Piše: Ivan Karačony
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća danas su svečano obilježene obljetnice smrti dvaju bjelovarskih pjesnika i kulturnih stvaratelja, Željka Sabola i Branka Kreštana koji su svojim radom i kulturnim djelovanjem uvelike zadužili bilogorski kraj.
Antologijska ”Kad izgovorim ime tvoje”
Tužni skup u organizaciji županijskog Vijeća ogranaka Matice hrvatske jutros je prvo posjetio staro bjelovarskog groblje Sv. Andrije gdje se nalazi grob Željka Sabola. Ondje je stihovima antologijske Sabolove pjesme ”Kad izgovorim ime tvoje” sjećanje na pokojnog autora započeo Slaven Klobučar, mladi bjelovarski pjesnik i tajnik županijskog Vijeća ogranaka matice hrvatske. Inače, Sabol je rođen u Bjelovaru 28. studenog 1941., a umro je u Zagrebu 5. rujna 1991. godine u jeku najtežih borbi hrvatskog naroda za slobodu. Sabol je, nagrižen ozbiljnom bolešću i jer nije mogao podnijeti velikosrpsku agresiju na voljenu mu hrvatsku, izvršio je samoubojstvo i time postao prvi kulturnjak koji se slomio u svojoj unutarnjoj borbi s nametnutim ratom.
-Ako spomenemo bibliografske podatke, reći ćemo kako je Sabol bio hrvatski književnik, slikar, tekstopisac, likovni kritičar, leksikograf i povjesničar umjetnosti, ali u veći nas on živi u pjesmama koje su pjevali ponajbolji estradni umjetnici, a obilježile su cijeli jedan naraštaj njegovih poštovatelja i žive još i danas–kazao je Klobučar.
Jedan od utemeljitelja Matice hrvatske
Sabol je bio jedan od utemeljitelja Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru, član Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga centra PEN-a. Sabol je jedan od najistaknutijih Bjelovarčana, pjesnik koji je izrazito intelektualnog, racionalnog tona, ljubavi, samoće i smrti, autor pet zbirki pjesama, dok je šesta izašla nakon njegove smrti). Uvršten je u brojne pjesničke antologije, a njegove su pjesme prevedene na mnoge strane jezike.
Rođen za književnost
O njegovu značaju za hrvatsku književnost dovoljno govori činjenica da je povodom 70. godišnjice rođenja i i 20 godišnjice njegove smrti u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u studenom 2011. godine, na republičkoj razini održan književno–znanstveni kolokvij na kojemu su svojim izlaganjima sudjelovali Arsen Dedić, akademik Ante Stamać, Davor Šalat i Mladen Medar. Upravo je na tom događaju vrlo precizno valoriziran značaj Željka Sabola, jednog iz plejade hrvatskih pjesnika tzv. “razlogovskog” naraštaja i likovnih kritičara.
Arsen Dedić, Gabi Novak, Vice Vukov, Tereza Kesovija, Mišo Kovač…
-Vrlo mali broj ljudi zna da je Sabol jedan od najcjenjenijih pjesnika koji je napisao više od dvije stotine tekstova za melodije hrvatske estrade, ali su one uglavnom znane samo po imenu njihovih interpreta; Gabi Novak (“Pusti me da spavam” prva uglazbljena Sabolova pjesma koju je uglazbio Arsen Dedić, kao i pjesmu “Djevojka za jedan dan”), Vice Vukova, Tereze Kesovije (“Stare ljubavi”, “Prijatelji stari gdje ste” i druge), Miše Kovača (na primjer “Ostala si uvijek ista”), Franju Lasića (“Volim te budalo mala” i “Zagrljeni”) te za brojne druge poznate hrvatske izvođače–priča Mladen Medar, bivši ravnatelj Gradskog muzeja, ugledni arheolog i povjesničar umjetnosti, koji je jedan od malobrojnih zaslužnih osoba koje su se potrudile da sjećanje na Sabola ne potone u zaborav.
”Izraz kolektivne svijesti”
-Povodom 120. obljetnice proglašenja Bjelovara slobodnim i kraljevskim gradom, najprije je postavljena spomen–ploče na zgradi bjelovarske Gimnazije koju je Sabol pohađao, a svečano je bila otkrivena 1994. godine. Zatim je 2001. velikom mojom dokumentarnom izložbom “Osjećam se vrlo čudno kao da sam na odlasku”, obilježena 10. obljetnice njegove smrti, u organizaciji Grada Bjelovara, bjelovarskog Ogranka Matice hrvatske i Gradskog muzeja u kojemu je Sabol od 1969. do 1971. godine bio prvi kustos–voditelj galerije muzeja. Godine 2011. podignuta je skulptura “Pjesnik pjesniku” na Trgu hrvatskih branitelja, slikara i kipara Simone Mocennija. Tom prigodom je tadašnji ministar kulture Božo Biškupić rekao i to, da su “njegovi vrsni tekstovi bili izraz kolektivne svijesti”.
