Piše: Goran Šegić
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Regionalnog internetskog portala Bjelovar.live
Godina je na izmaku snaga i kako to već ide kada se nešto bliži kraju, valja podvući crtu, popisati stanje i napraviti obračun. Ljudi često jamraju zbog toga što završni godišnji obračuni k’o za vraga vražjeg dolaze baš krajem godine, kada su sve te fešte i domjenci, ali treba stisnuti zube i u svemu potražiti svjetliju stranu. Baš kao što ju je i Mujo tražio i našao čisteći snijeg ispred kuće. Em je korisno, em je bolje da je pao sad’ nego u ljeto. K’o bi ga čistio po onoj žezi. Nema tu zbora, godišnje inventure i završni računi imaju krucijalnu važnost u svakom smislenom i odgovornom poslovanju, i moraju se obaviti. Preciznost, pedantost i stručnost kod svođenja računa su conditio sine qua non uspješne poslovne budućnosti, jer bi bilo koja nepreciznost, sakloni Bože, mogla izazvati nezaustavljivu kompoziciju problema.
Osim, naravno, ako je riječ o politici. Eh, politika. Politika je svijet za sebe, paralelni svemir s polupropusnom graničnom membranom. Ti njih stalno i vidiš i čuješ, oni tebe samo vide, ali čuti te ne mogu. Membrana, jebi ga. Nije da ne žele, stvarno ne mogu, jer se portal za kratkotrajnu obostranu komunikaciju otvara tek svake četiri godine. Takve su sigurnosne mjere. U slučaju politike, vidite i sami, svoditi račun samo za jednu godinu jalov je i potpuno beskoristan posao. Račun živi od brojeva, politika živi od dojma, a dojam i brojevi već dugo ne razgovaraju. Imali su, kako se to kaže, svoju kratku povijest, jedan blind date na nagovor i guranac provodadžije, probali su, nije išlo i šlus. Fertik.
Do drugog dejta nije ni došlo. Nepremostive razlike u karakteru i afinitetima, tako su rekli. Osim brojeva, politika službeno ne voli ni kratke rokove, Čak ih naglašeno, zboldano ne voli. Čuli ste to od politike više puta i u raznim oblicima, a nekako najčešće kroz tvrdnju kako to zbog čega ih netko neosnovano i na temelju poluinformacija gnjavi nije utrka na 100 metara, nego iscrpljujući maraton. Maraton? Pa nije burazi maraton, nego je baš utrka na 100 metara, samo što traje kao maraton, pa vas zato pitam gdje je zapelo. Što je naravno besmisleno, jer me ne čuju.
Vide da otvaram usta, ali me ne čuju. Ufao sam se u to da imaju čitača s usana, i imaju, ali džabe ga imaju. Pokazalo se da je mali vrag kojeg su angažirali falsificirao diplomu, a da je one fore s rukama i pantomimom s kojima je prošao na razgovoru za posao pokupio od indijanaca u vesternima. Idu nedjeljom rano ujutro. Sve je priznao.
Kratki rokovi
No vratimo se kratkim rokovima. Možemo se mi s rokovima zajebavati koliko hoćemo, ali politika tu ima pravo – godina dana je za ozbiljan posao objektivno prekratak rok. A izgradnja pozitivnog dojma je i više nego ozbiljan posao. Dojam je u tom krvavom poslu doslovno sve, i tu gotovo i da nema mjesta za grešku. Može vam se iz neznanja učiniti da radovi na dojmu i nisu baš tako dramatični kao recimo razminiranje ili skakanje s padobranom, njihov je slogan uostalom ”ako ti ne uspije od prvi puta, nisi ti za taj posao”, ali vjerujte mi da bi nemali broj političara radije skočio bez padobrana nego se vratio u realan sektor i trpio tu sramotu. Takav je politički bushido.
