Foto: Ana Kelek, direktorica TZ Bilogora-Bjelovar
Na spomen Bilogore možemo se zapitati je li ona dovoljno prepoznata na turističkom tržištu, što ju ističe, ali i što je potrebno učiniti kako bi se ona jasnije pozicionirala u kontinentalnom turizmu Republike Hrvatske. Ova i brojna druga pitanja uputili smo Ani Kelek, direktorici Turističke zajednice Bilogora-Bjelovar, koja je na toj funkciji na polovici svog drugog mandata.
U turizmu ste dosta dugo, no upravljanje Turističkom zajednicom Bilogora-Bjelovar preuzeli ste 2017. godine. Što vas je dočekalo?
‒ Cijeli moj radni staž vezan je uz turizam i došla sam iz privatnog u javni sektor te mislim kako mi je to bila prednost jer jako dobro znam kako funkcionira turizam na svim razinama, pogotovo naš kontinentalni. Stečeno znanje sam mogla odmah primijeniti na sve ono što me dočekalo. Imala sam osjećaj da je sve bilo pomalo zapušteno, od Terezijane koja je dotaknula samo dno i bila je upitna svrha nastavka njezinog održavanja, pa do financijske situacije u kojoj je bila sama TZ. Kao da nije otežavajuća okolnost što smo kao destinacija siromašni javnim sadržajima jer nemamo dvorac ili prirodnu zanimljivost koja bi privukla turiste, već i ovo što smo imali bilo je na rubu životarenja. Ono što uvijek volim istaknuti, turizam na kontinentu se ne događa, već se za svaki dolazak ili noćenje moramo dodatno potruditi. Tako da sam kao mlada osoba na jednoj novoj funkciji shvatila kako je mnogo izazova ispred mene s kojima ću se morati suočiti kako bi se vidjeli rezultati. Kad dođeš na novu poziciju prvo trebaš dobiti podršku ljudi oko sebe, uliti im povjerenje i da te oni prihvate, tek tada se može naprijed. Krenula sam puna entuzijazma i vjerujem kako se rezultati vide, ali su i jako mjerljivi, što pokazuju brojke i u dolascima i u noćenjima. Marljivi rad započet je u prvom mandatu, a njegovi rezultati vide se u mojem drugom mandatu ‒ Ljudi se odlučuju i bave se turizmom. Dat je zamah, postavljeni su temelji i podignuta kvaliteta te se na tome može graditi jedna odlična turistička priča. I, da danas moram otići, bojim se da bi netko jako teško tako brzo ”pohvatao” konce kako bi se ovaj razvoj održao ili nastavio.
Od ideje do prvog gosta – Projekt koji je otvorio nove smještajne kapacitete, i to one luksuzne
Do prije nekoliko godina smještajni kapaciteti bili su svedeni na hotel i nekoliko soba, sada se ta situacija značajno promijenila.
‒ To je nešto na što sam iznimno ponosna. Nekima je pandemija korone odmogla, a mislim kako je nama na neki način jako pomogla. Dobili smo značajna sredstva od Hrvatske turističke zajednice i njih smo željeli vratiti u turizam, konkretno i s rezultatima. Mi smo mala turistička zajednica i ova sredstva su nam od velike pomoći u realizaciji ovako velikog projekta. Danas, nakon tri godine sredstva za taj Javni poziv ostvarujemo preko HTZ što dokazuje da su i na nacionalnoj razini prepoznali kvalitetu projekta i pomažu u njegovom nastavku. Odlučila sam preko Javnog poziva ta sredstva usmjeriti u otvaranje i uređenje smještajnih kapaciteta i to onih luksuznijih kojih do tada na Bilogori nije bilo. Isprva je bilo jako teško uvjeriti ljude da se odluče baviti pružanjem usluge smještaja i turizmom. Tu moram zahvaliti Tomislavu Smrčeku Čonču koji je na Bilogori bio jedan od prvih koji je prepoznao njezine ljepote za bavljenje turizmom i to preko svoje Kuće za odmor Chambar.
