Razgovarao: Ivan Karačony
Dalibor Petrović, strojovođa i zamjenik predsjednika Sindikata strojovođa Hrvatske (SSH), sindikalist je od glave do pete i jedan je od malobrojnih kojima zaista pristaje pridjev–borben. U sustavu HŽ–a radi punih 24 godine, a kao predstavnik radnika u Nadzornom odboru HŽ–a borio se za prava radnika i neprestano upozoravao na probleme u držanom poduzeću. Tako je bilo sve do polovice 2015. godine kada mu je uručen otkaz od strane Dražena Ratkovića, predsjednika Uprave HŽ–a. Slučaj je završio na Općinskom radnom sudu u Zagrebu koji je baš ovih dana odlučio kako je otkaz koji je dobio Petrović–nezakonit. Ovaj sindikalist je odlukom suda vraćen na posao, a za portal Bjelovar.live objašnjava svoje viđenje otkaza koji mu je uručen te ujedno komentira stanje u HŽ–u.
BJLIVE: Kako je počela vaša priča s otkazom? Konkretno, zašto vam je otkaz uručen?
-Da bi sindikalnom aktivisti poslodavac mogao dati otkaz, mora dobiti suglasnost sindikata. Ukoliko je ne dobije, nadomještaj iste može zatražiti na sudu. Tako je 30.ožujka 2015. godine Uprava HŽ Putničkog prijevoza zatražila suglasnost mog sindikata koju nije dobila te je krajem travnja 2015. pokrenula postupak pred sudom za nadomještaj suglasnosti. Službeni razlog otkaza je bila najobičnija konstrukcija, što se kasnije i dokazalo u prvostupanjskom postupku, a stvarni razlog je moj sindikalni rad te rad u Nadzornom odboru HŽ Putničkog prijevoza kroz koji sam spriječio namješteni javni natječaj težak 50–ak milijuna kuna za koji se predsjednik Uprave Ratković zalagao iz petnih žila, čak toliko da je sve svoje suradnike koji su mu rekli da je projekt nedovoljno pripremljen doslovno ”strijeljao” na način da ih je smjenjivao, postavljajući na njihova mjesta svoje–prijatelje.
”Povrijedio dostojanstvo tri šefa”
-Kako bi bio sigurniji da će me ”počistit”, predsjednik Uprave je 10. srpnja 2015. godine, još dok nije ni počeo proces za nadomještaj suglasnosti za prvi otkaz, pokrenuo postupak i drugog otkaza jer sam ”povrijedio dostojanstvo tri šefa” koje sam upozorio da ne smiju kršiti zakon. Doslovno zato! Naravno, ni za to nije dobio suglasnost sindikata pa je pokrenut još jedan postupak nadomještanja suglasnosti pred sudom. Ovaj drugi postupak završio je mjesec dana ranije nego li prvi, na način da je Općinski radni sud u Zagrebu odbio nadomjestiti suglasnost za moj otkaz, a HŽ Putnički prijevoz se žalio te je žalbu kompjuter dodijelio Županijskom sudu u Splitu. I tada slijedi niz zanimljivih slučajnosti–ogorčen je Petrović.
BJLIVE: Čini se kako je od prvostupanjske odluke u Zagrebu pa sve do presude koji je po žalbi donio sud u Splitu, prošlo iznimno malo vremena?
-Naime, 29. ožujka 2016. godine predmet se u Splitu dodjeljuje sucu te se, u roku sedam radnih dana, sastavlja sudsko vijeće, proučava spis i preinačuje presuda! Pazite, sve u sedam dana, iako svo troje članova sudskog vijeća u trenutku brzinskog preinačenja presude, imaju kod sebe žalbenih predmeta iz radnih sporova starijih puno više i od šest mjeseci koje nisu riješili. Usput, budi rečeno, iz obrazloženja presude prilično je vidljivo da baš spis i nisu pročitali jer su napisali da je ”opravdano misliti da nastavak radnog odnosa za Anđelka Horvata nije moguće”, iako otkaz Anđelku Horvatu nitko nije ni htio dati, nego je on bio samo predstavnik sindikata koji je potpisao uskratu suglasnosti. Također, valja znati, da se sa sazivanjem sjednice Nadzornog odbora, za koju se znalo da dolazim s punim TAM–ićem argumenata protiv rada predsjednika Uprave Ratkovića, čekalo do dan iza uručenja mi otkaza koji je, kako rekoh, ”na raketni pogon” u sedam dana blagoslovljen u Splitu–pojašnjava Petrović.
BJLIVE: Što se u međuvremenu događalo sa sudskim postupkom za prvi otkaz?
-U međuvremenu, prije objave Splitske ”raketne” presude, završio je i onaj prvostupanjski postupak za prvi otkaz. Također na način da je sud odbio nadomjestiti suglasnost jer se i tu radilo samo i isključivo o sindikalnoj aktivnosti. Žalba poslodavca opet je otišla na Županijski sud u Split gdje je zaprimljena 12. svibnja 2016. godine, istog dana kad je osobno Dražen Ratković potpisao moj otkaz i kada je meni prestao radni odnos. Od tada pa do danas, evo gotovo 10 mjeseci, ništa nije odlučeno što je prilično zanimljivo. Naime, sada pak sudac kojem je dodijeljen ovaj predmet, uredno rješava sve predmete koje je zaprimio iza moga, iz čega se mojim kolegama i meni, nameće jedno prilično logično pitanje–zašto? Zašto, kada je predsjedniku Uprave nasušno trebalo da me odstrani iz Nadzornog odbora, sud u Splitu doslovno ”na raketni pogon” preinačuje presudu u sedam dana, a sada u istovrsnom predmetu čeka 10 mjeseci. Da bi smo razumjeli o čemu se radi, ovdje valja znati jednu bitnu činjenicu. Da je, naime, Županijski sud u Splitu u razumnom roku, dakle ne sedam dana, ali ne i 10 mjeseci, bilo što odlučio o mom drugom otkazu, pa i ponovno preinačio presudu, to se ne bi moglo reflektirati na mene jer sam cijelo to vrijeme već bio dobio otkaz, a dva otkaza ne mogu dobiti.
