Piše: Ivan Karačony
Bruno Marić, mladi Bjelovarčanin, po struci economist, napustio je svoj rodni kraj prije dvije godine s jasnom vizijom–pronaći posao i snaći se u Irskoj.
Razlog njegovog odlaska je, kaže, prvenstveno bio otkaz koji je dobio nakon što je dva tjedna radio kao sezonac na Jadranu, a ekskluzivno za portal Bjelovar.live opisao je kao izgleda život emigranta koji je stao na vlastite noge i više se ne planira vratiti u Lijepu našu.
Njegovu ispovijest prenosimo u cijelosti.
‘’S iskustvom dolazi i veća plaća’’
-U Irsku sam došao 28. srpnja 2015. godine, a tada sam imao 21 godinu. Nakon otkaza jednostavno sam želio promjenu u životu pa sam se odlučio za Irsku. Kupio sam kartu i ondje otišao pronaći posao, a to mi je uspjelo nakon samo četiri dana u Dublinu.
Radio sam razne poslove u ove dvije godine, od posluživanja hrane na Dublinskom aerodromu, pranja suđa u hotelu pa sve do kuhanja u prestižnom restoranu u Dublinu. Dolaskom ovdje, znao sam da ću morati raditi bilo koji posao koji mi se ponudi i da će to, naravno, biti na minimalnoj plaći… No, s vremenom se uvijek može napredovati ili naći bolji posao, a naravno, s iskustvom dolazi i veća plaća. Minimalna plaća u Irskoj je 9,25 eura po satu, što ispadne nekih 1500 eura prije oporezivanja mjesečno. Međutim, jednom kada se uhodate u posao i plaća raste–priča 23–godišnjak.
Dva koledža
-Oduvijek sam htio završiti fakultet, no situacija u Hrvatskoj mi to nije omogućavala. Tek nakon dolaska u Dublin shvatio sam da si mogu priuštiti fakultet pa sam prvo upisao IBAT College, smjer knjigovodstvo I–obračun plaća. Nakon završetka upisao sam Griffith college, smjer računovodstvo I financije gdje sam student na prvoj godini. Mogu reći da je zanimljivo studirati i raditi puno radno vrijeme. Vrijeme ‘’leti’’ jako brzo, a dani nemaju dovoljno sati–smije se mladi Bjelovarčanin.
Kruh je dva eura, pivo u pubu između četiri i sedam
Irci su vrlo veseo narod. Mogu reći da sam primjetio dosta razlika izmedu nas i Iraca. Primjerice, u ove dvije godine otkako sam ovdje, nitko nikada nije spomenuo politiku ili situaciju u državi što je u Hrvatskoj svakodnevnica i uglavnom samo to i možete čuti. Ljudi su ovdje zadovoljni sa svojim životima. Ako im se jedan posao ne sviđa, znauju da će vrlo brzo pronaći drugi. Imaju novca za priuštiti si stvari koje žele, opušteniji su, više izlaze van, zabavljaju se i uživaju u životu. Standard u Irskoj je nešto viši nego u Hrvatskoj, no u odnosu na plaće razlika se ne osjeti. Primjerice, kruh u Dublinu je oko dva eura, kava u kafiću oko dva i pol eura, a što se tiče alkohola, razlika je velika. Pivo u pubu ćete platiti između četiri i sedam eura, a posebno skup u Dublinu je smještaj. Jednosobni stanovi mogu doseći i cjenu od 1300 eura pa zato jako puno ljudi dijeli smještaj. Može se reći da je Dublin skup grad, ali samo ako imate naviku sve preračunavati u kune kao što većina ljudi radi. No, ne bio se složio da je život ovdje skuplji od, primjerice, Zagreba–svjedoči mladi Marić.
Hrvatski jezik gotovo na svakom uglu
Dublin je multinacionalan grad i čini mi se da u njemu ima najmanje Iraca. Tu su Poljaci, Brazilci, Rumunji…, koje god nacije se možete sjetiti, pronaći ćete ju ovdje, a ujedno, Dublin nudi sve što vam srce poželi. Moji najbolji prijatelji ovdje su Meksikanac i Rumunjka, a što se tiče Hrvata u Irskoj, moram priznati da je jako teško proći 100 metara po cesti bez da se čuje hrvatski jezik. Jako puno ljudi ovdje je stiglo u posljednjih godinu dana. Puno ljudi se dolaskom u Irsku žali na vrijeme, no moram priznati da meni ova klima dobro odgovara. Nikada nije prevruće i nikada nije prehladno, a razlika između zime i ljeta je u samo nekih desetak stupnjeva. Najtopliji dan ove godine bio je 29 stupnjeva, a najhladnije po zimi je četiri ili pet ispod ništice. Priče da ovdje svaki dan pada kiša i da je uvijek tmurno jednostavno nisu istinite –govori mladi Hrvat.
Težak početak
-Nakon recesije, Irska ekonomija je procvjetala i jos uvijek raste. Traži se sve više zaposlenika. No, to ima svoje loše strane. Recimo, dolaskom novih ljudi raste stambena kriza koja je već sada na vrhuncu. Jako je teško naći smještaj, a bit će sve teže i teže. Ja sam tip osobe koja uvijek pamti dobre stvari a jako rijetko one loše, tako da ne znam da li bih mogao reći neke stvari koje su me razočarale u Irskoj. Moram priznati da mi je početak bio dosta težak jer mi se bilo teško priviknuti na kulturu ovdje, novi jezik, novi posao, nove ljude. No, jednom kada je ona početna depresija prošla, uvidio sam sve što mi život ovdje pruža. Imam jako puno lijepih uspomena, a često imam priliku putovati. Posjetio sam Nizozemsku, Škotsku, Njemačku, Englesku, Sjevernu Irsku, a uskoro idem u Dansku. Definitivno mogu reći da nisam požalio što sam se odlučio odseliti–zaključio je mladi Bjelovarčanin.
Comments are closed.