Zajedno smo obilazili općine, držali predavanja na kojima je on iznosio svoja iskustva i davao savjete. Drago mi je da je tu priču prepoznao Grad Bjelovar, ali i okolne Općine koje su financijski odlučile pomoći i povećati sam budžet financiranja. Te 2021. smo imali jednu kuću za odmor, danas ih imamo više od 30. Sve one odlično rade i vrlo su tražene na tržištima Zapadne Europe. Pokazatelji su jasni, u njima borave turisti koji ostaju od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Oni traže svoj mir i opuštanje, a to im naš kraj svakako može pružiti. Ono što bi osobno voljela, to je da ovaj potencijal prepozna lokalna zajednica, odnosno susjedi koji na svojim gospodarstvima proizvode domaće proizvode, sir, jaja, med…
Svakako trebaju iskoristiti priliku i svoje proizvode ponuditi gostima. Upravo je to svrha svega te će svi od toga imati koristi. Neki su to prepoznali, a neki tek moraju. Kad govorimo o uspješnosti ovihJavnih poziva koje smo otvarali u zadnje tri godine onda moram reći kako se u te tri godine otvorilo više smještajnih objekata i stvorilo dodatnih ležaja, nego u cijelom postojanju
Turističke zajednice od 2006. godine. Ono što moram napomenuti, omogućili smo prijave poduzetnicima početnicima što je bilo pomalo riskantno, no to je jedni način za otvaranje novih smještajnih kapaciteta. Ljudima smo pomogli u realizaciji njihovih poduzetničkih ideja, povezali ih s agencijama, ali i dalje smo tu, i dalje im pomažemo kad god i u čemu možemo, kako bi u Turističkoj zajednici uvijek imali partnera. Koliko je ovaj projekt značajan, potvrđuje i da je Županijska turistička zajednica implementirala naš projekt i u svoj Javni poziv te tako proširila na cijelu županiju.
Ciklo i konjički turizam te bogata gastronomija prilika su za dodatnu promociju našeg bjelovarsko-bilogorskog kraja
Osim grada, Turistička zajednica Bilogora-Bjelovar pokriva još osam općina. Neke od njih su se izdvojile po smještajnim kapacitetima, manifestacijama…
– Trenutno nam se po smještajnim kapacitetima ističe Općina Kapela koja ima mnogo tih nekih svojih lokalnih inicijativa, događanja, predstava. Uvijek se nešto događa i to svakako doprinosi turizmu i pruža sadržaje ljudima koji borave u kućama za odmor. Nakon njih je Općina Rovišće koja iz godine u godinu bilježi porast smještajnih kapaciteta. Rovišće velika sredstva ulaže u razvoj infrastrukture, tu je uskoro i tržnica, pa će lokalnim proizvođačima biti još lakše ponuditi svoje proizvode. Kad već ”prolazimo” Bilogoru, svakako moram istaknuti Općinu Veliko Trojstvo koja je prepoznata po manifestacijama. Od ”Jeseni na Bilogori” koju smo pomogli podići na viši novo, preko ”Đurđeva na Bilogori”, Etno festivala ”Bilogoro u srcu te nosim” do mnogih drugih. Uz Etno okućnicu i Romsku kuću, galeriju na otvorenom ”Svijetle pruge” tu se nalazi i Planinarski dom Kamenitovac, ali i Vrata Bilogore. Sve to čini jednu zaokruženu turističku ponudu. Odemo li malo dalje, tu je Šandrovac s popularnim bazenom Gradina, zatim Velika Pisanica na čijem se području nalazi i Izletište ”Na malenom brijegu”. Crkva u Novoj Rači je biskupijsko marijansko svetište i kramovi za Veliku i Malu gospu su poznati nadaleko.
Oni su krenuli i u oživljavanje svoje povijesti kroz scenski prikaz Nova Rača na račvanju stoljeća koji će se i ove godine izvesti. Onda dolazimo u našu najmanju općinu, a to je Zrinski Toplovac koja preko svoje povijesne legende Babotučka vojna gradi svoju prepoznatljivost. Da zajedno radimo jednu dobru priču svjedoči i to kako većina ovih manifestacija koje sam navela ima pokroviteljstvo Hrvatskog sabora i Županije.
Posebno me raduje kad prilikom organizacije nekog događanja vidim zajedništvo i entuzijazam koje svi ulažu kako bi se nešto napravilo, tada mora biti rezultata. Kad govorimo o turizmu po bjelovarskoj okolici moram spomenuti nekoliko označenih biciklističkih staza koje prolaze ovim krajem. Ciklo turisti vole Bilogoru zbog njezinih predivnih vidika i ne tako zahtjevne vožnje što omogućuje i obiteljima s djecom da se zapute u istraživanje našeg bjelovarsko-bilogorskog kraja. No ovdje se organiziraju i popularne biciklističke utrke, od Terezijanera, pa do BILOgravela i drugih. Sve one doprinose popularizaciji Bilogore među biciklistima i ciklo turistima.