U iščekivanju presude
-No, ako sada, nakon što me Općinski radni sud vratio na posao jer je utvrdio da je ipak otkaz ne zakonit, Županijski sud u Splitu preinači onu drugu presudu kojom nije Draženu Ratkoviću dana suglasnost da mi da otkaz, tek sada ga mogu opet dobiti i onda moram opet nekoliko mjeseci ili godina u drugom procesu osporavati nezakonitost i tog otkaza. A svo vrijeme, dok sam pod otkazom, dakle dok nisam radnik, ne mogu raditi u Nadzornom odboru, što pak znači da ne mogu ni ”čeprkati po nepodopštinama Dražena Ratkovića”.
BJLIVE: Kako doznajemo, otkazi koji ste dobili postali su predmetom interne kladionice vaših kolega?
-U Zagrebu su moje kolege u šali otvorili kladionicu po pitanju ”što će sada učiniti Županijski sud u Splitu”, nakon što je Općinski radni sud u Zagrebu ustanovio da je otkaz nezakonit i ja sam vraćen na posao. Većina se kladi da će Županijski sud u Splitu prilično munjevito odlučiti o predmetu nadomještanja suglasnosti za drugi otkaz i pri tome ne dvoje kako. Ovo njihovo uvjerenje podgrijava i neosporiva činjenica da Županijski sud u Splitu u svim žalbenim predmetima koji su mu dodijeljeni, ali baš u svim, a u kojima je s jedne strane moj Sindikat ili neki njegov član, a s druge strane HŽ Putnički prijevoz čiji je predsjednik Uprave bio Dražen Ratković, uredno i bez iznimke presuđuje u korist HŽ Putničkog prijevoza, iako u istovjetnim i potpuno identičnim predmetima ostali Županijski sudovi u Hrvatskoj odlučuju–drugačije!? Ima tu još zanimljivih stvari koje, kada se promotre zajedno, indiciraju, da budem blag, prilično veliki upitnik iznad glave svakoga tko se upusti u analizu. Pa tako, u jednom sudskom predmetu na Općinskom sudu u Zagrebu, u kojem je 427 strojovođa zajedno tužilo HŽ Putnički prijevoz, nakon završenog zadnjeg ročišta, zastupnik HŽ Putničkog prijevoza, i sam vidjevši da su argumenti radnika preteški, izjavljuje u sudnici mrtav–hladan, ”nadajmo se da će žalba završiti u Splitu!?”
BJLIVE: Kako će, po vašem mišljenju, završiti saga s otkazom koji ste dobili?
-Da budem iskren, s obzirom da znam da kao radnik, strojovođa, nisam počinio nikakav prekršaj, nego da sam trn u oku zbog sindikalnog rada i zato što sam otkrio ”marifetluke” Dražena Ratkovića, siguran sam da je krajnji ishod potpuno izvjestan. Naime, netko možda može potegnuti vezu ili dvije, ali ne može cijeli sustav. Sama činjenica što je postupanje Županijskog suda u Splitu prilično zanimljivo, čak ne samo u mom slučaju, ne daje nikome za pravo da cijeli sustav kojeg čine stotine i stotine poštenih i nepotkupljivih sudaca dovodi u pitanje. Generalno vjerujem u pobjedu i, ono što je bitno, neću stati dok odgovorne osobe moje firme, dakle ne firma, nego odgovorne osobe, za svu štetu, pa i onu učinjenu prema meni, ne plate i to ili svojom imovinom ili svojom slobodom–odlučan je sindikalist.
BJLIVE: Kažete da itekako ima poštenih i nepotkupljivih sudaca. No, čini se da implicirate kako u pravosuđu još netko ”radi protiv vas”?
-Jučer me jedan vaš kolega pitao mislim li da činjenica što je supruga Dražena Ratkovića, na čiji sam loš rad ukazivao i koji je od mog odstranjenja iz Nadzornog odbora mogao imati koristi, sutkinja Visokog prekršajnog suda ima kakve veze s ovim slučajem. Rekao sam mu da ja iskreno želim misliti da sutkinja Visokog prekršajnog suda koja jest supruga čovjeka na čije sam štetne radnje ukazivao, nije involvirana u ovaj slučaj. Naime, siguran sam kad bi ste njoj postavili to pitanje da bi ona odgovorila negativno i, kako to biva, s gnušanjem odbila insinuacije, a ja nemam niti jedan razlog u njen niječni odgovor sumnjati više nego li u izjavu gospodina Milanovića, bivšeg premijera, kada je rekao da on nema nikakve veze s kreditima koje je njegovom bratu dala tamo neka banka, ili gospodinu Karamarku koji se još onomad kleo da on nema pojma jeli njegova supruga tamo nešto radila za MOL–zaključio je Petrović.
Comments are closed.