Razgovarao: Ivan Karačony
Na bjelovarskoj glazbenoj sceni pojavili su se gotovo preko noći i odmah pobrali dobre kritike. Publika ih je prvi put imala priliku vidjeti u Zagrebu, a ona bjelovarska premijerno lani u legendarnoj birtiji Zagreb. Ondje su nastupom oduševili sve tada nazočne – one tradicionalne i one urbane, stare i mlade, mrzovoljne i one dobro raspoložene, one trijezne i one druge, a čak i svoje nove, a starije prijatelje iz punk benda Petar Punk kojima su bili predgrupa. Radi se o punk garažnom triu koji kroz svoju glazbu izvrsno provlači elemente klasičnog rocka i drum ‘n’ bassa. Na trenutke psihodelična, a čas tvrdo rokerska glazba s moćnim garažnim rifovima uz tutnjajući ritam bubnjeva. Popričali smo s pjevačem i basistom Markom Lukačem koji nam je otkrio kako je nastao Francisco Gringo te eventualne planove s bendom i ostalim članovima Dorianom Matešićem na gitari i Lukasom Lukačevićem na bubnjevima.
BJLive: Kada je i kako nastao Francisco Gringo?
Marko: Postoji par početaka benda, no trenutak od kojeg je sve počelo ići u nekom
konstruktivnom pravcu je studeni 2016. kada smo Dorian i ja počeli skupa svirati u
mom stanu u Zagrebu. Ja sam do tada skupio neke svoje rifove i melodije, Dorianu se
svidio moj stil i počeli smo tamburati. Paralelno sam u to vrijeme znao nekad
sviruckat i sa Lulijem, koji je u to vrijeme imao 13 godina, ali se već tad vidjelo da
mali dobro tuče. Bubnjara generalno fali, zato smo ga odmah zakaparili. Prije nekih
godinu i pol dana, odlučili smo probati u troje i eto nas tu.
BJLive: Kako ste došli na ideju imena benda? Znači li to ime ono što mislim da
znači?
Marko: Ime benda je osmislio moj kolega s faksa Ivan Malenica s kojim sam prije
ove postave onako iz gušta drmao. Našli smo si i bubnjara, no to nije dugo potrajalo,
svega par probi. Što znači ime benda? Znači točno ono što misliš da znači.
BJLive: Tko svira što u bendu? Imate li kakvo glazbeno obrazovanje ili ste
samouki?
Marko: Ja sam samouki basist i vokal. Dorian je završio srednju glazbenu gdje je
svirao klasičnu gitaru dok je Luli u glazbenoj svirao udaraljke, ali ga je oduvijek set
najviše interesirao.
BJLive: Što vas je zainteresiralo za glazbu i s koliko godina ste uzeli prvi
instrument u ruke.
Marko: Za glazbu nas je zainteresirao ljubavni interes prema glazbi. Dorian je počeo
svirati klasičnu s osam, Lukas je plastične bubnjeve udarao već sa šest, a ja sam na faksu
s 19 kupio prvi bas.
BJLive: Tko je najviše utjecao na vaš glazbeni razvoj? Tko su vam glazbeni
uzori i zašto?
Marko: Bilo bi previše bendova kada bi sad krenuli nabrajati pa smo napravili presjek onoga
što smo svi trojica aktivno slušali a to su Zeppelini, Hendrix, Doorsi, Floydi, Linkin
Park, White Stripes, Prodigy, Gorillaz, Arctic Monkeys, Pipsi, Dječaci i Repetitor.
BJLive: Svirate samo vlastite pjesme?
Marko: Otkako sam uzeo bas u ruke, svega par mjeseci sam pokušavao skinuti uz
pomoć tabova neke poznate dionice koje su mi bile zanimljive. Dok sam shvatio da
se to u teoriji sve može pomoću sluha, izgubio sam volju za sviranjem tuđih pjesama
i želio stvoriti nešto svoje. Praktički nisam znao svirati, no imao sam tvrdu volju da
kreiram. Ni danas još uvijek ne znam nabrojati sve žice na gitari.
BJLive: Kako bi najjednostavnije opisali vrstu glazbe koju stvarate?
Marko: Mi stvaramo rifove i melodije od klasike, preko post punka do drum n bass-a
i onda ih pokušavamo ukomponirati, jedan preko drugog, jedan pored drugog. To bi se
najbolje opisao kao neki crossover, stilski nismo ograničeni, barem zasad.
BJLive: Koliko pjesama imate do sada i tko je zadužen za što u tom kreativnom
procesu?
Marko: Imamo za sad 13 svojih pjesama. Većinu gitarskih i bas dionica sam smislio
ja, no s druge strane, bez njih dvojice ništa od ovog ne bi bilo. Puno bolje sviraju
svoje instrumente od mene, jer ipak su školovani, što nam puno znači. Nekad meni
padne neka ideja na pamet, odsviram to, i onda Dorian to oblikuje tak’ da zvuči još
brutalnije. Trojica smo, tako da je uvijek na vlasti demokracija.
BJLive: Za koju vašu pjesmu smatrate da je najbolja? Sve su na engleskom
jeziku?
Marko: Stvarno je teško to izdvojiti, no kad bi baš birali… Dorianu je Mozart Child, Luliju je Propali brak, a meni Vojska sjebanog uma. Počeli smo s engleskim jer mi
je to nekako najbolje odgovaralo za osmisliti melodiju. Dosta dugo smo odbijali
pisati tekstove i često smo pjevali tuđe lirike na naše pjesme, sve dok nam nije došao
Vedran Pavin iz Petra Punka na probu i rekao: ”Dečki, muzika je skroz dobra, al’ dajte
smislite neki tekst”. Nakon toga smo dobili bilježnicu s pjesmama od Matije Modrića, izvukli što nam se svidjelo i preoblikovali da nam odgovara.
BJLive: Koliko čujem, u pripremi je album? Koliko pjesama će se naći na
njemu? Gdje ste ga snimili i tko će ga izdati?
Marko: Album je gotov, i na njemu se nalazi 9 pjesama. Snimili smo ga live u svega
pet sati kod Marka Mrakovčića i Lea Klaića u Zagrebu. Dečki su bili super
susretljivi, bila je uživancija raditi sa takvom ekipom. Zasad nemamo nikakve ponude
izdavača, ali nas to previše ni ne opterećuje, tako da će vjerojatno biti varijanta ”skini
i slušaj”, odnosno EP.
BJLive: Čime se bavite kada ne svirate i što očekujete dugoročno od glazbe?
Marko: Dorian studira, igra DND i druži se s curom. Ja radim u banci, sviram gitaru
i družim se s curom, Luli ide u jezičnu Gimnaziju, skejta i cure se druže s njim.
Ništa dugoročno, samo kratkoročno. Možda nam je ovo i zadnji album kojeg smo
sklepali.
BJLive: Gdje ste do sada sve nastupili i koji koncert vam je ostao urezan u
sjećanje?
Marko: Svirali smo s Petrom Punkom dva vikenda zaredom u Birtiji Zagreb, zatim u
Purgatoriju u Zagrebu s Acid Hags i sada nedavno prvi samostalni nastup u sklopu
Bjelovarskom ljeta. U planu su bili Močvara i Orahovica, no onda se dogodilo svi
znamo šta… Prvi nastup u Birtiji je ostao u najboljem sjećanju i to ono… Petru Panku
ćemo ostati vječno zahvalni što su nam dali da sviramo kao predgrupa.
BJLive: Gdje je nestao rock u Bjelovaru?
Marko: Nije nestao, samo spava i lijen je.