Spomenuli ste biciklističke staze, gdje je tu konjički turizam?
Naši Bilogorci oduvijek su živjeli i radili s konjima tako da je to jedan poseban dio naše turističke ponude. Priča o razvoju konjičkog turizma započinje 2016. godine i tada smo dobili prvu certificiranu konjičku stazi u Republici Hrvatskoj. Voljela bih da je ona više zaživjela i dobila bolju vidljivost. No kad je sve trebalo dobiti dodatni zamah, dogodila nam se pandemija. Nama je cilj da za nju saznaju strana tržišta i turisti koji kad ovdje dođu mogu uživati u vođenom obilasku bilogorskih prostranstava. Na Bilogori se konji uzgajaju, posebno oni pasmine gidran na kojoj jaše i pripadnici Povijesne postrojbe Bjelovarski graničari husari 1756. No ono što je posebno lijepo je to da netko svoju ljubav prema konjima pretvori i u bavljenje turizmom. Imamo sve više primjera, a jedan od njih je i nedavno otvoreno Imanje Ostruga koje je u Kakincu otvorio mladi par, i po prvim pokazateljima ide im jako dobro. Mislim da ti dobri primjeri mogu biti poticaj i drugima.
Jeste li zadovoljni gastronomskom ponudom?
– Kratko i jasno moram reći sve sam zadovoljnija. Do prije nekoliko godina bila su dva ili tri restorana gdje smo mogli poslati turiste da kušaju naše bilogorske delicije. Raduje me što se u zadnje vrijeme otvorilo nekoliko restorana i to ne samo u Bjelovaru već i u njegovoj okolici te se tu može pojesti domaće i ukusno. Ugostitelji ulažu u uređenje svojih objekata te interijer i eksterijer postaju prepoznatljivi za svaki restoran. Uz njih su popratni sadržaji za djecu. Neki od tih restorana povezali su svoju gastronomsku priču s tradicionalnim pripremanjem hrane na Bilogori, ali i bilogorskom mitologijom. Ono što je posebno važno, većina namirnica dobavlja se od lokalnih proizvođača, a sad se u restoranima može kušati i Bjelovarski kvargl što opravdava njegovu zaštitu na razini Europske unije. Kad spominjemo gastronomiju, svakako se moramo dotaknuti i kušaonica kojih je sve više, ali i vinarija. Među vinarijama se svakako ističu Coner i Šapić. Kvaliteta bilogorskih vina postaje sve više prepoznata i stvarno se nemamo čega sramiti kad na nekom sajmu ili izložbi predstavljamo vina s Bilogore. Među kušaonicama ističu se Bačak u Velikom Trojstvu i ”Aro” u Velikoj Pisanici.
Moramo spomenuti i naše pčelare koji koriste blagodati bilogorskih šuma i livada te je naš med jedan od najboljih u Hrvatskoj, pogotovo onaj bagremov. Za zaključak o gastronomiji moram reći kako najveću vrijednost ima taj zaokruženi put dobave u kojem domaće namirnice pronalaze svoj put od polja do restorana i stola na kojem tu hranu mogu kušati naši gosti. Tu svakako pomaže i Bilogorska košara oko koje su okupljeni lokalni proizvođači. Sve to pokazuje kako smo u turizmu svi povezani te ako pratimo jedni druge u napretku, proširenju ponude ili povećanju kvalitete, od toga svi imamo koristi.
Mi vjerojatno nikad nećemo imati turizam koji ostvaruje Jadran, no možemo imati turizam dovoljno velik da bude isplativ svima koji se njima bave. Mjesta za napredak još uvijek ima dovoljno te bi voljela da svoju multikulturalnost u gastronomiji pokažemo otvaranjem restorana gdje bi se mogla kušati češka, mađarska, romska ili neka druga kuhinja nacionalnih manjina.
Ranije ste spomenuli ulaganja u smještajne kapacitete. No moramo spomenuti kako i općine same pronalaze načine financiranja kako bi pridonijele razvoju turizma. Prednjače svakako Rovišće i Veliko Trojstvo.
U Rovišću je pred završetkom izgradnja nove tržnice vrijedne 1,3 milijuna eura. U realizaciji je i povijesni, kapitalni projekt Sportsko rekreacijskog parka Rovišće kojeg putem javnog poziva za razvoj infrastrukture aktivnog turizma u Općini Rovišće financira Ministarstvo turizma iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Vrijednost ovog projekta je oko 7 milijuna eura. To su investicije koje ne samo da doprinose boljitku života lokalnog stanovništva već povećavaju kvalitetu usluge koja se može pružiti turistima.
