Razgovarao: Ivan Karačony
Biti student glume nije nimalo jednostavna uloga, a oni koji su je prihvatili to najbolje znaju.
Dobro to zna i Ognjen Milovanović, mladi Bjelovarčanin koji je svojevremeno ponikao iz Bjelovarskog kazališta da bi danas bio apsolvent Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu te postao vrlo talentiran i perspektivan glumac.
Upisati Akademiju čiji je prijemni ispit strahovito težak i zahtjeva višemjesečne intenzivne pripreme, potom studirati, živjeti i disati glumački život nije nimalo jednostavno. Kako je to sve izgledalo u Ognjenovom slučaju te koja su mu očekivanja u glumačkim vodama, doznajte u nastavku.
BJLIVE: Kada je u tebi sazrjela odluka da želiš biti glumac? Je li to bio tvoj dječački san?
Pa negdje u trećem srednje uz savjetovanje Margarete Fabičević sam odlučio da bi se htio bavit glumom i da je to možda ono što želim radit cijeli život. Nije bio dječački san, hahahha…kao mali sam htio prodavat igračke na placu, to mi je bilo sve!
BJLIVE: Jesi li ti netko pomogao u pripremama za Akademiju?
Apsolutno. Kompletno Bjelovarsko kazalište koje me je vodilo na razne radionice i upoznavalo sa ljudima koji me mogu posavjetovati. Roditelji koji su tu pomagali na psihičkoj bazi zbog velike podrške koju imam i dan danas te naravno Ivan Ožegović. Za njega ne znam koje bi epitete iskoristio. Eto, nek sad malo hoda po oblacima (smijeh)…
BJLIVE: Kako je izgleda tvoj upis na Akademiju? Trema?
Ma na ADU Zagreb mi je bio treći prijemni u tri mjeseca nakon Osijeka i Rijeke tako da sam već zbilja bio opušten i rekao sam sam sebi šta bude nek bude… Da, jasno, trema je ali najmanja i najpozitivnija moguća… A kad sam vidio da sam prošao bio sam ustvari dosta smiren.
BJLIVE: Kako izgleda u ovom trenutku tvoj prosječni tjedan? Kakav je raspored?
Uh, da si to pitanje postavio pred koji tjedan esej bi morao napisati (smijeh). Uglavnom sam po cijeli dan svugdje negdje ali evo baš si me uhvatio u odmornom tjednu hahaha. Evo u Bjelovaru sam sa svojima, uglavnom ću se ušemit da svaki dan barem dva sata pišem diplomski, da zapečatim svoje školovanje. Sigurno ću sat ili dva ostavit za igranje računalnih igrica kojih imam jako puno za probat te street workout najvjerojatnije na Boriku 2 sata dnevno. Uz to ću završavat lagano drugu sezonu Westworlda i Obitelj Soprano. Naravno, Svjetsko prvenstvo i poneki film u našem kinu koje me baš lijepo opusti. Malo je i intimno, ima neku svoju energiju.
BJLIVE: Kako stoje stvari s audicijama? Zove li glumce netko na audiciju ili? Kako znaš da se neka negdje uopće održava?
Ha gledaj, kod nas nema pravila. Neke audicije su javne, na neke te zovu, a za neke čuješ pa se ponudiš da dođeš na audiciju. A sad unutar toga ima milijun shema (smijeh).
BJLIVE: Što ti je najgore na audiciji, a što je možda njen najbolji dio?
Najgore mi je kad ti uglavnom režiser ili ne daj bože producent odglumi kako bi to trebalo bit prije nego što ti uopće i probaš ono što se od tebe traži. To je vrlo ponižavajuće za glumca. Ili kad te snimaju sa Iphonom za neku audiciju…zbilja?
Kad znaš da imaš neku bitnu audiciju velika ti je trema, stres, očekivanja… onda uđeš u prostoriju gdje se održava audicija i ako ekipa nasuprot tebe, a pogotovo režiser budu opušteni, svoji, bez nekih tenzija i lažnog profesionalizma onda je to sigurno najbolji osjećaj. Kao da si došao kod nekoga na kavu pa ste krenuli valjat neke fore i improvizacije. Poanta, lakše se je izraziti u ugodnoj atmosferi. Da, još jedna stvar…improvizacija na audiciji. Po meni najbolji način da za kratko vrijeme vidiš glumca i ono što ti od njega treba.
BJLIVE: Jesi li u ovom trenutku angažiran na nekom projektu i gdje te se može vidjeti?
Pa može me se vidjeti na jesen u trećoj sezoni Crno bijelog svijeta na HRTU, u novom Brešanovom filmu za koji iskreno ne znam kada će Hrvatska premijera te za one koji su u Zagrebu a još pogotovo sa djecom u predstavi ”Tri praščića sele na Jadran” koja će se nadamo se ustaliti u jesenski program nekog kazališta a do tad nas možete gledati na ljetnoj turneji. Drugi dio turneje kreće krajem srpnja i održava se na Čiovu i Bol na Braču, pa tko je tamo neka navrati sa klincima.
Također igram jednu prekrasnu predstavu za djecu u GK-u ”Žar ptica” pod imenom ”Plava boja snijega”. Još svašta je tu u montaži no o tom kad dođe na red. Za sada relativno odmaram i spremam se za nove projekte na jesen.
BJLIVE: Koliko je naporno raditi uz bok poznatijih glumaca? Tko ti je najdraži od onih s kojima si radio i zašto?
