pet godina iskustva još nemam dovoljno znanja i vještine da se o svemu dobro zajebavam, ali da neku temu uopće ne bi htio dirnuti, toga nema. Tako sam i odgajan, bio u mojoj obitelji uvijek običaj da se zajebavamo sa teškim situacijama, da ih kroz smijeh savladavamo, prihvaćamo… Kad me k’o klinca auto pregazio, sestra me cijelim putem u hitnoj zajebavala pa me nije bilo strah. Lani mi je umro tata, ja o njegovoj bolesti i smrti pričam kroz stand up komediju. I jako sam ponosan što sam uspio napraviti da bude smiješno. Da ne bi bilo zabune, ne pričam o tome u Prostim Faktorima, jer se dogodilo kasnije pa ću o tome u sljedećem solo showu, ali pričam na nekim kolektivnim večerima. Ali da se vratim na temu, ne mislim da ima tema s kojima se ne bi smjelo zajebavati.
BJLive: Tvoja supruga je rodom iz Velikog Grđevca. Dakle, Bilogorka. Gdje ste se upoznali?
-U Zagrebu. Ona je bila studentica, puno učila pa za opuštanje došla na tulum novina 24sata u kojima sam tada radio. Na tulumu smo se upoznali. Mrzi kad ju zovem ”supruga”. To joj zvuči čudno.
BJLive: Kakvi su ti Bilogorci kao publika? Imaju li smisla za humor, odnosno shvaćaju li fore koje ”bacaš”?
-Moj dojam je, kao što rekoh, da su onako baš da mi sjednu. Iz dosadašnjeg iskustva, neće se praviti fini pa da im smeta psovka ili priča o seksu, ali nisu ni tinejdžerskog mentaliteta pa da im je smiješno čim kažeš neku prostu riječ. Iskreno, moj dojam je baš taj neke idealne mješavine mogućnosti praćenja priče i shvaćanja šta hoćeš reći te spremnosti na zajebanciju i malo tvrđi pristup. Al sad već ishvali da postaje patetično. Siguran sam da ima i idiota, znate ih vi sigurno bolje od mene. Al’ takvi ne idu na stand up.
BJLive: Je li stand up nešto od čega se može živjeti u Hrvatskoj?
-Jeste, fala na pitanju. Kako je danas u novinarstvu? Bio sam novinar, tad se još dalo, ali čujem stisla kriza.
BJLive: Čime se još baviš osim stand upom? Imaš li kakve hobije?
-Pišem recenzije stand up komedije za Jutarnji list, organiziram stand up predstave, pišem knjige, radim one video uratke za internet, igram se sa klincem…
BJLive: Imaš prekrasnog klinca od 2,5 godine. Što misliš, kako bi on jednog dana mogao reagirati na tvoje nastupe?
-Mislim da će malom to biti super. Ja njega zajebavam redovno, sad mi je počeo vraćat i oduševljen sam. Moj stari je na mene prenio stav da se kroz život prolazi trudeći se što više smijati, mislim da ja na malog isto prenosim. Zasad dobro trpi fore na svoj račun. Smije se. Znam da dođe ona faza kad ne vole da im se ljudi smiju, ali morat će to preživjet. Isto tako, znam i da će se meni smijati, jer recimo često sam nespretan po doma. Uglavnom, mislim da će to biti OK s njim.
BJLive: Kako tvoja supruga reagira na tvoje fore o ženskom rodu? Je li ti ikada prigovorili ili se naljutila na neku tvoju izjavu u tom smislu?
-Zna mi nabijati na nos da gradim karijeru na njenoj grbači, ali to me većinom sprda. Nema neki problem sa forama o ženama, tj. više o njoj. Zna za one neke seksualno eksplicitne fore reći da su odvratne ili ako joj ispričam samo komentirati “grozno”, ali joj vidim osmijeh na kutu usta pa znam da samo glumata. A nekad joj i spomenem da kad bi mogla zaviriti u moju glavu, kad bi bilo koja žena mogla zaviriti u glavu svog muža, dečka, seksualne gadarije koje tom glavom prođu bi ih zgrozile do neprepoznatljivosti. Moram o tome pričati. Ali bila je ona na mom showu i umirala je od smijeha. Zato, uostalom, gasimo svijetlo u publici, kad je u mraku i nitko je ne vidi, smije se k’o blesava.
BJLive: Rođen si 1982. godine u jeku rata u Banja Luci. Pamtiš li te ratne? kako se osjećaš kada ti se misli vrate u to doba?
-Sad tebe moram malo sprdat. Kojeg rata 1982.? Libanonskog? I, recimo da je 82. bio neki rat, a ja sam rođen te godine. Pitaš me pamtim li ratne dane kada sam rođen? Bilo je kasnije rata, ja sam 1992. otišao u izbjeglištvo. I dugo mi je to bilo teško za razmišljanje. Osjećaj gubitka doma je čudan jedan osjećaj, mislim da je svaka moja knjiga i kratka priča praktički pokušavala to dočarat. Ali sad više nemam taj osjećaj bezdomstva. Neki kažu da je dom tamo gdje su ti kosti predaka, neki da je tamo gdje si prolio prve kapi krvi, znoja i sperme, ja na kraju mislim da je dom tamo gdje ti dijete odrasta.
BJLive: Nekoliko godina si bio izbjeglica u Njemačkoj?
-Da, bio sam šest godina kao izbjeglica u Njemačkoj. Nije mi se to svidjelo. Nedostajao mi je Balkan.
BJLive: U svojim nastupima tema ti je često seks? To iz vlastitog iskustva ili? 🙂
-Ne boj se, neću pričati o onoj večeri kad si popio ono zagorsko vino. 🙂
BJLive: Prije nekoliko godina, točnije 2015., nagrađen si za roman ”Karte, molim!”. O kojoj nagradi je riječ i odakle ideja za roman? O čemu se radi u romanu?
-Riječ je o nagradi Janko Polić Kamov, godišnjoj nagradi Hrvatskog društva pisaca za književnu izvrsnost i inovativnost. Roman je malo fantastičan, malo metaforičan. Događa se u vlaku Beograd – Zagreb, vlak izlijeće iz tračnica, recimo, puntik mog prezimena ima bizarni susret sa kondukterom koji pred njega izvodi druge putnike koji mu pričaju svoje životne priče. Malo se radi o identitetima, malo o bezdomstvu (znam da riječ ne postoji, ali baš mi se sviđa), malo o odnosu sa ženama, malo o svemu i svačemu. Uvijek mi je bilo teško opisati ukratko o čemu se radi, jer tu je i element da čitatelj sam dodaje značenja nekoj priči, značenja koja imaju jednako smisla kao i ona koja je pisac ubacio. Nije lako objasniti. Još teže je za knjigu priča, ali mogu iskoristiti priliku pa spomenuti tu moju zadnju knjigu, knjigu kratkih priča Van brloga. Ona nije dobila nagradu, ali je najbolje što sam napisao. Ponijet ću nešto primjeraka u petak i ponuditi ljudima u pol cijene.