Pred Velikom Trojstvom je pak projekt financiran preko ITU mehanizma – Revitalizacija etnografskog muzeja i etno parka kroz uređenje, opremanje i razvoj digitalne i multimedijalne prezentacije kulturne baštine za koji je odobreno 1,15 milijuna eura. Kad završi realizacija ovih velikih projekata otvorit će se brojne mogućnosti za još duži boravak turista jer ćemo im moći pružiti sadržaj kojeg još uvijek nema dovoljno.
Terezijana je postala brend Bjelovara ‒ Iz godine u godine pretvara se u jednu od najvećih manifestacija Hrvatske
Govorili smo o manifestacijama po okolnim općinama, no Terezijana je postala brend grada. Može li biti još bolja i još veća?
– Sigurna sam da može i hoće! Jedan od mojih ciljeva prilikom preuzimanja upravljanja Turističkom zajednicu bio je da Terezijana postane Top manifestacija na razini Hrvatske. Put nije bio nimalo jednostavan, a ni lak. Kad sam preuzela njezinu organizaciju našla sam se u situaciji da više ni lokalni izlagači nisu htjeli dolaziti na Terezijanu. Na raspolaganju je bio jako mali budžet i nerazumijevanje. Silnu energiju uložila sam u osmišljavanje cjelokupnog koncepta manifestacije, po danima i po programima. Da sam to dobro napravila svjedoči da se većina toga i danas radi po tom obrascu, ali je činjenica da je ona organizacijski prerasla kapacitete TZ-a te je organizira Grad Bjelovar i ustanove i institucije okupljene oko njega. Doduše, danas je i mnogo veći budžet, pa se neke stvari mnogo lakše mogu organizirati ili odraditi.
Terezijana je prepoznata regionalno i nacionalno, što potvrđuju potpore Hrvatske turističke zajednice, od resornog ministarstva, ali i lokalnih poduzetnika koji kroz donacije i sponzorstva pomažu njezino održavanje. Upravo to mi je i bio cilj, da lokalni gospodarstvenici podrže organizaciju najveće manifestacije ovog dijela Hrvatske. Već smo sad u pripremama Terezijane 2025. Optimistično gledamo u narednu godinu i vjerujemo kako će ova manifestacija biti još veća i još posjećenija. Prije nismo mogli popuniti središnji park, a sad je došlo vrijeme da tražimo i dodatne lokacije za sve sadržaje koje pripremamo. No ono što je najbolje, došli smo u situaciju da ne moram zvati ljude i moliti da sudjeluju u Terezijani, bilo kao izlagači, ugostitelji ili posjetitelji. Sretna sam što su ta vremena i situacija iza mene, ali i svih nas koji danas organiziramo Terezijanu koja je postala i vjerujem da će još više biti brend našeg grada, ali i središnje Hrvatske.
Bjelovarske Terme – Projekt generacije koji će promijeniti naš turizam
Pred Gradom Bjelovarom je kapitalni projekt Terme. Što one donose našem turizmu?
‒ Terme su svakako projekt generacije i to će se njihovom izgradnjom moći i vidjeti. Sav rad i aktivnosti koje smo provodili u zadnjih nekoliko godina stvarali su se dobri temelji za realizaciju ovog kapitalnog projekta koji će zasigurno biti jedan od glavnih motiva dolaska gostiju u naš bjelovarsko-bilogorski kraj. Znam koliko je naš gradonačelnik Dario Hrebak uložio truda i volje da se ovaj projekt ostvari. Često je nailazio na nerazumijevanje, no to ga nije obeshrabrilo da se izvrše sve pripreme, pa i natječajna dokumentacija s kojom je iz NPOO-a odobreno 17 milijuna eura za njihovu izgradnju. Brza cesta koja prolazi pored njih i povezuje nas sa Zagrebom osigurat će bržu mobilnost i dolaske. Sadržaji koji će se nuditi, od glamping kućica do olimpijskog bazena i ostalih vodenih atrakcija bit će zanimljive i obiteljima i sportašima. Od Termi će svi imati koristi, a na nama je da njihovom izgradnjom razvijamo još bolju turističku priču.
I sami ste rekli, turizam se ne događa slučajno te je važno imati obrazovane kadrove.