Nije nimalo naporno, dapače veselim se kao malo dijete kada radim sa nekim izvrsnim profesionalcima koji su mi kao dijete bili uzor i pojam, a sada još mogu i učit od njih. Pa Hrvoje Kečkeš je jedan od njih definitivno. Kad sam bio klinac bio mi je jedan od najdražih glumaca i za takve ljude uvijek maštam da su i dobri ljudi. Taj čovjek je jedan ozbiljan profesionalac i onako kako bi se reklo čovjek na mjestu. Nije zajedljiv, zavidan, ne pretvara se. Dođe i odradi svoj posao. Ne nameće se. To mi je bilo prekrasno za vidjet.
BJLIVE: Tko su ti tri najbolja glumca općenito? Najbolji film?
Mi uvijek stavljamo dvije kategorije, najbolji i najdraži glumci. Za najdraže ću odgovorit malo niže. Najbolji; Daniel Day Lewis, Robin Williams i Jack Nicholson. Naravno u uskom krugu su Al Pacino, Hopkins, Sean Penn, Brando….zašto? Pa ova tri imena će vam većina glumaca reći (smijeh)….pogotovo DDL i Nicholson… Jednostavno za nas i naše pojmove je to to…gledajte im karijeru, raznolikost odigranih uloga… najbolji su, kao što će prosječni nogometni fan reći da su Cr Ronaldo i Messi najbolji u svom sportu…
Pa vrlo mi je teško reći najbolji film. Najdraži mi je definitivno Forrest Gump ali ne mislim da je to najbolji film. Evo reći ću ”Network” samo zato što mi je prvi pao na pamet i vjerujem da ga puno mlađih generacija nije pogledalo, kao ni ja do nedavno, pa zato…ali film glumački genijalan…sigurno u top 10 filmova…
Naš film…huhuhu…pa ja uvijek kažem ”Metastaze” definitivno. Surov, istinit, smiješan, autentičan. A jedan novi film koji je nastao u koprodukciji zemalja sa balkana pod imenom ”Muškarci ne plaču” je definitivno nešto što preporučam svima. Jedan od boljih filmova na ovim prostorima koji sam gledao u zadnjih pet godina.
BJLIVE: S kojim glumcem ili glumicom bi volio raditi?
Emir Hadžihafizbegović, Lazar Ristovski, Mustafa Nadarević, Leon Lučev, Alma Prica…
BJLIVE: Glumački uzori?
Pa sigurno oni gore najbolji glumci hahahha, ali evo reći ću i najdraže koji su mi sigurno u jednu ruku i uzori, kao i naravno glumci sa kojima bi volio raditi. Sve su to uzori. Tom Hanks, James Stewart i Javier Bardem ( tri najdraža glumca).
BJLIVE: Maštaš li o kakvoj karijeri ili puštaš da sve ide svojim tijekom?
Pa svi mi maštamo ali ja puštam za sad da ide svojim tijekom. Mlad sam, moje vrijeme tek nadam se dolazi tako da puštam da me vide, a ja nudim i borim se.
BJLIVE: Kazališne daske, serije ili film za tvoju daljnju karijeru. Što te više interesira?
Pa iskreno trenutno samo kamera. Film, serije…naravno radio bi u kazalištu ali trenutno me filmska gluma više interesira. Iako ne bi volio zapostaviti ni kazalište ni film…a još tu ima stvari s kojima bi se volio usputno baviti, sinkronizacija, radio drame…sve to ima svoju čar…
BJLIVE: Ponikao si iz Bjelovarskog kazališta? Kako ti je bilo ondje?
To me uvijek pitaju i uvijek kažem isto. Subašić ispod dresa nosi majicu sa likom svoga pre rano poginulog prijatelja. Sada sam igrao predstavu ”Tri praščića sele na Jadran”. Igram vuka. Vuka sam igrao u svojoj prvoj predstavi u životu na daskama Bjelovarskog kazališta i sada kada igram ovu predstavu ispod kostima nosim majicu Bjelovarskog kazališta. Jasno vam je što oni za mene znače. Volio bih da znače i za naše sugrađane koji još uvijek nažalost ne znaju gdje se nalazi Bjelovarsko kazalište i što ono zapravo radi i koliko je uspješno.
BJLIVE: Što bi savjetovao mladima koji bi se željeli baviti glumom?
Djeca teška su vremena. Razmislite je li bolje biti doktor ili glumac hahaha. Dobro razmislite. Šalim se, u jednu ruku. Otrcano je ali mislim najtočnije: Slušajte sebe. Ovo što sam ja rekao je glupost. Slušajte sebe i radite ono što vas ispunjava. Samo to će vas gurat naprijed.
BJLIVE: Koji je najbolji savjet koji si možda naučio na Akademiji?
Uspori.
BJLIVE: Što misliš o sapunicama?
Ne gledam ih. Ako me pitate bi li ih radio, da, bi. Nešto malo kao iskustvo u ovim godinama sigurno bi. Sapunice sigurno imaju svojih prednosti i može se sigurno nešto naučiti. Žalosno je što se naša publika odgaja na sapunicama i što je za njih to ”main” program. Tu je problem u dramskom sadržaju koji se prikazuje, koji jednostavno nije dovoljno dobar da bi zaokupirao moju baku, jer iskreno mladi ljudi ne gledaju televiziju. Netflix, HBO…hej pa gdje je to sve od našeg programa hahahaha.