Stoga, dobar dojam gradi se temeljito i pažljivo, po Hašekovom principu izgradnje zrakoplova koji kaže da zrakoplov valja pažljivo konstruirati inače neće letjeti. A dobar dojam najbolje se gradi dobrim scenskim prikazom dugotrajnog mukotrpnog rada i teške borbe protiv neprijatelja napretka i boljitka zajednice. S naglaskom na dugotrajno i na neprijatelja. Svakako mora postojati neprijatelj i to po mogućnosti kvalitetan, jer je upravo kvalitetan neprijatelj temelj svakog uspješnog dramskog djela. I taj dramski sukob koji se odvija između protagonista i mrskih antagonista, on nikako ne smije biti kratak, to je smrt za dobru dramu. Što duži to bolji, takav je standard uspješnica. Uostalom, sve je to zbog publike, a publika zna što je dobra roba. Veliko je iskustvo iza nje, i sve su te Robinje Isaure, Rose Salvaje, Marisolke, Esmeralde i Izgubljene časti izoštrile oči publike do razine amsterdamskog draguljara koji ti u trenu može reći je l’ to staklić ili je špic roba u pitanju.
Publika jako dobro zna što valja, a i političari znaju da publika zna što valja. Sve češće to i sami priznaju, uostalom čuli ste ih već kako govore da Narod zna i da Ne možeš prevariti narod. Narod traži isključivo špic kvalitetu, a za špic kvalitetu treba vremena. Zbog toga politika vrijeme računa i mjeri puno primjerenijom mjernom jedinicom od jedne godine, a tu mjernu jedinicu naziva izborijada. Svaka izborijada preračunato traje četiri ljudske godine, iznimno može i kraće, jer politika voli dojam, a dojam ne voli brojeve pa se oko toga ne cjepidlači.
Da su izbori samo u Bjelovaru zvali bi se izborijana
Davno se uostalom odustalo od egzaktnosti. Egzaktna je samo činjenica da baš svaka izborijada počinje jednim izborima i završava sljedećim izborima. Slično kao u antičkoj Grčkoj u kojoj su vrijeme od četiri godine između olimpijskih igara nazivali olimpijada. Vidi se i kod izborijade taj prepoznatljiv rukopis antičke Grčke, te kolijevke demokracije i drame, i to kroz isti sufiks, -jada. Jada ovo, -jada ono, osim možda u Bjelovaru, gdje bi se mogao pojaviti i oblik -jana. Bjelovarska izborijana. E sada, što je to točno izborijada i čemu služi?
Koliko se do sada može razabrati, izborijada služi isključivo i jedino tome da se političari dobro pripreme za sljedeće izbore, kako bi na tim izborima ostvarili što bolji rezultat, ne povrijedivši pri tome svete granice kontinuiteta istosti. Istost se pri tome ni ne mora učiti, jer je istost madeleine kolačić koji vraća u djetinjstvo. Istosti se samo treba sjetiti. To je ona topla scena iz djetinjstva u kojoj mama ulazi u sobu i kaže da je za danas dosta igre i da igračke valja vratiti tamo gdje su i bile, na isto mjesto. Politička istost je stoga logični rezultat svih do sada poduzetih reformi, a reforme su, potpuno sukladno imenu, proces kojim se putem izmjena i dorada, stvari vraćaju u prvobitno stanje.
Zvuči komplicirano, ali nije. Istost je dakle svetinja, a imperativ istosti je jedini tekst u Svetom pismu politike. Najpreciznije moguće rečeno, istost je krajnja dozvoljena granica razvoja društva, a utvrđena je konsenzusom svih aktivnih sudionika političkog života, sve lege artis i po pravilu koje kaže kako svatko napreduje do krajnjih granica vlastite nesposobnosti. Jer preko te granice vreba sigurna smrt. Čisto samoubojstvo. Kuiperov pojas. Viši je to level, za neke druge igrače. Ako volite svoje političare, ne tjerajte ih preko crte.