‒ Upravo tako, važno je konstantno učenje i praćenje trendova u turizmu. Danas gosti žele mnogo više. Nije dovoljno da je nešto samo lijepo uređeno ili dobiju gastronomske delicije. Današnji turisti traže aktivan i jedinstven doživljaj u kojem će otkriti nešto autohtono. Tko će im to bolje moći prezentirati od domaćina koji zna reći i o svojem proizvodu ili usluzi, ali i bjelovarsko-bilogorskom kraju općenito. Zato smo početkom godine organizirali tečaj za interpretatora baštine gdje su polaznici u petodnevnoj edukaciji na praktičnim primjerima učili kako biti u neku ruku ambasador svog kraja.
Dosta njih je nastavilo edukaciju za turističke vodiče. Osim osnovnog dijela, za njih smo sufinancirali i poseban dio za Bjelovarsko-bilogorsku županiju tako da imamo desetak novih turističkih vodiča koji spremno dočekuju goste i znaju kako ih upoznati sa svim onim što naš kraj ima. A imamo i bogatu povijest, i zanimljive ljude i predivnu prirodu. Kad gosti dođu, u obilazak ih mogu povesti ljudi koji su educirani, imaju licence za obavljanje tog posla i znaju ga raditi. Kad govorimo o edukacijama, moram reći kako Turistička zajednica Bilogora-Bjelovar kroz godinu organizira nekoliko edukacija i predavanja. Taj trend ćemo nastaviti i dalje.
Odlični rezultati u 2024. – Za 10 % se povećao broj dolazaka, a čak za 25 % broj noćenja
U srcu smo ljetne sezone, zbrajaju se brojke dolazaka i noćenja. Kakvi su turistički pokazatelji ove godine?
‒ Najbolji do sada! No to je logično uzmemo li u obzir što je sve napravljeno. Od novih kuća za odmor i smještajnih kapaciteta do konstantnog proširenja ponude. Imamo porast dolazaka i noćenja i mogu reći da sam i više nego zadovoljna. Ono što je najvažnije i najbolji pokazatelj, ovdje se radi o turistima, a ne o sezonskim radnicima. Sustav eVisitor to najbolje pokazuje.
No brojke su one koje najbolje potkrepljuju moje riječi. Tako smo do 31. srpnja 2024. godine imali 6547 dolazaka, ostvarilo se 24506 noćenja. Usporedimo li te brojke s prošlogodišnjim, onda imamo za 10 % povećanje u dolascima i za 25 % povećanje u noćenjima. Optimistično gledamo i na naredno razdoblje. Kad govorimo o posjećenosti onda su brojke i znatno veće uzmemo li u obzir odličnu posjećenost manifestacija, ali i jednodnevne izlete za koje nemamo sustav mjerenja, a vidimo kako grupe dolaze. Zadovoljstvo je još veće usporedimo li se s drugim turističkim zajednicama, gradskim ili županijskim, koje imaju i više atrakcija i manifestacija, a i znatno su ranije započele ulaganja u proširenje smještajnih kapaciteta. Ne zaostajemo za njima i mislim da je to dodatni vjetar u leđa našem turizmu.
Na kraju, većina Vas poznaje kao direktoricu Turističke zajednice Bilogora-Bjelovar, no možda možete još nešto otkriti o sebi, možda neku želju?
‒ Većina ljudi misli kako sam stroga i nepopustljiva, no to je samo posao. Perfekcionist sam i želim da ono što radim bude dobro i kvalitetno, a da bi se dobili rezultati, ponekad je to neminovno. Posvetim se poslu i ponekad odajem dojam te strogoće, no privatno sam vrlo opuštena, volim se nasmijati, čitati, družiti s ljudima. Oduvijek sam voljela putovati i mislim kako mi je to velika prednost u ovom poslu. Smatram kako bi svatko tko se bavi nekim javnim poslom trebao mnogo putovati jer nam upravo putovanja pružaju bolje uvide.
Naučimo nešto novo i vidimo kako netko nešto bolje radi. Možda i spoznamo kako trava u susjedovom dvorištu često i nije zelenija, ali se drugačije posloži pa se tako čini. Putovanja nas oplemenjuju kao osobe, šire nam vidike, a onda možemo puno bolje i s više razumijevanja raditi na nekom našem projektu, i vidjeti koliko je on, više ili manje dobar. Želja mi je da me ljudi malo manje promatraju kroz posao i zapravo otkriju kako sam uistinu. I moram još otkriti ono što mnogi ne znaju. Ja sam rođenjem Prigorka, a Bilogorka sam zadnjih dvadesetak godina. Mislim da mi je upravo to prednost i poticaj da s još više energije i volje promoviram naš bjelovarsko-bilogorski kraj i razvijam njegov turizam. (ika)