Potresen agresijom na Hrvatsku
I doista, dovoljno je spomenuti njegovu tada kultnu a danas antologijsku pjesmu o Hrvatskoj “Kad izgovorim tvoje ime”, koju je napisao kao jedan od istaknutih sudionika “hrvatskog proljeća” 1971. godine zbog koje je pokrenut i sudski proces. Iako oslobođen, odlazi šikaniran i prešućivan u Zagreb gdje nakon izvjesnog vremena ipak dobiva posao umjetničkog voditelja Galerije “Forum”, a zatim, još za Krležina života, zapošljava se u Leksikografskom zavodu i to u uredništvu Likovne enciklopedije. Upečatljiva uglazbljena pjesma “Imala sam kuću, imala sam dom”, zadnja je koju je napisao 1991.godine uoči samovoljne smrti, nagrižen ozbiljnom bolešću i potresen agresijom na Hrvatsku. Pokopan je na starom bjelovarskom groblju sv. Andrije u obiteljskoj grobnici, uz oca i majku.
”Zemlja te ljubi”
Nakon posjeta Sabolovom grobu, tužni skup koji su činili predstavnici Matice hrvatske, Grada Bjelovara i Bjelovarsko–bilogorske županije te vrlo cijenjeni sugrađani poput profesora Željka Supančića i doktora Dragutina Sudara, posjetio je novo bjelovarsko groblje Borik gdje je pokopan Branko Kreštan, pjesnik koji je rođen u vrtlogu Drugog svjetskog rata, 13. kolovoza 1944. godine u Velikoj Pisanici Nedaleko Bjelovara, a umro je i pokopan u Bjelovaru 6. rujna 2009. godine. Sjećanje na njega započelo je jednom od njegovih predivnih pjesama ”Zemlja te ljubi”.
-Sjećamo ga se danas, ne samo kao pjesnika, već i kao čovjeka koji nam je bio učitelj i veliki radnik u našem Vijeću i Matici hrvatskoj. Pamtimo ga kao jednog od osnivača Kluba bjelovarskih književnika koji i danas djeluje. Sjećamo ga se kroz brojne zbirke pjesama koje je izdao ili onih knjiga u kojima je bio urednik…u svemu je ostavio neizbrisiv trag – kazao je Klobučar na Kreštanovom grobu na koji je stigla i njegova obitelj.
Pjesme je držao u sebi
Hrvatski pjesnik Branko Kreštan bio je Sabolov suvremenik koji je nakon osnovne škole u Velikoj Pisanici završio učiteljsku školu u Pakracu. Kao učitelj radio je u Novoj Pisanici, Bačkovici, Velikom Korenovu i III. osnovnoj školi u Bjelovaru gdje je i dočekao mirovinu. Objavljivao je vrlo rijetko u novinama i časopisima; Bjelovarski list, Rusan, Pučkom kalendaru BBŽ. Od 1980 godine član je Udruženja pisaca hrvatske i objavljuje u zborniku ”UHIP 8”. U organizaciji Hrvatskog sabora kulture Zagreb, sudjeluje u Susretima hrvatskih pisaca u Kotoribi. Poznavatelji Kreštanovog stvaralaštva reći će da je bio samozatajan jer se prvom zbirkom stihova ”Duše života” kasno javio, u 55. godini života, ne tako davne 1999. godine. Potom je izdao je još dvije zbirke stihova ”Pukotine” 2002. godine te ” Dan ojutren molitvama” iz 2003. godine.
”Stihovi iz duše”
-Dugo je ostao samozatajan, svoj u svome, lišen estradne provokativnosti, i u literarnom smislu rijetko se pojavljivao u javnosti. Gotovo u svakoj pjesmi i stihu Kreštan je snažno isticao svoju emotivnu povezanost sa zavičajnim krajolikom, dakle, Bilogorom i svojom trinaestkilometarskom Pisanicom. Svoja čuvstva, unutrašnje nemire i sumnje, Kreštan zna pretočiti u jednostavan i uvjerljiv lirski govor, što je potvrda nesumnjive darovitosti. Naime, stihovi mu izviru iz duše, a ne iz grla, zanatske virtuoznosti. Jezik mu je oslobođen velikih metaforičkih zamućenja i iracionalnih maglovitosti–osvrnuo se jednom netko na opus ovog izvrsnog pjesnika.