Stvarno i nestvarno
Nego, vratimo se još malo na izborijadu. Izborijada se, važno je i to upamtiti i važno je da to ljudi znaju, dalje dijeli na stvarne i nestvarne pomoćne vremenske jedinice. Stvarne ili pridjevske jedinice kako ih još zovu, služe za određivanje prioriteta pri rješavanju problema nastalih unutar jedne izborijade, a nazvane su prerano, pravovremeno i prekasno. Svaka od tih manjih stvarnih/pridjevnih mjernih jedinica traje po potrebi, a potrebu određuje utjecaj eventualnog rješenja problema na dojam na predstojećim izborima. Stvarne ili pridjevske jedinice se tako zovu s pravom, jer kako ćete uskoro vidjeti na jednom hipotetskom primjeru, opisuju pravo stanje stvari.
Evo recimo jedne hipotetske situacije – dogodi se recimo potres, daleko mu bilo, pa što poruši, a što za stanovanje onesposobi pola grada. Potres se dogodi, ajde da ne bude prelagano, tri mjeseca prije izbora. Kada se zapravo dogodio taj potres? Prerano, pravovremeno ili prekasno? To je trik pitanje, jer ima više točnih odgovora. Ispravan odgovor je da se potres dogodio i pravovremeno i prerano. Kako je to moguće? Odgovor je – lako, eto kako. U trenutku kada se dogodio bio je procijenjen kao pravovremen, jer se već površnim i zabrinutim razgledavanjem ruševina i obećavanjem brze pomoći moglo pozitivno utjecati na dojam na sljedećim izborima koji su uslijedili samo tri mjeseca kasnije.
Ali odmah po završetku izbora i ulaskom u novu izborijadu, isti je događaj drugačije kvalificiran i odložen u vremensku skupinu prerano, jer je ispravno procijenjeno kako bi eventualno ishitreno rješavanje problema, a s obzirom na ozbiljne i trajne probleme s pamćenjem koji su evidentirani kod velikog broja glasača, imalo mali ili nikakav utjecaj na pozitivan dojam na sljedećim izborima. Toliko o stvarnim mjernim jedinicama. Nestvarne mjerne jedinice vremena unutar jedne izborijade se tako zovu isključivo iz razloga što zvuče potpuno nestvarno, a imaju i potpuno drugačiju ulogu od stvarnih. Služe za zamagljivanje dojma.
Ovom prilkom ću nabrojati samo neke od njih jer ih ima gotovo beskonačno. Dakle, prvi kvartal, drugi kvartal prvog kvartala, treće dvodnevlje prvog tromjesečja, drugo trodnevlje prvog dvotjednja… i tako unedogled. U njih se stavljaju fascinantni statistički podaci koji svjedoče o enormnom rastu i napretku koji se jednostavno više ne može zaustaviti. Pošto svaka izborijada počinje i završava izborima, riječ dvije i o tom festivalu demokracije.
Svi dobivaju, ne samo kuća
Riječ je zapravo o castingu, o podjeli uloga za film o boljoj budućnosti koji se nikada neće snimiti, jer sukladno Zenonovim paradoksima, budućnost je uvijek sutra. Ili da bude jasnije – malo sutra. Valja još napomenuti i činjenicu da su izbori osmišljeni vrlo fair i korektno, gotovo po pravilima tombole na šumarskoj zabavi, tako da rijetko tko s izbora ode praznih ruku.
Pobjednike izbora očekuju velike nagrade za glavne uloge, a poražene uglavnom nemale nagrade za sporedne uloge. Međusobni odnos pobjednika i poraženih za vrijeme jedne izborijade može se najbolje prispodobiti poznatim opisom opere – tenor hoće jebati, a bariton mu ne da.
I što sada upisati u godišnju inventurnu listu za 2023. godinu, a da je bitno i da je nešto novo. Euro je zapravo iz 2022. godine tako da je za njega i prekasno i prerano. Schengen je ista stvar. Afere? Afere nisu afere, nego su slap, komada jedan, koji teče i teče…i što sad’ u njem’ znači ova nova kap?
Možda jedino da upišemo kako smo napokon saznali tko je tajanstvena osoba koja se krije iza inicijala A.P. Neka Aleksandra Prijović. Sretna Vam nova 2024. godina!
